Moja je drzhava sastavljena
Od dva komada platna nespretno otrgnuta
Sa starog balkanskog shinjela.
Ona nema postavu niti dzhepove
Ima proreze za dugmad
Koja su otpala u srednjem vijeku.
Moja je drzhava vrec'a u kojoj seljak
Vrac'a jazavca sa suda
Uvjetno osudjenog na kradju tudjega zhita.
Kroz nju na zapad idu
Trgovci bijelim robljem
Iz chijih ochiju vire tragovi heroina.
Moja je drzhava shivena po mjeri kapitala
Na globalnom nivou i nije rezervna
Premda je ko fildzhan mala.
Unatoch svemu – ona je moja
Na svakoj ispravi izdanoj u Zagrebu
Koju nosim u praznom novchaniku.
Moja je drzhava krojena pushkom
Topom, tenkom i minom
Zato je toliko plaho ima.
Tako se kroje zemlje junaka
Shto se posipaju pepelom predaka
Dok vode ljubav u predsobljima.
Moja je drzhava zacheti plod
U divljem braku istoka i zapada
Shto traje bez prekida stoljec'ima.
Ljudi iz moje drzhave odlaze
Kada izbije svadja u kuc'i
Zbog vjere ili nacije – svejedno.
Moja je drzhava od dvije rijechi
I jednog slova u sredini
Bash kako prilichi pravoj drzhavi.
Kada je dovrshe svjetski masoni
Imat c'e istok, sjever i jug
I bit c'e zapadna koliko i – dug.
Moja je drzhava crtana srcem
Bash kako se crta – otvoreni krug.
Zagreb-Sarajevo, 13.11.05.
|