Dizdar je u kazamatu HVO-logora Dretelj proveo 333 dana i – kako voli rec'i, ”isto toliko noc'i”, chije je strashne istine smjelo opisao u svojoj prvoj knjizi ”Sudjeni Stolac” (godine 1997.). I jedna i druga knjiga osim dokumentaristichke vrijednosti, nesumnjivo c'e posluzhiti i kao dobrodoshla literatura za hashke istrazhitelje i tuzhioce, koji upravo ovih dana nama i svijetu – koristec'i obimnu, autentichnu gradju i vishe od 400 svjedoka koji c'e se pojaviti pred hashkim Sudom, predochavaju sushtinu zlochinachkog pothvata protiv Bosne i Hercegovine, za koju je optuzhena ne samo kompletna ratna vlada samoproglashene ”Herceg Bosne”, nego i sami vrh Republike Hrvatske iz vremena kada je na njenom chelu bio Franjo Tudjman.
Knjiga ”Stolac - virtualni zavichaj”, pored dokumentaristichke, ima i knjizhevnu vrijednost, pogotovo u onom dijelu u kome Dizdar opisuje prijeratni Stolac – Stolac iz njegovog djetinjstva i mladosti, za koji c'e nenadmashni putopisac Zuko Dzhumhur svojevremeno rec'i da je to – ”Hercegovachka Sevilja”. Ne treba ovdje posebno govoriti –zashto? Razmishljajuc'i o buduc'nosti, Mehmed Dizdar je – optimista. On najbolje zna zashto. Ali, nema sumnje da se uporishta za ovakvu buduc'nost vjerovatno nalaze u masovnom povratku Boshnjaka u gradic' na Bregavi i njihovom snazhnom opiranju politici aparthejda koja vec' godinama ovo mjesto drzhi na stupcima ”gradova sluchajeva”.
Autoru knjige, Mehmedu Dizdaru, svakako treba chestitati na ovom naporu da od zaborava otrgne istinu o uzhasima nashe bliske proshlosti. Mozhe se ovdje, naravno, postaviti i generalno pitanje – zbog chega je u Hercegovini tako malo autora, i tako malo knjiga, koje se bave ratnom i poratnom stvarnoshc'u? I medju Mostarcima lebdi stalno pitanje zashto se ne prikupe i objave svjedochenja logorasha koji su proshli pakao logora i zatochenishtava, pogotovo shto je medju njima bilo dosta intelektualaca, od novinara i profesora, do inzhenjera i ljekara? Bar su oni morali ostaviti pisani trag o tom – kako ih je neko vec' nazvao, ”paklenim skladishtima s nepreglednim zalihama uzhasa”.
Zashto se sve svelo na – jednu jedinu ukorichenu ispovijest logorasha? Mozhemo se samo zapitati i zashto je tako malo svjedoka koji c'e pred domac'im i medjunarodnim sudovima spremno opisati strahote kroz koje su proshli. Istina je, medjutim, da se mnogi bivshi pac'enici sve vishe prepushtaju geslu ”gledaj svoja posla” – bash kao shto je sluchaj sa desetinama onih koji pognutih glava dochekuju pozive da se – kao zhrtve, pred sudijama suoche sa svojim muchiteljima. Ali, to su vec' pitanja za socioloshka i druga istrazhivanja i analize.
Moje iskrene chestitke autoru knjige ”Stolac Virtualni zavichaj”, Mehmedu… Knjigu toplo preporuchujem za chitanje…
|