|
Da kojim slučajem nema talentiranih, ljudi ne bismo znali vjerovati u Jedinog Stvoritelja Svega. Nastranu antropomorfizmi svake vrste. Talentirani i vrijedni ljudi, oličenje su Njegovih Moći i Dobrote. Što o tome manje misle i više rade, utoliko su to više i bolje, očiglednije.
Upravo u tom smislu i značenju, akademik Boško Kućanski, na sjajan način uspješan je i cjelovito ostvaren čovjek i umjetnik.
* * *
Akademik Boško Kućanski je čovjek s nekoliko doktorata i profesura, knjiga iz struke i patenata, ali i knjiga poezije, knjigom darovanih mu pjesama koje likovno opremio i izdao pod naslovom Uzdarja, autor je neslične knjige Plastična anatomija – naučno i likovno djelo, ima dvije veličanstvene monografije o skulptorskom i slikarskom djelu koje je izdala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, djela su mu odložena u nebrojene galerije i domove širom Svijeta, ima veliki broj djela u spomeničkim kompleksima i javnim objektima, interpretiran je u tekstovima najznačajnijih suvremenika tokom posljednjih 50 godina, ima uistinu impresivan broj samostalnih i zajedničkih izložbi, kataloga, interviewa, studijskih putovanja, ali, ustvrdit ćemo bez ustručavanja, dominantno je: Pjesnik.
|
Boško Kućanski: Školjka
|
|
Boško Kućanski je Pjesnik u smislu i znaku pjesničke tradicije koja je Život uvela u Vječnost i učinila ga Vječnošću. Kućanski je i suvremenik sjajnih umova i talentiranih ljudi kao što su Ivo Andrić, Mak Dizdar, Vasko Popa, Oskar Davičo, etc., sve skupa ih je oduševio svojim pregnućem i postignućem. Akademik Boško Kućanski, čovjek je blistavo pozitivne i ogromne radne energije.
* * *
Ljudi su oduvijek na razne načine gonetali i dosezali smisao i čudo svoje pojave i svoga prisustva, dakako, s različitim uspjehom i dometima, a ovisno o polazištu – snazi dara, izboru puta i sredstava. Mudrovali i lutali kao guske u magli, ili radili i izlazili na kraj sa sobom i okruženjem, Zlom i Dobrotom. A svijet je najnemilosrdniji prema dobrima.
Skulptorska ostvarenja Boška Kućanskog po formi i kompoziciji, ovisno o tematsko-motivskom opredjeljenju i izboru materijala, kao i njegovi crteži i njegove slike, taman odgovaraju predstavi koju dosežemo svojom imaginacijom, ma kako osjećali i zamišljali sebe i život, druge ljude i stvari u okruženju i umjetnost, bili zabrinuti, oduševljeni ili užasnuti, naspram krajnjeg ishoda svoga prisustva i svojih moći.
Uistinu, suočeni s djelima Boška Kućanskog, ponajprije uviđamo kako su to ostvarenja nastala u krajnje racionalnom i empirijski uvjetovanom odnosu. Oblici su ostvareni na način utjecaja vanjskih sila, alatima i prstima, snagom zamisli, ali do nivoa u kojem ih takvima čini unutarnje prisustvo motiva iz živoga konteksta, ili mjesto njegovoga prilaza i obuhvata u dugom misaonom kotrljanju, klizanju i rasjedanju, uspjelim i neuspjelim čovjekovim pokušajima i nastojanjima kao uvjetom autorske mjere.
U konkretnom primjeru, riječ je o upotrebi engobe i terakote, mermera i bihacita, drveta brijesta, kruške, divlje trešnje kao mase, a kanapa, konopa i užeta kao vezivnog smisaono emotivnog i estetičkog tkiva- koje je uvedeno kroz izbušene otvore. Tako je bronca Boška Kućanskog dovršena poliranjem do visokog sjaja bljesnula u buketima i darovima: Buket za Nadeždu, Zlatan prsten na vodi, Rani list, Bronzani feniks, Sanjar, Buket za Borisa, etc. Dakle, sasvim slobodno sa stanovišta figuracije i volumeniziranja materijala, ali kao čarobnim štapićem – estetski dovršeno.
Međutim, kao u kontrapunktu, Kućanski nas suočava i sa sasvim različitom mogućnošću rada u bronci: fascinantno gusto reljefne i taktilno, sugestivno izvedene površine: Otac, Kapija, Katedrala, Istočna bajka, Bronzani graditelji, Brest iz sela Jevremovca, Adam, etc. Kućanski je umjetnik koji u svakom materijalu može otkriti bezbroj jednako vrijednih mogućnosti realiziranja svoje zamisli, jer, dosljednjo istrajava u radu sve do potpune prisnosti s njim, a prisnost se postvari kao osobna tajna i čarolija koju gledatelj ne umije razvrgnuti.
