|
Sluchajnost ili ne, ali poneki nesvakidashnji dozhivljaj shto ga chovjek pokadkad rijetko iskusi usred sive svakidashnjice kao da mu se ukazuje neobichnim nachinom koincidencije, a koji kao i da nije od ovoga svijeta vec' i neshto mnogo dublje i znachajnije. Na to, naime, da ono shto se naziva zhivotom nije samo puko prezhivljavanje bioloshke jedinke vec' da se pokadkad u chovjekovoj dushi zaiskri i neshto od toga vishe i znachajnije, ekstrakt takorec'i sveukupnog i neprolaznog smisla zhivota.
Nije li to zapravo i ono shto se u umjetnosti javlja kao inspiracija, tajna neka pojava koja zaiskri odnekud iz ko bi znao kakve dubine vjechnosti, dar Bozhji, kako se uobichajeno naziva?
Takav neobichni dozhivljaj koji se ponekad, rijetko javlja, dozhivio sam nedavno u noc'i gledajuc'i i slushajuc'i ekskluzivni program shto ga je redakcija prikazala za svoje brojne gledaoce. Bilo je tu dosta razlichitih uspjelih i manje uspjelih tachaka samo zanatski sachinjenih, ali mi je od svih i izuzetno – te i bez mostarskog crnjaka shto sam ga propustio nabaviti – onaj koji je ispunio poznati i daroviti Ilijas Delic', koji je tom prilikom primio i znachajnu nagradu za svoj dugogodishnji rad na ochuvanju narodnih melodija, te ostao u najljepshoj uspomeni.
|
Ilijas Delic'
|
|
Gledajuc'i takav izuzetan muzichko-scenski performans shto ga je i sva mostarska publika zdushno i s najvec'im uzhivanjem pratila mogao je chovjek, te i ja osobno, da dozhivi neshto shto granichi s nesvakidashnjim. Sve pjesme koje je on interpretirao pratio je sjajan narodni orkestar, te time povec'avajuc'i ukupan efekat ostvarili su kod publike chudesan kako muzichki i pjevachki josh i veliki refleksivno-emotivni efekat. Kao u nekoj chudesnoj atmosferi stapalo se sve u jedno: veliki narodni pjevach, te i njegova u svemu posebna partnerka, orkestar, kao i sva pretezhno mlada mostarska publika obilno nadarena smislom uopshte za umjetnost.
U tim trenucima sjetio sam se onda i svog nekadashnjeg davnog i nikad zaboravljenog glumachkog boravka u Mostaru kada je takva ista tako nadarena i emotivna publika u svom onda novosagradjenom lijepom teatru pratila sa zhivim interesovanjem i duboko emotivno dozhivljavanim utiscima mnoge ondashnje predstave, te i jednu takvu koja se nebrojeno puta i jedina takva izvodila u Mostaru, te i shirom Bosne i Hercegovine. Radi se o predstavi Roblesovog Monserata, drami prvi put prikazanoj na sceni Comédie-Française u Parizu, za koju je tamoshnja shtampa s istinskim razlogom tvrdila da je najbolja drama napisana iza Drugog svjetskog rata, a koja je u darovitoj rezhiji tadashnjeg upravo svrshenog studenta beogradske akademije Josipa Leshic'a i u chudno poletnoj i sretno odabranoj podjeli uloga, te i moje malenkosti u ulozi pukovnika Iskvijarda odigrana preko sto i dvadeset puta pred uvijek punim gledalishtem. Bilo je u toj predstavi i necheg shto bi se u nekom umjetnichko-socijalnom smislu moglo uporediti i sa onim shto se deshavalo u nekadashnjem sovjetskom drushtvu kada su nakon zavrshenih predstava Hudozhestvenog teatra zapochinjale krvave tuche medju gledaocima inspirisanih upravo impresivnim sadrzhajem predstava koje su gledane. Zanimljivo je spomenuti i chinjenicu da je rechena predstava koju je kao prvu iza toga postavio na sceni zagrebachkog Narodnog kazalishta primus dramatikus i preveo nakon gledanja u Parizu Tito Strozzi.
U mostarskoj, pak, predstavi bilo je nechega shto je u potpunosti odgovaralo velikoj zamisli njenog stvaraoca, te i mostarskog ansambla; onoga shto je predstavljalo njenu punu vrijednost i sudbinu, a to je i ono shto c'e se bash u Bosni i Hercegovini nedugo zatim dogoditi istinski, te chije zle posljedice i danas trpe oni chija se sudbina u potpunosti poklopila sa umjetnichkim i neposredno prikazanim sadrzhajem predstave kako ju je interpretirao mostarski teatar.
|
Mostar Sevdah Reunion
|
|
I sve to na neki slichan nachin dozhivio sam i u spomenutom muzichko-scenskom performansu kada je ta ista a sada podmladjena mostarska publika na svoj urodjeni umjetnichki nachin duboko emotivna i estetski reagovala na nastup spomenutog interpretatora pjevacha i kada se ujedno stapalo gledalishte-slushalishte sa njegovim impresivnim pjevanjem, te i uopshte sa onim shto chini sushtinu zhivota Mostaraca, ljudi koji na najdirektniji i impresivan nachin nalaze u sebi smisao onoga shto se naziva umjetnoshc'u a predstavlja i najvrijedniji dar i protivnost svemu drukchijem, negativno opterec'enom ljudskom bic'u.
Na kraju da spomenem josh i neshto shto je na mene ostavilo snazhan utisak gledajuc'i spomenuti fascinantni muzichki program koji me je nagonio da se u meni razbukti nikad ugasli umjetnichki osjec'aj, a koji se, bash kao i mostarski, potiche iz duboko urodjenog instinkta, te naglashen josh i velikim mostarskim i vranjanskim bardovima knjizhevnosti, Shantic'em, C'orovic'em, Humom, te Stankovic'em, najvec'im naturalistom nakon Zole kako ga je ocijenila svjetska kritika. Takvu pomisao i asocijaciju stekao sam i sam rodjeni Vranjanac i bash u kuc'i spomenutog naturaliste, te i pri spomenu na sve shto se ispodogadjalo u chudnoj simbolichno-asocijativnoj vezi dvaju spomenutih gradova i njihovih visokih reprezenata u najplemenitijoj oblasti zhivota; u odredjivanju uopshte smisla ovozemaljskog ljudskog bitisanja.
Sve to, te i naprijed spominjani nedavni muzichki program na neki identichni nachin, te i povezujuc'i dva umjetnichka gradja kao da govore da je ”umjetnost ona koja povezuje svijet, i utoliko vishe prave umjetnike”.
|
|
Zadnja izmjena: 2007-01-01
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|