|
Ovaj shtrajk je svojim trajanjem nadmashio chak i prosvjetarske nebrojene maratonske shtrajkove u ovom najkomplikovanijem kantonu Federacije... Vec' je dobro zagazio i rujni septembar a kraj shtrajka se josh uvijek ne nazire jer se nadlezhni spram ovog shtrajka odnose tako bahato, diletantski i potcjenjivachki kao da to nije njihov problem kojeg oni moraju rijeshiti jer hiljade pacijenata vapi za zdravstvenom pomoc'i. Mozhda c'e se (ne)odgovorni za ovaj shtrajk prisjetiti Solomunskog rjeshenja koje su upotrijebili u gushenju prosvjetarskog shtrajka donijevshi odluku o proglashenju epidemije na samo jednom dijelu kantona gdje je buknuo shtrajk, pa zato sada neka pribjegnu slichnom rjeshavanju ovoga shtrajka donosec'i odluku o zabrani bolovanja, pobolijevanja pa chak i umiranja dok se ne okoncha shtrajk na samo jednoj strani kantona a ako bi se pozhar nezadovoljstva proshirio i na drugu stranu to bi se regulisalo samo jednim kratkim aneksom o primjeni iste odluke i na drugo podruchje. Bash bi ovo bilo mudro!
Sav ovaj nakaradni scenario odnosa prema nezadovoljnim shtrajkachima prosvjetari su vec' pregrmjeli iskusivshi, a bogami i osjetivshi, na svojim ledjima kroz brojne shtrajkove sa manje ili vishe uspjeshnim ishodom.
Tabirec'i malo po papirima koji se vezuju uz ovaj shtrajk bodu ochi neke nelogichnosti kao shto su:
- da Sindikat nije chlan velike porodice svih sindikata BiH! (Chudno, ali istinito);
- da se odbija pravna pomoc' od Sindikata BiH u shtrajku a ista je ponudjena (josh chudnije, ali opet istinito);
- da zakljuchke sa jednog sastanka sindikata shtrajkacha, premijera kantona i ministra zdravstva potpisuje predsjednik NSS zaposlenih u zdravstvu BiH prim. dr. Abdulah Nakash a isti odbijaju potpisati sami shtrajkachi – opet chudno, ali je tako (sastanak od 25.08.2004. g.).
10.09.2004. (petak) oko shest stotina medicinara okupilo se pred zgradom Vlade SBK/ZhSB, dostojanstveno su ponovili svoje zahtjeve, ali im se niko od vlastodrzhaca nije udostojio ni pomoliti a kamoli se obratiti sa par rijechi koje je nalagala osnovna kultura chak i da nije shtrajk, to je brojna grupa gradjana kojima se trebalo obratiti po svaku cijenu i da je normalna zemlja nasha kao shto je nenormalna pala bi kompletna vlada ne samo kantona vec' i federacije pa i chitave drzhave, ali kod nas je to sasvim normalno za one koji su nenormalni i bez trunke svijesti, savjesti, odgovornosti, jer oni su Bogom dati da vladaju vjechno ma dok traje ma i jednoga roba, podanika, doktora, profesora ili glasacha koji svojim glasom vec' 15 godina daju svoje povjerenje koje im oni uzvrac'aju jadom, bijedom, ignorancijom, ponizhenjem a izbori su uskoro, pa bujram dragi medicinari, glasajte za one koji vas razvlache i ponizhavaju vec' preko 40 dana kao da vas ni Bog nije dao.
Da li c'e i u ovom shtrajku prevagu odnijeti interes struke i da se ostvare opravdani zahtjevi medicinskih shtrajkacha ili c'e pak pretegnuti uski stranachki ili c'e josh gore trijumfovati oni uzhi, lichni interesi, pokazat c'e vrijeme ali i ishod ovog predugog shtrajka chiji se zavrshetak josh ne nazire a i septembar vec' posustaje i pri kraju je. Vidi se da je ovo prvi shtrajk medicinara pa se josh nisu dosjetili pisanja peticije za smjenom svih nadlezhnih koji ne haju za ogromnim brojem onih koji ispashtaju zbog ovog maratonskog shtrajka iako je matematika uvijek bila jasna:
- 1200 shtrajkacha x njihova tri chlana porodice x nekoliko hiljada pacijenata x josh vec'i broj onih shto bi stavili svoj potpis na ovu peticiju a svi potpisnici imaju pravo glasa i eto nam izbora i prije zvanichnoga datuma u oktobru 2004. g.
Ali, eto, ovo je prvi, ali zasigurno ne i posljednji shtrajk nezadovoljnih radnika u podvojenom kantonu, pa samo daj Bozhe zdravlja, pameti, ali i shtrajkachkog iskustva! Imajmo josh neshto vazhno u vidu a to su skori opc'inski izbori pochetkom oktobra tako da su sve opcije u opticaju. I da ne bismo i mi oduzhili sa ovim chlankom da zavrshimo ovo pisanje nekim chinjenicama a to su:
- Sindikati osnovnog i srednjeg obrazovanja kao i sindikat zaposlenih u zdravstvu su najbrojniji po chlanstvu, najobrazovaniji su i intelektualno najpotkovaniji te stoga imaju pravo i obavezu izboriti se za svoje mjesto pod suncem a onda i ostalim sindikatima pruzhiti svoje intelektualne usluge u njihovoj borbi za dostojanstvo i cijenu struke i chovjeka.
Borba c'e biti duga i teshka, ali c'e je sindikati dobiti, prije ili kasnije, shto bi nash narod rekao ”nichija nije do zore sjala!”
Bugojno, 08.09.2004. g.
|