|
Naslov Vrisak u podne kod mene pobuđuje zanimanje i razmišljanje. Doživljavam ga kao točku na i. Vrijeme upozorenja, opomene, vrijeme da se uskoči ili iskoči iz vlaka je isteklo.
Onih pet do dvanaest je iscurilo i kazaljke su se sudbonosno poklopile. Nema više ni moljenja, ni opraštanja, ni preklinjanja, ni proklinjanja. Nema se vremena za posljednji poziv niti za zadnju cigaretu. Vrijeme je za čast. Za ponos i gordost. Za prkos i uznositost. Vrijeme je za samosvjesnost i dostojanstvenost. Vrijeme je za ravnopravno gledanje u oči. Oči u oči. Krvnik i osuđenik. Dželat i žrtva. Vrijeme je da znaš tko si. To je povijesni trenutak. Trenutak odluke i spoznaje. I objave. A sve to je ova zbirka. U njoj je sve rečeno. Životom dokazano.
U smirenoj i tihoj kontemplaciji pjesnik je još jednom prošao kroz mučne devedesete. Ovoga puta gotovo bez patetike i iznjedrio je zbirku ljubavi satkanu od sjećanja (pjesme: Crna ogrlica riječi; Stariji brat Ratko; Majka svemira; Bijeli kamen,) ali i od zbilje koja život obećava (Najljepše je biti živ; Majka je majka); iznjedrio je rodoljubnu zbirku nastalu na iskustvima straha, opreza i prkosa (pjesme: Putokaz; Vrisak u podne; Larva egzotike; Prijatelj pjesnik; Spućena misao); iznjedrio je mudru knjigu punu ironije i umnih sentencija (pjesme: Trn u oku; Trn u srcu; Trn u glavi; U krugu nestajemo; Sitna bića; Dno balkansko; Skidanje s aparata; Bosanski mornari; So u glavi; Svijet ništavila; Kako je zmija postala poskok).
Ljubav i rodoljublje su motivi na koje smo navikli i ne iznenađuju. Puni su nježnosti i topline. Puni su ponosa i žestine. Ali mudrost? Nju već rjeđe susrećemo, u stihovima gotovo nikako. Zato sam baš toj komponenti posvetila malo više pažnje i pažljivim iščitavanjem pjesama izvukla aforizme – kratke strofe i dvostihe koji mogu samostalno funkcionirati kao cjelovite i zrele misli, misli koje su pobijedile bezumlje nevremena i koje će kao narodna mudrost trajati kroz vrijeme.
Ovdje ih ispisujem abecednim redom:
- DAN je sapet crnom ogrlicom riječi.
- JEDNA cura dvije bure žela.
- KAD ti u gnijezdo uljezi udu
- Stvoriće novu pasminu – zvijeri nad zvijerima.
- KAŽEM sebi, a pri sebi.
- Oprosti mi Bože – ja ne mogu iz ove kože.
- KRHOTINE mi vraćaju snagu.
- LAJU psi, laju, a ljudi se provlače.
- LjUBAV imena nema.
- MAJKA je bajka.
- MRTVI se ne broje u ratu.
- U ratu se broje samo granate.
- OD vremena do nevremena svjetlosti nas zraka dijeli.
- OKRENUO se kazan-dunjaluk naopako.
- RASNA keruša Dona
- U oči gleda čovjeku
- U vrat nečovjeku.
- SJEĆANjA se bude u baščama mrtvih i traju koliko i život.
- SVI udaraju istom ćuskijom po dnu – misle da je glava.
- SVIJET operiran od smijeha i osmijeha
- Nema ni uha ni sluha.
- SVUGDJE žica – svugdje državica.
- ŠTO ne stignu opanci – stignuće obojci.
- TRN crni u nerv skriveni, ožiljke zakucava.
- TVOJE će riječi postati moja snaga
- A ja ću ti ih vraćati kao igračke.
- U ovoj areni vrše se opijela
- Za davno izgubljenim danom.
- U svakom nevaktu glave nam u rijeku padaju. I nestaju.
- UGLEDNICI su imali dvojna državljanstva
- I odmah su dobili dvojne donacije.
- Mi smo dobili zamračenu neizvjesnost.
- UJELI su nas za srce – svanulo nam je pred očima.
- VLAST je vlast, a čast je slast.
- ZAVJESA se neprestano diže i spušta.
- Na maloj sceni novi glumci.
- ŽENA može biti svemir (i naš mir).
- ŽIVI da bi se pokorio, da suzu suzom vratiš.
- ŽURIM da ti napišem stih
- Da ga obojim bojom tvojih očiju.
Mnoge pjesme Muhameda Elezovića, osim narodne mudrosti, imaju ritam i melodičnost narodne pjesme i sevdalinke koja je duboko i trajno ukorjenjena u duh i dušu Bošnjaka. To je jasno vidljivo i u njegovom bogatom vokabularu koji obiluje starinskim izrazima koje na ovaj način želi sačuvati od zaborava: dolaf, vereme, kuršum, dunjaluk, nevakat, čuma, mahlukati, čikmali sokaci, dumine, deriz,… i ne samo to – on u duhu tradicije i kulturnog naslijeđa stvara nove riječi za koje nam se čini da su oduvijek bile tu: pjesme noćomorke; drvo jadikovo; primraka; šumovlak; šutilovi; mutilovi; lažiprst; rodokoljari. To znači znati tko si i sroditi se sa svojima, stati uz njih i u dobru i u zlu; sa njima patiti, sa njima pjevati i biti pjevan. Pjesma Krivo rebro idealan je primjer pjesnikovog poniranja u samu bit svoga naroda.
- Krivo rebro
- Brojim dane
- Goru kitim
- Goru kitim
- Rebrom vitim
- Sva su rebra
- Kriva rebra
- Sva su rebra
- Krivog Sebra
- Srebrenčanke.
|