|
Pošto već godinama ne živim u Bosni i Hercegovini, niti u svome Trebinju, svaka knjiga (a ponajviše bosanska knjiga!?) koja dođe na moju sadašnju švedsku adresu, pričini mi izuzetnu radost i zadovoljstvo. Tako se, eto ”susrećem” sa svojom, neću još da kažem: bivšom i nekadašnjom zemljom – domovinom.
Ali, ona mi je sve dalja i dalja. Priznati, sta ću – moram!
Knjige poslane iz Bosne ipak pronalaze moju ljudsku i književničku malenkost, sa jasnom namjerom da se o njima, o tim knjigama koje dobivam, napiše Slovo, nekakav Zapis da se zna i u Švedskoj, i Skandinaviji, i šire da se zna, da je još jedna i još jedna dobra i zanimljiva knjiga ugledala svjetlost dana i krenula put svojim čitalaca.
|
Hamdija Fulurija: ”Retrovizor – karikature i ilustracije”
|
|
Takav je bio slučaj i sa knjigom ”Retrovizor” Hamdije Fulurije, za koju Samedin Kadić zapisa u uvodnom tekstu (kraćem eseju) da predstavlja hronologiju tragičnih događanja vezanih za Bosnu i Hercegovinu, u kojem njegove karikature funkcioniraju kao kompaktna faktografija jednog vremena. Ako umjetnost nastaje iz neke proturječnosti (a svi se uglavnom slažu da je tako!?), upravo Bosna se, u tom kontekstu, pokazuje kao prostor paradoksa, i nepravde. Od tih silnih favoriziranja paradoksa, često se gubila iz vida njena tragična sudbina. Većina balkanskih humorista – komedijaša (filmskih, književnih, pozorišnih) došla je do slave i novca preko leđa Bosne, rugajući se njenim paradoksima. Autor knjige ”Retrovizor” Hamdija Fulurija, reklo bi se to ne radi. Tako je oduvijek: gdje je ljudi, tu je i neravnina, i Bosna nije nikakva arena paradoksa sui generis. Naprotiv, temeljni odnos prema Bosni iskazan u njegovim (Fulurijevim) karikaturama jeste solidarnost – ljudska solidarnost. Jer, Bosna nisu političari, nego obični ljudi koje paradoksi zatvaraju u bijedu i siromaštvo. On vidi Bosnu u čovjeku koji se raduje izborima samo da bi glasačke kutije mogao iskoristiti kao ogrjevno sredstvo; ili, kao staricu koju njena djeca nemilosrdno pljačkaju; ili, kao panja na troje pocijepan. Takva percepcija nije izraz ironije, nego ljudske solidarnosti. Upravo, solidarnosti, kako je ”vidi i osjeća” sam autor.
|
Hamdija Fulurija: Globalizacija
|
|
Nadalje, kako istiće Kadić, po mnogima, politika i nije ništa drugo do, prljava pjena na rijeci čiji se pravi život odvija u dubinama, reći će Kundera u ”Oproštajnom valceru”. Kakva je onda pozicija onog koji iz dubina gleda tu pjenu na vrhu, što oblikuje njegovu perspektivu? Ma koliko jedna karikatura izgledala odlična u svojoj ironiji, prikazujući neku pojedinačnu konstelaciju iz zbilje, ona još uvijek zadržava nemoć: karikatura je odraz te nemoći da se individualno utiče na političku stvarnost. Tako Fulurijine karikature, osim specifičnim humorom, zrače i blagom rezignacijom – svjedočeći o ludostima ljudi. Jer, očito je da je naša stvarnost tako uređena da talentovanim ljudima ostaje jedino ironija, odnosno da se ironijom brane od ”dobra” svakodnevnog. Stvarnost, iako se ne može promijeniti, i vođe (kraljeve i bosove) ukloniti, ali im se možemo, zato, makar narugati. I da nam, makar, zehru Božiju bude lakše. Lakše, zehru…
Oba recenzenta knjige ”Retrovizor”, i Midhat Ajanović Ajan i dr. Zilhad Ključanin, u dijelovima recenzija koje su objavljene u sklopu same knjige, ističu vrijednosti karikatura i ilustracija vižlastog crtača i autora Hamdije Fulurija. Tako Ajanović, prepoznatljiv i vrstan karikaturista koji svoje karikatura potpisuje nadimkom Ajan, ne propusta priliku da kaže i zapise da bosanskohercegovačka karikatura danas jedva da postoji, upravo, jer su tako odlučili (i hoće im se!?), niko drugi do urednici koji odbijaju da shvate da su novine bez karikature, isto što i ekskluzivni francuski kulinarski specijalitet koji je kuhar zaboravio posoliti.
