|
Državni teror može biti ispoljen na dva načina; kao unutardržavni i izvanjski, ili međudržavni. Nažalost, mi se poslije toliko godina kada svijet vodi borbu protiv rasizma i segregacije, susrećemo sa ovim velikim zlom u kojem se ljudi i njihove vrijednosti mjere kroz nacionalno i vjersko određenje. Riječ je o Mostaru, koji je bio nekad grad ljubavi i najveće slobode i sreće za sve svoje građane, danas predstavlja zasigurno, netoleranciju i nepodnošljivost. Ako građani ne znaju konvencije, onda moraju znati Božije poruke koje su lijepo napisane u Bibliji i Kur’anu. Na primjer: ”Ne čini zlo u ime dobra” (Apostol Pavle), ili ”ljubi bližnjeg svoga kao sebe samoga”, a Isus Krist kaže: ”Sve što želite da ljudi čine vama činite vi to drugima”. A u kur’anskom ajetu se kaže: ”O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo, i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji” (49:13). Ovih i ovakvih pravila moramo se pridržavati, jer oni za nas treba da budu putokaz za budućnost. Možda će na ove riječi o Mostaru neko i reagovati, s pravom ili bez njega, ali svi dobro znamo, koji živimo u ovom gradu, da je u njemu podijeljeno školstvo, zdravstvo, kultura, komunalna infrastruktura, penziona i druga osiguranja itd, samo još nije podijeljen zrak! A, tako je skoro svugdje u našoj državi, što ni u kome slučaju ne može biti perspektiva i budućnost našim mladim naraštajima. Na ovakav teror međunarodna zajednica ne reagira, jer ovdje imaju daleko veća primanja nego što bi imali u svojim zemljama iz kojih dolaze. Ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini je posljedica nezainteresovanosti međunarodne zajednice da se u ove probleme energičnije uključe.
Najpoznatije ilegalne organizacije koje teroristički djeluju u svijetu su iz Italije ”Crvene brigade”, ”Prva linija”, zatim njemačka frakcija ”Frakcija crvene armije”. Tu su u posljednje vrijeme i All Qaida sa Osama bin Ladenom, te u Palestini Hezbollah, ali tu su i ratne obavještajno-terorističke organizacije iz Izraela. Međutim, terorizam koji već duže vrijeme sprovodi Izrael prema Palestincima se u američkim krugovima ocjenjuje kao borba protiv terora, dok palestinsko bacanje kamenica prema topovskim i raketnim sistemima koje Izraelci koriste, se naziva terorizam i teroristima, što je neprihvatljivo i nečasno. Takvo ponašanje američke administracije raspamećuje normalnog čovjeka.
Svakako, da aktivnosti koje SAD danas vode pod krinkom borbe protiv terorizma, otkrivaju njezino pravo lice jer je desetljećima učestvovala u nasilničkom ponašanju prema režimima pojedinih zemalja. Često su se u tim nasilničkim ponašanjima upotrebljavala i sredstva koja su strogo zabranjivana prema međunarodnim konvencijama. Zemlja koju treba optuživati za međunarodni teror su upravo Sjedinjene Američke Države, a posebno njihovog kontroverznog nadmenog predsjednika George W. Busha. Sve zemlje Latinske Amerike bile su žrtve američkog terorizma u kojima je ubijano nedužno stanovništvo, a zna se da je ubijeno na stotine hiljada ljudi. I zemlje Srednje Amerike bile su obuhvaćene raznim torturama i nasilju koje je američka administracija sprovodila prema njima. Evo jednog od stravičnih prizora koji su se dogodili u El Salvadoru. SAD su formirale brigadu Atlacatl, koja je formirana u martu 1981. g. Decembra 1981. g. ova jedinica je izvela
”operaciju silovanja, paljenja i klanja, u kojoj je ubijeno preko hiljadu civila”.1
Prema izvještaju sveštenika Danijela Santjaga ovaj bataljon je činio najveće zločine koji se mogu zamisliti, naprimjer:
”Vrativši se kući, jedna seljanka je zatekla svoje troje djece, majku i sestru kako sede za stolom; glave su im bile odsečene i precizno postavljene na sto, nasuprot tela, a ruke su stavljene na glave, tako da je izgledalo kao da svako telo miluje svoju glavu”.2
Velika greška Amerike je u tome, što oni određuju standarde ponašanja i davanja ocjene i kvalifikacije terorizma. Američkoj administraciji nekada su bili najbliži i takoreći najdraži diktatori, poput Mobuta, Čaušeskua, Sadama Huseina, Norijege, Suharta, Osama bin Ladena i tako dalje. Svim predsjednicima SAD, zbog nasilne i ratnohuškačke politike koju su vodili prema mnogim državama, te ratovima u kojima su neposredno ili posredno učestvovali, i u kojima je stotine hiljada ljudi ubijeno, uglavnom, nedužnih civila, može se suditi za ratne zločine.
