Ovaj štrajk je svojim trajanjem nadmašio čak i prosvjetarske nebrojene maratonske štrajkove u ovom najkomplikovanijem kantonu Federacije... Već je dobro zagazio i rujni septembar a kraj štrajka se još uvijek ne nazire jer se nadležni spram ovog štrajka odnose tako bahato, diletantski i potcjenjivački kao da to nije njihov problem kojeg oni moraju riješiti jer hiljade pacijenata vapi za zdravstvenom pomoći. Možda će se (ne)odgovorni za ovaj štrajk prisjetiti Solomunskog rješenja koje su upotrijebili u gušenju prosvjetarskog štrajka donijevši odluku o proglašenju epidemije na samo jednom dijelu kantona gdje je buknuo štrajk, pa zato sada neka pribjegnu sličnom rješavanju ovoga štrajka donoseći odluku o zabrani bolovanja, pobolijevanja pa čak i umiranja dok se ne okonča štrajk na samo jednoj strani kantona a ako bi se požar nezadovoljstva proširio i na drugu stranu to bi se regulisalo samo jednim kratkim aneksom o primjeni iste odluke i na drugo područje. Baš bi ovo bilo mudro!
Sav ovaj nakaradni scenario odnosa prema nezadovoljnim štrajkačima prosvjetari su već pregrmjeli iskusivši, a bogami i osjetivši, na svojim leđima kroz brojne štrajkove sa manje ili više uspješnim ishodom.
Tabireći malo po papirima koji se vezuju uz ovaj štrajk bodu oči neke nelogičnosti kao što su:
- da Sindikat nije član velike porodice svih sindikata BiH! (Čudno, ali istinito);
- da se odbija pravna pomoć od Sindikata BiH u štrajku a ista je ponuđena (još čudnije, ali opet istinito);
- da zaključke sa jednog sastanka sindikata štrajkača, premijera kantona i ministra zdravstva potpisuje predsjednik NSS zaposlenih u zdravstvu BiH prim. dr. Abdulah Nakaš a isti odbijaju potpisati sami štrajkači – opet čudno, ali je tako (sastanak od 25.08.2004. g.).
10.09.2004. (petak) oko šest stotina medicinara okupilo se pred zgradom Vlade SBK/ŽSB, dostojanstveno su ponovili svoje zahtjeve, ali im se niko od vlastodržaca nije udostojio ni pomoliti a kamoli se obratiti sa par riječi koje je nalagala osnovna kultura čak i da nije štrajk, to je brojna grupa građana kojima se trebalo obratiti po svaku cijenu i da je normalna zemlja naša kao što je nenormalna pala bi kompletna vlada ne samo kantona već i federacije pa i čitave države, ali kod nas je to sasvim normalno za one koji su nenormalni i bez trunke svijesti, savjesti, odgovornosti, jer oni su Bogom dati da vladaju vječno ma dok traje ma i jednoga roba, podanika, doktora, profesora ili glasača koji svojim glasom već 15 godina daju svoje povjerenje koje im oni uzvraćaju jadom, bijedom, ignorancijom, poniženjem a izbori su uskoro, pa bujram dragi medicinari, glasajte za one koji vas razvlače i ponižavaju već preko 40 dana kao da vas ni Bog nije dao.
Da li će i u ovom štrajku prevagu odnijeti interes struke i da se ostvare opravdani zahtjevi medicinskih štrajkača ili će pak pretegnuti uski stranački ili će još gore trijumfovati oni uži, lični interesi, pokazat će vrijeme ali i ishod ovog predugog štrajka čiji se završetak još ne nazire a i septembar već posustaje i pri kraju je. Vidi se da je ovo prvi štrajk medicinara pa se još nisu dosjetili pisanja peticije za smjenom svih nadležnih koji ne haju za ogromnim brojem onih koji ispaštaju zbog ovog maratonskog štrajka iako je matematika uvijek bila jasna:
- 1200 štrajkača x njihova tri člana porodice x nekoliko hiljada pacijenata x još veći broj onih što bi stavili svoj potpis na ovu peticiju a svi potpisnici imaju pravo glasa i eto nam izbora i prije zvaničnoga datuma u oktobru 2004. g.
Ali, eto, ovo je prvi, ali zasigurno ne i posljednji štrajk nezadovoljnih radnika u podvojenom kantonu, pa samo daj Bože zdravlja, pameti, ali i štrajkačkog iskustva! Imajmo još nešto važno u vidu a to su skori općinski izbori početkom oktobra tako da su sve opcije u opticaju. I da ne bismo i mi odužili sa ovim člankom da završimo ovo pisanje nekim činjenicama a to su:
- Sindikati osnovnog i srednjeg obrazovanja kao i sindikat zaposlenih u zdravstvu su najbrojniji po članstvu, najobrazovaniji su i intelektualno najpotkovaniji te stoga imaju pravo i obavezu izboriti se za svoje mjesto pod suncem a onda i ostalim sindikatima pružiti svoje intelektualne usluge u njihovoj borbi za dostojanstvo i cijenu struke i čovjeka.
Borba će biti duga i teška, ali će je sindikati dobiti, prije ili kasnije, što bi naš narod rekao ”ničija nije do zore sjala!”
Bugojno, 08.09.2004. g.
|