|
XXXXI
Pojavile se nove dnevne novine na bh. medijskom nebu. Imam osjec'aj da nigdje na vascijelom dunjaluku nema vishe medija po glavi stanovnika. Najchitanijih, kazhu, proda se skoro oko 60.000 (u prosjeku) dnevno pa puta chetiri (koliko ih chita) jednako oko 250.000 osoba ovdashnjih. A ovdje zhivi blizu 4.000.000 stanovnika. Elem, dobro je. Chita se. Odgovara vlastima. Pomalo.
XXXXII
Eh, shto bih volio da na proljec'e ne poskupi struja! Shto bih volio da krenemo u praktichnu primjenu evropskih/europskih integracija! Shto bih volio da svi optuzheni za ratne zlochine budu privedeni pred lice pravde! Shto bih volio da plac'e krenu put nebeskih visina! Shto bih volio da mladi budu nosioci razvoja ove zemlje! Mnogo shta bih ja volio, ali, brate, ne mozhe. Zbog chega bih onda imali izbore svake chetiri godine? To oni neizmjerno vole… A ostalo kako bude!?
XXXXIII
Ove godine je tachno dvadeset godina kako dobih nagradu na Festivalu Mladih pisaca u Svetozarevu ”Majsko pero ’87” (danashnja Jagodina a u bivshoj SFRJ). Ove godine je tachno trideset godina kako izgubih junf. U Sarajevu, onomad, 1977. g. Ove godine je tachno chetrdeset i sedam godina kako dodjoh na ovaj dunjaluk. Eh, shto ste se usrec'ili, dragi moji.
XXXXIV
2007. g. je pred nama. Josh jedna u nizu zavjeshtanih, ali i zaludjenih, nadanja. Vlast josh nije uspostavljena, a kad’ c'e, ne zna se. I kako onomad Krlezha veli citat ”Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu” kraj citata. I dvadest i pet godina je kako na ahiret blazheni presvijetli preseli. Godinu prije njega i Tito. Znate, onaj Josip. Broz. Ovi danas chitaju. Izvode svojih rachuna u bankama. Kako domac'im tako i stranim. A ti narode, pjevaj i dalje. Oni slushaju. Jer ko ne slusha pjesmu, slushac'e oluju. Jashta!
XXXXV
Onu moju pjesmicu, da ne kazhem, gluho bilo, zavjeshtanu misao pod nazivom SUDBINA: Postoja dva svijeta / jedan moj / i onaj pravi – prevelo i objavilo shirom dunjaluka. Prvo u Francuskoj 1998. g. (dobro, to je bilo u knjizi Testament moje malenkosti) a zatim na shpanski, italijanski, engleski, ini… I objavilo. Kao misao poznatih ljudi. Uz Frojda, Shopenhauera, Kanta, etc… Ovo je pjesma, dragi ljudi. A oni pomislili misao. I odlichna je, vele. Misao. A ja mislio – pjesma. Shta c'ete, pjesnici su chudjenje u svijetu.
XXXXVI
Osnovali Komisiju za preispitivanje drzhavljanstava uruchenih stranim drzhavljanima u toku rata u Bosni i Hercegovini. Vele, trec'u po redu. Mudzhahedinima da kazhemo allahemanet. Ni ne znaju jadnici (ovi shto Komisiju vode i provode, sic?!) da je mene (kao Boshnjaka a uz to i muslimana) vishe strah ovdashnjih – shto stekoshe drzhavljanstvo rodjenjem – lidera kojima je stalo do Bosne (a i Hercegovine) k’o do lanjskog snijega. A ubishe se dokazivajuc'i kako su bash oni za evropski/europski put drage nam zemlje. Nije mene strah Mudzhahedina. Ni nema ih vishe od hiljadarke (tisuc'ke) a nas je ostalih skoro chetiri miliona. Strah me je ovih shto im omoguc'ishe da hodaju ovom svetom zemljom Bosnom (ali i Hercegovinom), jer Mudzhahedini su samo Garibi koje put iz ovih (iskrenih, da pomognu brac'i po vjeri) ili onih (bjezhec'i iz zemlje svog porijekla zbog uchinjenih kriminalnih radnji) namjera, pardon razloga dovede u dragu nam zemlju. Strah me je svijesti osoba koje drzhavu gledaju kao zrelu mladu koju c'e j......ti prvom prilikom, napraviti dijete i otic'i svojim putem. Chak mislim da su to vec' i uradili. I to vishe puta.
28.12.2006. g. – 08.01.2006. g.
|