|
Sad se postavlja pitanje kompetentnosti, informiranosti i temeljne stručnosti e da bi se obavio ovaj složeni zadatak!
Tu dolazimo do, po mom sudu, prvih ozbiljnih prepreka.
Bosna i Hercegovina nema, na razini države, ministarstva, koje bi, ovakovu, ozbiljnu, stručnu selekcijsku odbirnost moglo provesti!?!
Jer, ”delegiranje” umjetnina od strane bosanskohercegovačkih entiteta udaljuje nas od objektivnih vrijednosti.
Posebice, kada se radi o ”autorskim” uklonima, koje je, ovdje, praktično, nemoguće izbjeći?!?
Selekcijski odbir moraju vršiti najstručniji ljudi, u konkretnoj oblasti, a ne tek i samo politički ”balanseri”, koji će promišljati i odlučivati više o politici (i to onoj najsirovijoj i najsurovijoj ”dnevnoj” politici!!!) nego li o kontekstiranju naših artističkih postignuća u obitelj vrhunskoga europskoga artizma.
Postoji i opasnost da kriteriologija bude umjetnički isključiva i da ne sagledava totalitet složenog utjecaja bliže i dalje povjesti na sve ono što je naša suvremenost, a što će se, neminovno, odraziti i na našu budućnost…
Krupno pitanje je svakako i način financiranja samoga našega pojedinačnoga i kolektivnoga ”istupa” na planu umjetnosti u svijetu…
I tu ne može biti pravila ponašanja kao u slučajevima manje složenih, nacionalnih, odnosno država sa dominacijom jednog naroda, u svijetu…
Sve to upućuje na zaključak: da od selekcijskog procesa, do financiranja, mora postojati, a na državnom nivou agencija koja će biti prije svega koordinacijski mehanizam između onoga što se želi pokazati svijetu i naših stvarnih mogućnosti da se to i učini…
Takva agencija morala bi biti kapacitirana službama i odjelima, koji će osim kriterija kompetentnosti imati dostatnu širinu u pogledu na totalitet događanja u zemlji i svijetu, na ukupne vrijednosti duhovnog prostora Bosne i Hercegovine, i na sve ono što danas smatramo bitnim za ”eksport” naše kulture i umjetnosti u svijetu.
Posebnosti naše kulturne i umjetničke ponude
Bosna i Hercegovina kao država ima potrebu, ali siguran sam i mogućnost da u obitelji svjetskih kultura svoju ponudu ozvaniči i plasira na krajnje originalan način, što neće imati samo posljedice po njen ugled u kulturnom i umjetničkom svijetu, nego i po politički ugled zemlje kao takve.
Što su posebnosti kulturne i umjetničke ponude države Bosne i Hercegovine, u svjetskoj obitelji kultura i umjetnosti??!!
To je, prije svega, u uvodnim napomenama podcrtana kulturna ”šarenica”, dakle obilje različitih kulturnih strategija, umjetničke ponude i prije svega autentičnih suvremenih i klasičnih umjetničkih ostvarenja, koja, jarko, svjedoče o jednoj civilizacijskoj pretpostavci življenja svih naroda na ovome tlu, koji se u zemljopisnom smislu naziva Bosnom i Hercegovinom.
Širina i dubina uticaja koji su na naše kulture i na našu umjetnost činili naši susjedi, bliži i dalji, golema je, pa je time i atraktivnija ukupna ponuda svega onoga što bosanskohercegovačka tradicija i suvremenost u stvaralaštvu mogu ponuditi na svjetsku i europsku trpezu kulturne i umjetničke relevancije.
Posebnost, dakle, prva posebnost ogleda se u ukrštavanju i amalgamiranju kulturnih sfera Istoka i Zapada u umjetničkom biću Bosne i Hercegovina.
Istraživati ovaj prostor od najstarijih vremena do današnje suvremene umjetnosti, praktično, znači reafirmirati neke principe klasične umjetnosti i dovoditi ih u kontekst suvremenih i ekstremno suvremenih ostvarenja bosanskohercegovačke umjetnosti, danas i ovdje!
Svaki iskorak u našu prošlost, zasigurno, donosi dobitak u našoj kulturnoj suvremenosti.
Stoga i pogled bačen u raznovrsnost utjecaja koji su se dešavali od Mediterana, preko istoka i zapada, do sjevera, garantira, pri ozbiljnom selekcijskom odbiru, jednu sigurnu afirmaciju ovoga prostora, u kulturnom i estetskom smislu.
Treba svakako potencirati ”drugost” u odnosu na kulture i istoka i zapada, u svim oblastima stvaralaštva, kako bi bila afirmirana kompletna umjetnička slika bosanskohercegovačkih dimenzija i ukupne dimenzioniranosti…
Književnost i teatar kao krupne komparativne prednosti u funkciji promocije Bosne i Hercegovine u svijetu
Svi oblici stvaralaštva, danas, u Bosni i Hercegovini, pokazuju razvojan, a niti jedan od oblika stvaralaštva stagnantan vid razvoja…
Stoga, ne treba posebno obrazlagati komparativnu prednost ostvarenja naše filmske umjetnosti, ili pak slikarstva ili muzike u svijetu…
Te grane umjetnosti i u tradicionalnom smislu i u svojoj sadašnjoj suvremenosti pokazuju nevjerojatan, za financijsku situaciju u kojoj egzistiraju, uspon i rast…
Ono što posebno želim i insistiram kazati je uspon književnosti, koja u regionalnim razmjerama, zasigurno, predstavlja najznačajniju književnost Balkana, odnosno jugoistočne Europe.
Ostvarenja Nedžada Ibrišimovića, Abdulaha Sidrana, Ivana Lovrenovića, Gorana Samardžića, Nure Haver i drugih stvaralaca na ovim prostorima, pomiču granice tradicionalnog poimanja književnosti i taj trend ”nove inventure prošlosti i sadašnjosti” daje mogućnost čvrstog priključka Bosne i Hercegovine europskim i svjetskim integracijama.
Ostvarenja u teatarskoj umjetnosti, kako ona u institucionalnom teatru kao i u neinstitucionalnim trupama pokazuju, u najmanju ruku, korespondentan odnos sa onim što je umjetnost regiona, pa i Europe.
Stoga se zalažem da tragom ovakve konstatacije koju bih mogao dalje elaborirati, ove dvije oblasti umjetničkog stvaralaštva budu predmetom snažnije optike moguće agencije, koju sam u svom tekstu ranije eksplicirao.
|