|
Poshto vec' godinama ne zhivim u Bosni i Hercegovini, niti u svome Trebinju, svaka knjiga (a ponajvishe bosanska knjiga!?) koja dodje na moju sadashnju shvedsku adresu, prichini mi izuzetnu radost i zadovoljstvo. Tako se, eto ”susrec'em” sa svojom, nec'u josh da kazhem: bivshom i nekadashnjom zemljom – domovinom.
Ali, ona mi je sve dalja i dalja. Priznati, sta c'u – moram!
Knjige poslane iz Bosne ipak pronalaze moju ljudsku i knjizhevnichku malenkost, sa jasnom namjerom da se o njima, o tim knjigama koje dobivam, napishe Slovo, nekakav Zapis da se zna i u Shvedskoj, i Skandinaviji, i shire da se zna, da je josh jedna i josh jedna dobra i zanimljiva knjiga ugledala svjetlost dana i krenula put svojim chitalaca.
|
Hamdija Fulurija: ”Retrovizor – karikature i ilustracije”
|
|
Takav je bio sluchaj i sa knjigom ”Retrovizor” Hamdije Fulurije, za koju Samedin Kadic' zapisa u uvodnom tekstu (krac'em eseju) da predstavlja hronologiju tragichnih dogadjanja vezanih za Bosnu i Hercegovinu, u kojem njegove karikature funkcioniraju kao kompaktna faktografija jednog vremena. Ako umjetnost nastaje iz neke proturjechnosti (a svi se uglavnom slazhu da je tako!?), upravo Bosna se, u tom kontekstu, pokazuje kao prostor paradoksa, i nepravde. Od tih silnih favoriziranja paradoksa, chesto se gubila iz vida njena tragichna sudbina. Vec'ina balkanskih humorista – komedijasha (filmskih, knjizhevnih, pozorishnih) doshla je do slave i novca preko ledja Bosne, rugajuc'i se njenim paradoksima. Autor knjige ”Retrovizor” Hamdija Fulurija, reklo bi se to ne radi. Tako je oduvijek: gdje je ljudi, tu je i neravnina, i Bosna nije nikakva arena paradoksa sui generis. Naprotiv, temeljni odnos prema Bosni iskazan u njegovim (Fulurijevim) karikaturama jeste solidarnost – ljudska solidarnost. Jer, Bosna nisu politichari, nego obichni ljudi koje paradoksi zatvaraju u bijedu i siromashtvo. On vidi Bosnu u chovjeku koji se raduje izborima samo da bi glasachke kutije mogao iskoristiti kao ogrjevno sredstvo; ili, kao staricu koju njena djeca nemilosrdno pljachkaju; ili, kao panja na troje pocijepan. Takva percepcija nije izraz ironije, nego ljudske solidarnosti. Upravo, solidarnosti, kako je ”vidi i osjec'a” sam autor.
|
Hamdija Fulurija: Globalizacija
|
|
Nadalje, kako istic'e Kadic', po mnogima, politika i nije nishta drugo do, prljava pjena na rijeci chiji se pravi zhivot odvija u dubinama, rec'i c'e Kundera u ”Oproshtajnom valceru”. Kakva je onda pozicija onog koji iz dubina gleda tu pjenu na vrhu, shto oblikuje njegovu perspektivu? Ma koliko jedna karikatura izgledala odlichna u svojoj ironiji, prikazujuc'i neku pojedinachnu konstelaciju iz zbilje, ona josh uvijek zadrzhava nemoc': karikatura je odraz te nemoc'i da se individualno utiche na politichku stvarnost. Tako Fulurijine karikature, osim specifichnim humorom, zrache i blagom rezignacijom – svjedochec'i o ludostima ljudi. Jer, ochito je da je nasha stvarnost tako uredjena da talentovanim ljudima ostaje jedino ironija, odnosno da se ironijom brane od ”dobra” svakodnevnog. Stvarnost, iako se ne mozhe promijeniti, i vodje (kraljeve i bosove) ukloniti, ali im se mozhemo, zato, makar narugati. I da nam, makar, zehru Bozhiju bude lakshe. Lakshe, zehru…
Oba recenzenta knjige ”Retrovizor”, i Midhat Ajanovic' Ajan i dr. Zilhad Kljuchanin, u dijelovima recenzija koje su objavljene u sklopu same knjige, istichu vrijednosti karikatura i ilustracija vizhlastog crtacha i autora Hamdije Fulurija. Tako Ajanovic', prepoznatljiv i vrstan karikaturista koji svoje karikatura potpisuje nadimkom Ajan, ne propusta priliku da kazhe i zapise da bosanskohercegovachka karikatura danas jedva da postoji, upravo, jer su tako odluchili (i hoc'e im se!?), niko drugi do urednici koji odbijaju da shvate da su novine bez karikature, isto shto i ekskluzivni francuski kulinarski specijalitet koji je kuhar zaboravio posoliti.