|
Hamdija Fulurija: Dayton
|
|
Zbog toga (ali, ne i samo zbog toga) mladi bosanski karikaturisti, istiha što bi se reklo, napuštaju Bosnu fizički (što je manji problem), ali i mentalno i, što je najgore, prestaju se baviti karikaturom. Jedan od onih koji se još uvijek ne da je Hamdija Fulurija koji je dovoljno istrajan i uporan, da, evo, uspijeva objaviti i svoju prvu knjigu. Već na nivou grafičkog izraza, Fulurijina generacijska pripadnost je očita. Doradu skicoznog crteža, ono što je, recimo, Hasan Fazlić radio kotir-perom, pokojni Željko Graf samoljepivim rasterima, a ja (Midhat Ajanović Ajan) tankim rapidografima, Fulurija radi uz pomoć kompjutera.
Iz cjelokupne konstrukcije njegovih karikatura, kombinacije čiste linije i kompjuterom dobijenih polutonova, izbija smirenost i hladnoća karakteristična za kompjuteriziranu stvarnost koja je neosjetno preuzela dominirajuću ulogu u našoj svakodnevici. Zato Ajanović, iznoseći (zapisaće) da su Fulurijine karikature, po njemu, namijenjene, u znatnom obimu, ljudima koji veći dio dana provedu gledajući u kompjuter i čije je vizuelno poimanje svijeta pod sve većim uticajem digitalizacije (ne)stvarnosti. Teme njegovih karikatura su, međutim, ono što svi lahko prepoznajemo, jer nas sve jednako bole – planetarna nepravda učinjena prema Bosni. Stoga su i likovi, koji ”igraju” glavnu ulogu na njegovim karikaturama, isti oni koji se pojavljuju u noćnim morama svakog Bosanca, makar i ne bio karikaturist. One koje prepoznajemo sa istom jezivom lahkoćom kao što Jevreji prepoznaju lik onog malog brkice – Hitlera, naravno!
|
Hamdija Fulurija: 5C
|
|
Drugi recenzent dr. Zilhad Ključanin ističe, između ostalog, da karikature Hamdije Fulurije, objavljene u bh. listovima: ”Oslobođenje”, ”Preporod”, ”Naši dani”, ”Književna revija”…, na vrlo karikaturalan način ocjenjuje tadašnju zbilju. On, Jugoslaviju predstavlja kao očerupanog pijetla na čijoj nozi piše EEZ. Tri trkača na čijim leđima se vidi SDS, SDA i HDZ, startuju pred zastavom sa petokrakom. Radnik na ”magarcu” pila drva, a drva su, ustvari čekić i srp. Isti simboli – čekić i srp – su i konstrukcija jednog skladišta, itd. Itd. Situacija 1991. se zaoštrava, kako na političkom planu tako i u karikaturama Hamdije Fulurije. Glavna njegova tema je – Bosna, njena opstojnost. Bosna je katkad jaje iz kojeg iskaču dva ptića sa puškama u rukama, katkad stoljetni panj u kojega su zabodene dvije sjekire, i sl. Humor koji izbija iz tih Fulurijinih karikatura je jedak (zdrav!), i ujedno je opomena.
Politička karikatura Hamdije Fulurije nakon rata, tematizira događaje iz BiH, ali i iz svijeta. Moglo bi se reći da su pritom zanimljivi dosezi koji se tiču – i svjetske politike. U takvim karikaturama, naime, Fulurija uspijeva, s jedne strane, oštricu svoga sarkazma usmjeriti ”u pravom pravcu”, a, s druge strane, u ovim karikaturama on dospijeva u razinu ”globalne recepcije”. Jednostavno rečeno, ove karikature su mogle biti objavljene bilo gdje u svijetu, a da svuda imaju, gotovo, jednaku reakciju. (Primjerice, zaista je sjajna Fulurijeva karikatura u kojoj slova USA stvaraju sjenku u kojoj se iščitava: UN!). Opće karakteristike svih Fulurijinih karikatura i ilustracija su: crno-bijeli crtež, minuciozno, skoro slikarsko, iscrtavanje likova, znalačko korištenje simbola, ironijski i (pogotovo) sarkastični pristup zbilji, korištenje tehnike vica u karikaturama sa riječima, i dr. Sve u svemu, karikature Hamdije Fulurije su zaslužile ukoričenje u knjigu, taj, po mnogima, vrhunac koji može doživjeti jedan karikaturista.
Inače, knjiga ”Retrovizor” unutar korica sadrži preko 80 karikatura i ilustracija, tehnički je veoma dobro urađena, i zaista može poslužiti – i kao poklon i dar, i rodbini i prijateljima.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-08-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|