Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 204 (115 - nova serija)

Godina XXXI novembar/studeni 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Lazar Manojlović
Nova galerija i izložba Srećka Galića

Dva kulturna događaja u Tuzli

U Franjevačkom samostanu Tuzla otvorena je prelijepa Galerija ”Kristijan Kreković” i samostalna izložba akademskog kipara Srećka Galića. Povodom toga na otvaranju izložbe, 10. oktobra 2006. godine svečanu besjedu održao je Lazar Manojlović.

Vaša ekselencijo, generalni konzule Republike Hrvatske, gospodine Juras,

poštovani ljubitelji lijepe umjetnosti, dragi domaćini,

u ovom Hramu, danas i ovdje, udružilo se mnogo toga lijepog: Hram, sam po sebi je svjetlost, osvjetlio je ovu izložbu umjetničke ljepote, a sama izložba podarila je dodatnu svjetlost ovom Hramu, a tu je i ljepota lica prisutnih posjetilaca.

Pred lijepim licima ljubitelja umjetnosti nanizana je, kao biserna ogrlica, duhovna produkcija, ili bolje reći samo njen dio, akademskog vajara i slikara, a profesora Srećka Galića. Tako smo dobili jedan sjajan pedagoško, duhovni i kulturni trougao. Iz njega ćemo, i kada se raziđemo, svako na svoj način, ponijeti svoj dio ljepote izloženih eksponata. Tako će izložba, i nakon zatvaranja, trajati dugo u nama.

Srećko Galić

Srećko Galić

Ko nam je ovu ljepotu za oči i hranu za dušu ovdje podario?

Autor izložbe, Srećko Galić, rođen je 1935. godine u poznatoj i čestitoj porodici Galić, a u Ljubuškom u Hercegovini. Tu je proveo djetinjstvo i završio nižu realnu gimnaziju. Nakon toga odlazi u Sarajevo gdje uspješno pohađa i završava petogodišnju Srednju primijenjenu školu, Odsjek za vajarstvo završava, 1962. godine, na Akademiji likovnih umjetnosti beogradskog Univerziteta. U toku studija, istakao se i svrstao među najbolje studente osvojivši na konkursu prvu i drugu nagradu za skulpturu, u drvetu i u kamenu. Tu uspješnost nastavio je i nakon završenih studija. Od 1959. godine, pa do danas, učestvovao je, sa najboljim radovima, na preko 40 kolektivnih i tri samostalne izložbe na prostoru ex Jugoslavije. Od 1966. godine je član ULUBiH-a i Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije, te član Društva likovnih umjetnika u Tuzli. Pored uspješnog vajarskog i slikarskog rada život je posvetio i pedagoškom radu odnosno obrazovanju i vaspitanju mladih. U njegovoj klasi prošlo je, od 1963. do 1994. godine hiljade i hiljade osnovaca, srednjoškolaca i studenata. Kao profesor likovne kulture radio je u Gimnaziji i Učiteljskoj školi, 1963. godine u Ljubuškom. Iz Hercegovine dolazi u Bosnu, a u Lukavac da predaje u Osnovnoj školi ”Vjekoslav Tunjić” i Gimnaziji, da bi 1967. godine prešao u komšiluk, a u Tuzlu i da u njoj ostane do današnjih dana. Radni vijek će završiti kao uspješan profesor likovne kulture na Pedagoškoj akademiji i u Osnovnoj školi ”Braća Ribar”.

I u radu sa mladima, na pedagoškom polju, i u ličnoj preokupaciji Srećko Galić je prije svega okupiran skulptorskom djelatnošću. U njoj najbolje objedinjava i izražava psihičko-fizičke elemente: boja, linija, površina, masa, kompozicija, takstatura, materijalizacija, udubljenja i ispupčenja.

Znao je profesor dobro zakonitost toga zanata, jer ko to najbolje rasporedi u svojim djelima njemu se odaju i najbolja priznanja, a profesor Galić je uspio da bude i ostane do danas među najboljima.