|
Hamdija Fulurija: Dayton
|
|
Zbog toga (ali, ne i samo zbog toga) mladi bosanski karikaturisti, istiha shto bi se reklo, napushtaju Bosnu fizichki (shto je manji problem), ali i mentalno i, shto je najgore, prestaju se baviti karikaturom. Jedan od onih koji se josh uvijek ne da je Hamdija Fulurija koji je dovoljno istrajan i uporan, da, evo, uspijeva objaviti i svoju prvu knjigu. Vec' na nivou grafichkog izraza, Fulurijina generacijska pripadnost je ochita. Doradu skicoznog crtezha, ono shto je, recimo, Hasan Fazlic' radio kotir-perom, pokojni Zheljko Graf samoljepivim rasterima, a ja (Midhat Ajanovic' Ajan) tankim rapidografima, Fulurija radi uz pomoc' kompjutera.
Iz cjelokupne konstrukcije njegovih karikatura, kombinacije chiste linije i kompjuterom dobijenih polutonova, izbija smirenost i hladnoc'a karakteristichna za kompjuteriziranu stvarnost koja je neosjetno preuzela dominirajuc'u ulogu u nashoj svakodnevici. Zato Ajanovic', iznosec'i (zapisac'e) da su Fulurijine karikature, po njemu, namijenjene, u znatnom obimu, ljudima koji vec'i dio dana provedu gledajuc'i u kompjuter i chije je vizuelno poimanje svijeta pod sve vec'im uticajem digitalizacije (ne)stvarnosti. Teme njegovih karikatura su, medjutim, ono shto svi lahko prepoznajemo, jer nas sve jednako bole – planetarna nepravda uchinjena prema Bosni. Stoga su i likovi, koji ”igraju” glavnu ulogu na njegovim karikaturama, isti oni koji se pojavljuju u noc'nim morama svakog Bosanca, makar i ne bio karikaturist. One koje prepoznajemo sa istom jezivom lahkoc'om kao shto Jevreji prepoznaju lik onog malog brkice – Hitlera, naravno!
|
Hamdija Fulurija: 5C
|
|
Drugi recenzent dr. Zilhad Kljuchanin istiche, izmedju ostalog, da karikature Hamdije Fulurije, objavljene u bh. listovima: ”Oslobodjenje”, ”Preporod”, ”Nashi dani”, ”Knjizhevna revija”…, na vrlo karikaturalan nachin ocjenjuje tadashnju zbilju. On, Jugoslaviju predstavlja kao ocherupanog pijetla na chijoj nozi pishe EEZ. Tri trkacha na chijim ledjima se vidi SDS, SDA i HDZ, startuju pred zastavom sa petokrakom. Radnik na ”magarcu” pila drva, a drva su, ustvari chekic' i srp. Isti simboli – chekic' i srp – su i konstrukcija jednog skladishta, itd. Itd. Situacija 1991. se zaoshtrava, kako na politichkom planu tako i u karikaturama Hamdije Fulurije. Glavna njegova tema je – Bosna, njena opstojnost. Bosna je katkad jaje iz kojeg iskachu dva ptic'a sa pushkama u rukama, katkad stoljetni panj u kojega su zabodene dvije sjekire, i sl. Humor koji izbija iz tih Fulurijinih karikatura je jedak (zdrav!), i ujedno je opomena.
Politichka karikatura Hamdije Fulurije nakon rata, tematizira dogadjaje iz BiH, ali i iz svijeta. Moglo bi se rec'i da su pritom zanimljivi dosezi koji se tichu – i svjetske politike. U takvim karikaturama, naime, Fulurija uspijeva, s jedne strane, oshtricu svoga sarkazma usmjeriti ”u pravom pravcu”, a, s druge strane, u ovim karikaturama on dospijeva u razinu ”globalne recepcije”. Jednostavno recheno, ove karikature su mogle biti objavljene bilo gdje u svijetu, a da svuda imaju, gotovo, jednaku reakciju. (Primjerice, zaista je sjajna Fulurijeva karikatura u kojoj slova USA stvaraju sjenku u kojoj se ishchitava: UN!). Opc'e karakteristike svih Fulurijinih karikatura i ilustracija su: crno-bijeli crtezh, minuciozno, skoro slikarsko, iscrtavanje likova, znalachko korishtenje simbola, ironijski i (pogotovo) sarkastichni pristup zbilji, korishtenje tehnike vica u karikaturama sa rijechima, i dr. Sve u svemu, karikature Hamdije Fulurije su zasluzhile ukorichenje u knjigu, taj, po mnogima, vrhunac koji mozhe dozhivjeti jedan karikaturista.
Inache, knjiga ”Retrovizor” unutar korica sadrzhi preko 80 karikatura i ilustracija, tehnichki je veoma dobro uradjena, i zaista mozhe posluzhiti – i kao poklon i dar, i rodbini i prijateljima.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-08-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|