|
On je trenutak, minuta koja traje ali nikada da bi zavrshila sat ili dan, nego da bi ponovo skochila i pojavila se slichna ili nakon tri, pet ili deset godina. Nemoguc'e ga je dozhivljavati samo kao slikara jer bi to definitivno bio falsifikat njegove biografije, u kojoj bi minorizirali shto on jest: opservator drushtvenih prilika, oko duhovito-kritichkog sadrzhaja, povremeni politichki akter, insider u arhitekturi, emotivac sa gardom.
|
Marin Topic': Medjugorska gospa, ulje na platnu, 1984.
|
|
Sve to moguc'e je pronac'i u njegovu slikarskom okviru koji se od osamdesetih godina formirao i punio uz duzhe i krac'e stanke. Za sebe kazhe daje regionalni slikar jer je veliki dio njegova rada posvec'en lokalnom pejzazhu Bune i Blagaja, Neretve, Ilic'a i pitomim kompozicijama mrtvih priroda sa obaveznim isheklanim stolnjacima nashih baka. Hvala mu na toj memoriji, kao i za ”Mostarske platane” i ”Bashchu na Rondou” koja se sada zalijeva trzhishnom utakmicom kreditnih kartica.
Ali nije mu vjerovati, makar ne u potpunosti, jer da je rodjen npr. u Osijeku sada bismo gledali vodu Drave i ravni slavonski krajolik. Ne bjezhec'i od chinjenice da smo svi dijelom ono iz chega smo potekli i shto nas okruzhuje, vjerujem da je dio Marinove istine u slikarstvu kao psiholoshkoj potrebi, samom postupku slikanja koji mu posebno u njegovim vjeshtim hiperrealistichkim fazama donosi mnoshtvo koncentracije, posvec'enosti samo jednom problemu, potrebnu ustrajnost i fokusiranje na bitno. A to fokusiranje na neki nachin pochinje mnogo prije usvajanja hiperrealistichke tehnike, otprilike kada njegovi mnogobrojni pejzazhi prestaju doslovno motivski, kada se pogled suzhava i javljaju se samo detalji, kao u primjeru onoga tipichno Marinovog imenovanja ”Shipci u C'ele” uspjele kompozicije linijske mrezhe ogoljenog granja, osushenih i raspuknutih nepravilno okruglastih formi u svjetlini atmosfere. Tada pochinje ono shto njegovoj prirodi itekako odgovara, a to je istrazhivanje tehnike u okviru suzhenog motiva odnosno pochetak rada na ciklusu imenovanom ”Voda”. Sve je izbrisano, most i kanjon rijeke, pitomina i snaga vode; slika se pretvara u raster prirodno bojenog oblutka i pijeska, hipnotichki nas vezhe i metaforichki uchi koliko se moramo mijenjati da bismo ostali isti, jer ni jednog trenutka ne stojimo u istoj vodi. Jednom apsolutno usvojen, taj se motiv uvlachi u nadrealne kompozicije srednjevjekovnih gradova, krizharskih brodova nizozemskog krajolika sa kamenim krstachama, i osobno mi najdrazhu kompilaciju Dalijevog Krista Juana de la Cruza. Kombiniranjem naizgled nesrodnih motiva Marin ulazi u nezahvalno podruchje slichnosti i razlika nazora i svjetova, ali on je definitivno osoba sa hrabroshc'u za takva poimanja i smislom za istovremeno korishtenje scensko-barokne uzbudljivosti i ledenog odmaka foto aparata. Vjerujem da je to upravo razdoblje u kojem je dosegao svoju duhovnu i likovnu zrelost, i mjesto u kojem bi njegova lucidna priroda trebala pronac'i svoj mir.
|
Marin Topic': Odvjetnik Josip Muselimovic', ulje na platnu, 2006.
|
|
Ali, ako… a kod Marina je to moguc'e. Vec' slika svoju majku u njenom mikrokozmosu, ispred kuc'e u kojoj ga je odgojila, sa otvorenim prozorima i mushketinima, cekera punih jabuka i karakteristichnoj pozi. Vec' slika Rondo reminisceniju proshlog vremena, sa ljudima koji su dnevnom ritualu chinili duh tog mjesta i onima koji vishe nisu sa nama, a chije osmrtnice na platanima nadopunjuju taj isti duh. On to jednostavno mora napraviti, oslushnuti dah proshlosti, zaustaviti ga, omirisati genius loci i prenijeti nama.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-08-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|