Kroz njegove skulptorske radove provejava Darvinova teorija, jer je nju izučio i dobro primijenio, te pažljivim posmatranjem dobijate čitav ciklus iz oblasti evolucije ukomponovan u skulpture. Shvativši da život nastaje iz jajeta umjetnik Galić to sjajno dočarava i oblicima skulptura. Mnoge skulpture nose karakteristiku i oblik jajeta. U svom višedecenijskom radu profesor Galić uspješno se bavio i crtežom i slikarstvom. Ali, najdublje i najuspješnije tragove ostavio je na polju vajarstva. Od 1966. do 1986. godine uradio je 30 bista istaknutih ličnosti društvenog, javnog i kulturnog života u prostoru i na prostoru Tuzle. Tu su, prije svih, Braća Ribar, Lolo i Jurica, Mijo Kerošević Guja, Vjekoslav Tunjić i drugi. U Ljubuškom je ostavio sjajne biste heroja Jure Galića, Enesa Ormana i Marjana Primorca, a posebno su mu drage biste Josipa Broza i Stjepana Radića. Ali, drage su mu svakako sve, jer su to njegova dobra i uspješna djela. Sa njima živi, za njih živi i od njih živi. Zato 1985. godine dobija atelje za vajarstvo u kome živi i uspješno radi sve do početka 1992. godine, sve do početka zla i pojave rušilačkih hordi rata. U tom vremenu, a na ovom prostoru atelje mu je nasilno otet, opljačkan i uništen. Vrijedne skulpture, slike, crteži i numizmatička, skupocjena, zbirka su ukradeni. Sve što je dobro uradio skupo je platio. Otišao mu je čitav jedan dio umjetničkog rada i stvaralaštva. Ali umjetnik ne bi bio umjetnik da i kada mu je najteže ostaje moralan i uspravan. Srećko Galić, profesor, ovaj tu, pored nas i danas kao takav korača ulicama ovog grada, živi u njemu i sa nama darujući nas i dalje lijepim djelima i uspomenama. Nakon uništenog i otetog ateljea bavi se, od 1992. godine do danas, komercijalnom umjetnošću, odnosno izradom crteža-portreta na nadgrobnim spomenicima. Uradio ih je preko pet hiljada na zadovoljstvo i radost familija koje u umjetnika imaju povjerenja.

Za uspješno stvaralaštvo u oblasti pedagoškog i umjetničkog rada dobio je niz stručnih i društvenih nagrada i priznanja. A nagrada za životno djelo je sve ono što je u životu i za život stvorio. To ostaje kao spomenik pun časti na kome korov neće nići i rđa neće pasti. To je, između ostalog, i ova današnja treća samostalna izložba, kao dio Galićeva uspješnog stvaralaštva.

Srećko Galić: Nužni smještaj, poliester

Srećko Galić: Nužni smještaj, poliester

Izložbeni dragulji svakako su melem za dušu i ljepota za oči u ovoj opštoj pomami duhovne golotinje i pustinje koja se širi brzinom svjetlosti.

Srećko Galić, umjetnik, vajar, slikar i pedagoški radnik već decenijama je naš sugrađanin tu pored nas i sa nama, a eto, mnogi nisu znali kakav je majstor, vajar i slikar. A uz sve to je drug, prijatelj, komšija i iznad svega čovjek. Kako bi to rekao Maksim Gorki:

”Čovjek, kako to gordo zvuči”.

Uvjeren sam da ste, kao i ja, sretni što ste danas i ovdje sa umjetnikom i dijelom njegovog stvaralaštva, sa Srećkom Galićem, prijateljem mojim i vašim.

Profesor Srećko Galić je jedinstven, ako ne i jedini u tom svijetu umjetnosti, a u univerzitetskom gradu Tuzli.

Tuzlanski Franjevački samostan, na čelu sa gvardijanom fra Zdravkom Anđićem i predsjednikom HKD ”Napredak” prof. Miroslavom Petrovićem, nisu mogli napraviti ljepši izbor, za otvaranje Galerije ”Kristijan Kreković”, nego što su nam upriličili ovu bisernu izložbu akademskog kipara Srećka Galića.

I kada se izložba zatvori nosićemo dio njene ljepote u sebi još dugo.

Ars longa, vita brevis
(Umjetnost je vječna, život je kratak)
Hipokrat.

Veliko hvala u moje i umjetnikovo ime što ste tu na ovoj svečanosti umjetnosti i u ovom svečanom Hramu. Veliko hvala domaćinu za sve.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-01-01

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden