|
Premda je duboko zagazio u pozne godine zhivota, pisac Ivan Brajdic' (1924. Brod Moravice, Gorski kotar) uporno dopisuje otvorene stranice svoga proznog stvaralashtva. Nakon zavichajno-domoljubnog romana Hod po mukama objavljenog 2004. godine, proshle je godine objavio svoju dvadesetu knjigu proze pod naslovom Treshnjevachke noc'i. Rijech je o knjizi u koju su uvrshtene dvije novelirane ”staromodne” pripovijesti iz proshlih vremena, kako ih sam autor oznachava u podnaslovu djela.
Radnje pripovijesti pod naslovima Bijeg iz tmine i Grijeh i pokora odvijaju se u zagrebachkom kvartu Treshnjevka u dvadesetim godinama proshloga stoljec'a. Pripovijesti projeciraju socijalnu sliku drushtva u kojem radnishtvo i nizhi slojevi prozhivljavaju sumorne godina bitisanja na gradskoj periferiji. Prepushteni sami sebi, pohlepnim poslodavcima i mrzovoljnim drzhavnim chinovnicima, nemoc'ni radnici i zanemarena sirotinja muche se i zlopate u nestabilnom vremenu izmedju dva svjetska rata, radec'i za koricu kruha i za zeru kavanskog duha koji im se nudi kao privremeni izlaz iz zacharanog kruga straha, nemoc'i i posvemashnje neimashtine.
U pripovijesti Bijeg iz tame glavni likovi su industrijski radnik Ivan Lenkovic' i bivsha radnica Ljerka Shpan. Mladenachku romansu zachetu u tvornichkom krugu prekida Ivanova momachka nestrpljivost i sirovost. Zhelja da shto prije ostvari strasne mushke nakane uzrokuje prekid veze s mladjahnom Ljerkom, koja ubrzo napushta tvornicu i odlazi na nepoznatu adresu. Razocharan vlastitim postupcima i nenadnim prekidom veze s voljenom zhenom, Ivan se odaje pic'u formirajuc'i mokro drushtvo sa josh dvojicom kolega po radu i vechernjem dangubljenju. I dok ga nesretna majka Terezija cheka doma do u sitne sate, Ivan tulumari i bekrija po lokalnim kavanama, troshec'i teshko zaradjene novce na pic'e i razuzdane zhene odane najstarijem zanatu na svijetu.
Nasuprot njemu, Ljerka pokushava pronac'i struchak srec'e u zagrljaju drugog mushkarca. No kako to obichno biva u ovakvim situacijama, umjesto srec'e ona pronalazi tugu. Najprije dobija dijete s nepouzdanim zhenskarom Zdenkom Novachic'em da bi se potom, nakon njegova bijega, iz nuzhde udala za Martina Kalic'a. Prisilni brak donosi joj josh vec'e nevolje. Grubijan Martin zlostavlja je i tuche, ugrozhavajuc'i njezin i djetetov zhivot.
Nakon vishegodishnje patnje i zlostavljanja srec'a joj se osmijehne Martinovim zaposlenjem u treshnjevachkoj tvornici. Dolaskom u poznatu sredinu, Ljerka odluchi potrazhiti Ivana i zamoliti ga za pomoc' i zashtitu od obijesnog supruga. Izmuchen vlastitim zastranama i zhivotnim pogreshkama, Ivan prihvata Ljerkinu ponudu za nastavak ranije prekinutog zajednichkog zhivota. U noc'i ponovnog susreta njih dvoje dogovaraju bijeg iz zemlje i odlazak u Ameriku. Taj plan uspijevaju realizirati i vec' za nekoliko mjeseci pronalaze zaposlenje u dalekoj zemlji, odakle se Ivan pismom javlja zabrinutoj majci Tereziji. Tako zavrshava agonija zabrinute majke, dezorjentiranog sina, zlostavljane zhene i njezinog nejakog djeteta. Pouchna pripovijest podsjec'a nas na ine zhivotne sudbine koje su, zahvaljujuc'i Ljudskoj zhelji, volji i odluchnosti preusmjerene s nemirne puchine razocharenja u mirne luke spasa.
