Ko nam je ovu ljepotu za oči i hranu za dušu ovdje podario?
Autor izložbe, Srećko Galić, rođen je 1935. godine u poznatoj i čestitoj porodici Galić, a u Ljubuškom u Hercegovini. Tu je proveo djetinjstvo i završio nižu realnu gimnaziju. Nakon toga odlazi u Sarajevo gdje uspješno pohađa i završava petogodišnju Srednju primijenjenu školu, Odsjek za vajarstvo završava, 1962. godine, na Akademiji likovnih umjetnosti beogradskog Univerziteta. U toku studija, istakao se i svrstao među najbolje studente osvojivši na konkursu prvu i drugu nagradu za skulpturu, u drvetu i u kamenu. Tu uspješnost nastavio je i nakon završenih studija. Od 1959. godine, pa do danas, učestvovao je, sa najboljim radovima, na preko 40 kolektivnih i tri samostalne izložbe na prostoru ex Jugoslavije. Od 1966. godine je član ULUBiH-a i Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije, te član Društva likovnih umjetnika u Tuzli. Pored uspješnog vajarskog i slikarskog rada život je posvetio i pedagoškom radu odnosno obrazovanju i vaspitanju mladih. U njegovoj klasi prošlo je, od 1963. do 1994. godine hiljade i hiljade osnovaca, srednjoškolaca i studenata. Kao profesor likovne kulture radio je u Gimnaziji i Učiteljskoj školi, 1963. godine u Ljubuškom. Iz Hercegovine dolazi u Bosnu, a u Lukavac da predaje u Osnovnoj školi ”Vjekoslav Tunjić” i Gimnaziji, da bi 1967. godine prešao u komšiluk, a u Tuzlu i da u njoj ostane do današnjih dana. Radni vijek će završiti kao uspješan profesor likovne kulture na Pedagoškoj akademiji i u Osnovnoj školi ”Braća Ribar”.
I u radu sa mladima, na pedagoškom polju, i u ličnoj preokupaciji Srećko Galić je prije svega okupiran skulptorskom djelatnošću. U njoj najbolje objedinjava i izražava psihičko-fizičke elemente: boja, linija, površina, masa, kompozicija, takstatura, materijalizacija, udubljenja i ispupčenja.
Znao je profesor dobro zakonitost toga zanata, jer ko to najbolje rasporedi u svojim djelima njemu se odaju i najbolja priznanja, a profesor Galić je uspio da bude i ostane do danas među najboljima.
Kroz njegove skulptorske radove provejava Darvinova teorija, jer je nju izučio i dobro primijenio, te pažljivim posmatranjem dobijate čitav ciklus iz oblasti evolucije ukomponovan u skulpture. Shvativši da život nastaje iz jajeta umjetnik Galić to sjajno dočarava i oblicima skulptura. Mnoge skulpture nose karakteristiku i oblik jajeta. U svom višedecenijskom radu profesor Galić uspješno se bavio i crtežom i slikarstvom. Ali, najdublje i najuspješnije tragove ostavio je na polju vajarstva. Od 1966. do 1986. godine uradio je 30 bista istaknutih ličnosti društvenog, javnog i kulturnog života u prostoru i na prostoru Tuzle. Tu su, prije svih, Braća Ribar, Lolo i Jurica, Mijo Kerošević Guja, Vjekoslav Tunjić i drugi. U Ljubuškom je ostavio sjajne biste heroja Jure Galića, Enesa Ormana i Marjana Primorca, a posebno su mu drage biste Josipa Broza i Stjepana Radića. Ali, drage su mu svakako sve, jer su to njegova dobra i uspješna djela. Sa njima živi, za njih živi i od njih živi. Zato 1985. godine dobija atelje za vajarstvo u kome živi i uspješno radi sve do početka 1992. godine, sve do početka zla i pojave rušilačkih hordi rata. U tom vremenu, a na ovom prostoru atelje mu je nasilno otet, opljačkan i uništen. Vrijedne skulpture, slike, crteži i numizmatička, skupocjena, zbirka su ukradeni. Sve što je dobro uradio skupo je platio. Otišao mu je čitav jedan dio umjetničkog rada i stvaralaštva. Ali umjetnik ne bi bio umjetnik da i kada mu je najteže ostaje moralan i uspravan. Srećko Galić, profesor, ovaj tu, pored nas i danas kao takav korača ulicama ovog grada, živi u njemu i sa nama darujući nas i dalje lijepim djelima i uspomenama. Nakon uništenog i otetog ateljea bavi se, od 1992. godine do danas, komercijalnom umjetnošću, odnosno izradom crteža-portreta na nadgrobnim spomenicima. Uradio ih je preko pet hiljada na zadovoljstvo i radost familija koje u umjetnika imaju povjerenja.
Za uspješno stvaralaštvo u oblasti pedagoškog i umjetničkog rada dobio je niz stručnih i društvenih nagrada i priznanja. A nagrada za životno djelo je sve ono što je u životu i za život stvorio. To ostaje kao spomenik pun časti na kome korov neće nići i rđa neće pasti. To je, između ostalog, i ova današnja treća samostalna izložba, kao dio Galićeva uspješnog stvaralaštva.
|