”Grad je, simbolički govoreći
cijeli jedan svijet
a svijet je praktički postao
Jedan veliki grad.”
(Lewis Mumford)
”Sve što se zapiše – ostaje
sve što se pamti – nestaje.”
(Bašeskija)
Sve nešto kontam: još jednom se potvrdila istinitost i tačnost jedne stare mudrosti koja kaže da GRAD gradom čine ljudi. Niko drugi, ponajprije do ljudi. A da GRADA ima i da LjUDI ima, uvjerio sam se, kada sam, što bi se reklo, ko bez duše pročitao dvije knjige, zapravo jednu knjigu ”Bugojno Vam priča” 1. i 2. dio, autora Viktora Dundovića. I odmah sam došao tobe, skužio sam – hoću reći, da bi se napisala i sklopila ovakva jedna knjiga o Gradu, u ovom našem slučaju o Bugojnu, mora se uistinu grad o kome se promišlja i piše – i voljeti, i nositi se ”pod kožom” iz dana u dan, iz godine u godinu, zapravo, cijeli život. Sa tom ljubavlju prema gradu, čovjek, naprosto treba da se, i rodi. I onda je to – to. Jedinstvo: Čovjeka i Grada, iliti Grada i Čovjeka.
|
Viktor Dundović: Bugojno Vam priča – 1. dio
|
|
I valjda zato, u Slovu o piscu knjige ”Bugojno Vam priča” 1. dio, može se pročitati: Viktor Dundović, već četrdeset i četiri (44!) godine živi gdje je rođen, i još uvijek traje, u Bugojnu gradu s kojim se potpuno saživio kao sa drugom majkom. Radio (i još radi) sve i svašta: sportista, igrač, funkcioner, političar, novinar, planinar, poljoprivrednik, pisac, fotograf, lektor, sindikalac, recenzent, izdavač, gljivar, pčelar, vojnik…, završio Filozofski fakultet u Sarajevu, te danas radi kao profesor jezika i književnosti u Gimnaziji Bugojno. Piše za mnoge listove i časopise: ”Sindikalni izazovi”, ”Snaga sindikata”, ”Most”, ”Jin-Jang”, ”Prosvjetni list”, ”Imperijal i mač”… Sakupio, obradio i izdao šest (6) zbirki poezije bugojanskih gimnazijalaca (1999. – 2004.), napisao ”Zlatnu knjigu najboljih viceva” (2003. – književno-umjetnička obrada).
Na preko 170 stranica knjige ”Bugojno Vam priča” 1, dio, profesor i pisac, ali i ”maštar” Viktor Dundović, u obliku nevjerovatnog mozaika, iscrtao je i sklopio knjigu prepunu emocija i duše. Naprosto, čim uzme pisaljku/kičicu u ruku, među prste, i počne pisati/slikati, otvara se pred nama/čitaocima još jedna ”zehra” božija, grada Bugojna. Sve što se dotiče/zapisuje oživi i traje na način, punoće i smisla. Sve se ”otima” da se ne bi zaboravilo, da ne bi kojim slučajem prešlo u zaborav, u iščeznuće.
|
Viktor Dundović: Bugojno Vam priča – 2. dio
|
|
I druga Dundovićeva knjiga ”Bugojno Vam priča” 2. dio, samo je nastavak već započetog ”ogovaranja” grada sa svih mogućih i nemogućih strana. Druga knjiga je nešto obimnija (ima oko 220 stranica) i slijedi pričljivost, osjećajnost, srčanost i još mnogo toga što autora ovih dvaju knjiga čini samosvojnim, neponovljivim i zaista, u znatnoj mjeri, i originalnim. Tekstovi su ”ojačani” fotografijama, prije svega onih koje imaju dokumentarnu, ali i izrazito visoku umjetničku vrijednost. Sve je, prije svega Slovo, i Riječ, i Rečenica sama, u izuzetnom skladu i punoći sa fotografijama. Autor knjiga o Bugojnu, vrstan je zapisivač, komentator i analitičar svega što se u gradu Bugojnu dogodilo sada ili minulih vremena. Sve je dovedeno u fini sklad i pod visak, stvaraoca kome NIŠTA ne može da promakne. On je, i suviše, zaljubljen u grad, da bi mozaik ”događanja i življenja Grada” bio ispunjen životom, smijehom, dosjetljivošću…
Profesorica Senada Milanović, jedan od dva recenzenta knjige ”Bugojno Vam priča” 2. dio, s osjećanjem mjere konstatuje da je autor Viktor Dundović, veliki nostalgičar za onim starim i bezbrižnim vremenima, ali iz njegovih rijeci ne izbija patetična i bolećiva nostalgija, niti žal za mladošću, već plemenita pobuda i potreba da ukaže na nekadašnji humaniji svijet, on želi da nam upaljenom bakljom prošlosti osvijetli sadašnji mrak i da nam razvrgne tamu na putu u bolju, sadržajniju, ljudskiju i ljepšu budućnost. On (naš Viktor, naše gore list) čvrsto vjeruje, a i u nama pobuđuje nadu, što mu je izgleda i krajnji cilj, ali pod uvjetom da se svi (malčice) promijenimo i postanemo odmah – i sada bolji, plemenitiji.
Ove dvije knjige ”Bugojno Vam priča” 1. i 2. dio, su zasigurno NEŠTO što se mora imati, pažljivo u časovima osame iščitavati i tražiti Sebe u svakoj ispisanoj riječi. Grad Bugojno, zaista je dobio knjige o svome izgledu, licu i krvotoku. Tako je to kad Grad gradom čine ljudi, i oni što Grad vole na svoj – ljudski način. Jer, Grad je mjera svega što u gradu traje i živi.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-12-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|