Područje Bliskog Istoka, je meta državnog terorizma, kako od strane Izraela, tako i od njegovog mentora ”svjetskog policajca SAD”. Što se tiče Bliskog Istoka
”Činjenica je da je na tom području izvršeno mnogo terorističkih akcija sponzoriranih od države. Najstrašnija je bila invazija Libanona 1982; ta akcija je rezultirala smrću dvadeset tisuća ljudi.”3
Chomsky nastavlja dalje:
”To je međunarodni terorizam zbog odlučujuće uloge SAD-a.”4
”Za ovaj terorizam u kojem je direktno učestvovao Izrael lagalo se prvih dvadeset godina, mediji su to vrlo slabo izvještavali, ali ipak se na kraju saznalo za pravi razlog tog krvavog pohoda na Liban (…) rat je vođen isključivo iz političkih razloga. Bio je to rat za Zapadnu obalu.”5
Ovo nasilje koje danas sprovode Arapi, koje nije primjereno islamskom vjerovanju, je odgovor na terorizam i nasilje koje godinama sprovodi Izrael prema Palestincima. Drugi primjer koji nas upućuje da je Amerika duboko zagazila u terorizam i da terorizam ne sprječava, nego naprotiv svojim pristranim držanjem prema nekim zemljama ga pospješuju. Iste je godine u Bejrutu poslije džume namaza u jednoj džamiji organizovana diverzija u kojoj je ubijeno 80 ljudi, a preko stotinu teško ranjeno. Istraga za ovo teško zlodjelo vodi do američke CIA-e.
Rušenje zgrade Svjestkog trgovačkog centra u Njujorku po mnogima je jedna velika obmana i podvala, te da su rušenje ove monumentalne zgrade naručili z vrha američke administracije, jer im je trebalo opravdanje, za agresiju na Afganistan, a potom i Irak. Dakle, trebalo je doći do jeftine nafte, a ko ima taj energent u posjedu, vladaće cijelim svijetom, to zna kontroverzni i opasni George W. Bush, čiji je i otac za vrijeme svoga predsjednikovanja vodio vrlo čudne poteze i donosio odluke koje su išle u prilog ove ”moćne” porodice.
Danas su u svijetu, zbog organizovanog terora, najugroženije četiri nacije: Palestinci, Čečeni, Kašmirci i Bošnjaci, i to što je najgore, nema izgleda da će se ovo pitanje riješiti u dogledno vrijeme. Doduše, Bošnjaci su dobili prividnu slobodu i ljudska prava koja se odvijaju pod budnim okom predstavnika međunarodne zajednice. S obzirom da se radi o četiri zemlje u kojima, uglavnom živi muslimansko stanovništvo, koje je izloženo raznim represijama, ubijanjima, zlostavljanjima i raznim torturama. S pravom se postavlja pitanje: nije li to zbog toga što se radi o većinskom muslimanskom življu? Na kakav je samo način oduzeta 1948. g. Palestincima država… A, zna se, da su:
”Židovi u Palestini činili manje od 1% stanovnika”6.
Tadašnji ministar vanjskih postova, Arthur Balfour je na vrlo lukav i ciničan način poslao pismo engleskim cionistima, a vezano za naseljavanje Židova, u kojem traži da se poštuju prava palestinskog naroda.
”Ali, od očite hipokrizije Balfourova pisma bila je važnija britanska geopolitika koja se skrivala iza Balfourova pisma. Nije nevažno da je nova židovska domovina pod pokroviteljstvom Britanije bila geografski smještena na jednom od strateški najvažnijih dijelova duž glavne arterije proširenog Britanskog Carstva iz razdoblja nakon 1914. g. na osjetljivom položaju na putu za Indiju i u odnosu na novoosvojena arapska naftna područja osmanlijske Turske. Naseljavanje manjine u Palestini, pod britanskim protektoratom, tvrdili su Balfour i drugi, dat će Londonu stratešku mogućnost od ogromnog značaja. Bio je to najblaže rečeno, ciničan potez Balfoura i njegova kruga.”7
Bezbroj je ovakvih primjera nepravdi koje se nanose pojedinim narodima i skupinama, koje, s obzirom na razmjere zločina koji se vode, traže osvetu, što je vrlo pogubno i opasno po cjelokupnu svjetsku sigurnost. Zemlje koje sprovode ovakvu bestidnu politiku moraju shvatiti da je ovo samo odgovor na nepravdu koja se stoljećima vodi protiv muslimana i svijeta islama. Moraju se naći dodirne tačke ovih suprotstavljenih strana, ako želimo da uspostavimo trajni mir, a on je kao nikada dosad naša najveća potreba. Jer, ovdje nema pobjednika, svi smo gubitnici.
Mostar, 18.11.2006. g.
mr. sci. Aladin Veledar, prof.
____________________
Literatura
- Grupa autora: Abeceda demokracije, Soroš, Fond otvoreno društvo BIH, Sarajevo, 1994. g.
- Noam Chomsky: Šta to hoće Amerika, Čigoja, Beograd, 1999. g.
- Noam Chomsky: Moć i teror, Naklada Turk, Zagreb , 2003. g.
- Noam Chomsky: Godina 501konkvista se nastavlja, Svetovi, Novi Sad, 1998. g.
- Noam Chomsky: Hegemonija ili opstanak, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004. g.
- F. William Engdahl: Stoljeće rata, AGM, Zagreb, 2000. g.
- Milan Vidojević : Dosije omega, No limit Books, Beograd , 2003. g.
- Thierry Meyssan: Velika obmana 11. septembar 2001; Globe Line, Sarajevo , 2002. g.
- Kuran – s prijevodom na bosanski jezik, prijevod Enes Karić, Izdavač Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. g.
- Biblija, prevod dr. Ljubo Bakotić, Novi Sad, 1988. g.
____________________
1 Noam Chomsky: Šta to hoće Amerika, Čigoja, Beograd, 1999, god., str 41.
2 Isto, str. 42.
3 Noam Chomsky: Moć i teror, Turk, Zagreb, 2003. god., str 44.
4 Isto, str. 45.
5 Isto, str. 45.
6 F. William Engdahl: Stoljeće rata, AGM, Zagreb, 2000. g., str. 78.
7 Isto, str. 79.
|