Moja je država sastavljena
Od dva komada platna nespretno otrgnuta
Sa starog balkanskog šinjela.
Ona nema postavu niti džepove
Ima proreze za dugmad
Koja su otpala u srednjem vijeku.
Moja je država vreća u kojoj seljak
Vraća jazavca sa suda
Uvjetno osuđenog na krađu tuđega žita.
Kroz nju na zapad idu
Trgovci bijelim robljem
Iz čijih očiju vire tragovi heroina.
Moja je država šivena po mjeri kapitala
Na globalnom nivou i nije rezervna
Premda je ko fildžan mala.
Unatoč svemu – ona je moja
Na svakoj ispravi izdanoj u Zagrebu
Koju nosim u praznom novčaniku.
Moja je država krojena puškom
Topom, tenkom i minom
Zato je toliko plaho ima.
Tako se kroje zemlje junaka
Što se posipaju pepelom predaka
Dok vode ljubav u predsobljima.
Moja je država začeti plod
U divljem braku istoka i zapada
Što traje bez prekida stoljećima.
Ljudi iz moje države odlaze
Kada izbije svađa u kući
Zbog vjere ili nacije – svejedno.
Moja je država od dvije riječi
I jednog slova u sredini
Baš kako priliči pravoj državi.
Kada je dovrše svjetski masoni
Imat će istok, sjever i jug
I bit će zapadna koliko i – dug.
Moja je država crtana srcem
Baš kako se crta – otvoreni krug.
Zagreb-Sarajevo, 13.11.05.
|