Druga pripovijest pod naslovom Grijeh i pokora bavi se tematikom promashenog zhivota osoba sa dna drushtvene ljestvice. Glavni likovi su sitni dzhepar Marko Zvonar i njegova kafanska druzhica Jelica. Markovi zgubidanski poroci dovode u opasnost sva osobe koje su mu na bilo koji nachin bliske. Progonjen od policije i zhandarma zbog uchinjenih nedjela, on se sklanja u kavanu u kojoj je chesta goshc'a njegova ljubimica Jelica. Vodjen lopovskim instiktom, sa sudrugom Franjom uspijeva izmac'i policijskoj potjeri. No takva srec'a ne prati neiskusnu Jelicu koju bijesni chuvari reda muchki premlac'uju i siluju. Mlada djevojka umire od posljedica premlac'ivanja a njezin nesudjeni zhenik, slomljen gubitkom voljene osobe, mijenja stil i nachin zhivota postajuc'i uzornim radnikom hrvatskih zheljeznica. Muchen grijehom iz mladosti i ophrvan pokorom i zhalom za voljenom osobom, Marko u rodnom kraju, na groblju u Brod Moravicama, podizhe lijepi mramorni spomenik svojoj jedinoj ljubavi. Na taj nachin vrac'a tek mali dio duga osobi koju je volio, i chiji je zhivot njegovom nepromishljenoshc'u prerano ugashen.
Brajdic'eve pripovijesti nose neizbrisiv pechat vremena iz njegove najranije mladosti. One slikaju sumornu zbilju u kojoj ljudski zhivot vrijedi onoliko koliko mu vazhnosti pridaje drushtvo i svaka jedinka ponaosob. Chovjekova sudbina u pravilu je u njegovim vlastitim rukama. No u stvarnosti ta se granica osobnosti ponekad nedopushteno prelazi. U sluchaju Marka Zvonara i njemu slichnih, posljedice uchinjenih pogreshki trpe drugi ljudi. Nerijetko njima dragi, pa utoliko posljedice za njih bivaju tezhe i trajnije.
Knjizhevnik Ivan Brajdic' govori i pishe jezikom likova chijim se zhivotima bave njegove pripovijesti. To je uglavnom jezik goranaca koji su, u potrazi za poslom i kruhom, nastanili periferije vec'ih gradova i tu formirali obitelji ili se odali bec'arskom zhivotu. Njegov nachin pripovjedanja chesto je arhaichan i staromodan, shto autor priznaje na pochetku svojih pripovijesti. Chini se da on na taj nachin zheli biti autentichnim prikazivachem vremena koje je ostalo daleko za nama. Ne toliko po stilu zhivota ljudi toga vremena koliko po nachinu njihove medjusobne komunikacije i dosezima pishcheve pojednostavljene leksike.
U svakom sluchaju pripovijesti knjizhevnika Ivana Brajdic'a, ma koliko bile leksichki i stilski nesavrshene, svojom tematikom i nedvojbenom porukom pruzhaju chitatelju moguc'nost shirenja vlastitih spoznaja o proshlosti i odabiru zhivotnog puta koji c'e zaobic'i svekolike ”scile i haribde” shto nas vrebaju od pochetka do njegovog kraja. Promatrane iz empirijskog ugla, Brajdic'eve pripovijesti ispunjavaju osnovnu knjizhevnu zadac'u, jer pruzhaju pomoc' chitatelju u razlikovanju dobra od zla. U njima c'e se, s toga, lako prepoznati svi oni koji tu crtu razgranichenja ne vide niti prihvataju kao temeljno zhivotno nachelo. Naravno i oni drugi koji tu crtu besprijekorno slijede i uvazhavaju.
|