Skulpture Boška Kućanskog izvedene u visini od 15 cm do 2 m, drvene skulpture Boška Kućanskog izrađene od patiniranog drveta brijesta, hrasta, trešnje, kruške, zanimljivo je, ali sasvim neovisno o veličini – ako već nisu prostorne – ostavljaju podjednak dojam monumentalnosti. Jednako je sa skulpturama od terakote, rađenim najvećma kao male forme. Njihova volumenoznost, kompozicija, nesaglediva i neuhvatljiva organizacija materijala podjednako liježu i izmiču recepciji promatrača, kao i svakom nastojanju da sagleda nesagledivo. Riječ je o tome, da je Boško Kućanski u idejnom i praktičnom nivou sasvim riješio upravo taj strašni problem nesagledivosti svijeta. Za Kućanskoga, to nije tajna, barem, nikako više nego što bi to mogla biti intriga i izazov koji uvijek uspješno rješava.
Primjerenost i saobraženost tehnika i materijala koje u skulpturi koristi Boško Kućanski, najbolje se mogu sagledati i potvrditi na njegovim radovima od kamena, vještačkog kamena i gipsa. U suštini, riječ je o uistinu cizelerskom radu i odnosu, zahtjevnom i rizičnom sa stanovišta zahvata u masu, uistinu teškom kad je u pitanju kamen i gips. Riječ je o radu i visokoj majstorskoj vještini estetiziranja u tradiciji najboljeg zanatskog iskustva, ali i najsuvremenije opcije – kad je riječ o ishodu i oblicima.
Skulpture: Majstor i njegova sjena, Raskolni kamen, Borisov kamen, Spomenik Bici za ranjenike na Makljenu, Zavjetni kamen, Talisman, Izvorni kamen – neusporedivi po fizičkim razmjerama, sasvim su jednake sa stanovišta primjenjene tehnike obrade, poetičkog zahtjeva i umjetničkog dosega. Tu činjenicu potcrtava veći broj malih formi od mermera koje uglačane do visokog sjaja – potvrđuju dosljednost skulptora u postizanju savršenstva: Bistrik, Izvor, Izvor II, Mermer i zvuci. Sve razlike i blistavo ujednačeni dosezi u djelima Boška Kućanskog, eklatantno svjedoče o nesličnoj ljudskoj otvorenosti i oslobođenosti, o snazi dara kojemu autorov rad određuje sjajnu mjeru.
* * *
Prisustvo užeta/konopa i tačke oslonca, čine rješenja Boška Kućanskog prihvatljivim i čitkijim, ali umjetnikovu invenciju u postupku kreiranja i konkretiziranja zamisli – za najveći broj promatrača još daljom, njegovu tajnu još većom.
Na tom mjestu, dakle, javlja se za djela Boška Kućanskog karakterističan hermetizam koji, kao uvjet valja savladati – zarad dosezanja i razumijevanja krajnjega smisla i poante, njegove bistre umjetničke poruke. Bit će izvrsno, ako barem pomislimo, kako je tajna u dječijoj igri klipa i kanapa koja je u djelu Boška Kućanskog umjetnički saobražavana cijelim umjetničkim putom i umjetnički čuvana kao evidentiran biografski podatak.
U određenim situacijama, s obzirom da se autor bez zazora sučeljava s najopćenitijim izazovima i pojmovima, umjetnik nas obara s nogu ekspresivnošću i lirizmom svojih rješenja: Nebeska kočija – gips, Plava grobnica i Cvijet za plavu grobnicu – terakota, Prelaz preko Albanije – terakota. Ali, taj prelaz preko Albanije, skulptura od terakote visoka 14 cm, odiše takvom monumentalnošću Božijeg Usuda, čovjekove sudbine i ljudskog pregnuća da se savlada prepreka, takvom snagom autorskog doživljaja i dubinom ljudskog suosjećanja, da je teško i pomisliti na bilo kakvo kompariranje ili uopće, mogućnost usporedbe. Zato, samo zbog istinskog uvažavanja Nobelovca Mihaila Šolohova, italicom označavamo sintagmu: čovjekova sudbina.
To, kako je moguće sučeliti se s tako velikim izazovima i izbjeći svaki vid banalizacije u prizivanju i iznalaženju, u realizaciji rješenja i ostati svoj, pitanje je na koje nije moguće dati odgovor. Vjerojatno, činjenica, što Kućanski odvaja umjetničko i estetsko, i što omogućuje njihovu dijalektičku komunikaciju čini da dobija tako izbalansirane ishode bavljenja skulpturom i slikarstvom.
Njegovi crteži su toliko naglašeno volumenozni, da ih možemo gledati kao njegove razmotane/razvijene skulpture, ali su razmotane površine toliko plošne, da ih ne možemo ne gledati i ne vidjeti kao slike, bilo da su jednobojni ili u boji.
|
Boško Kućanski: Rajske slike
|
|
Slike koje radi Kućanski, prekrasni su, blještavi koloristički eseji izvedeni crtački dosljedno i minuciozno do savršenstva, a sijaju kao vitraži. Sinkretičnost svega što radi, umjetničku pojavu Boška Kućanskog neupitno izdvaja i čini dominantno pjesničkom.
* * *
Boško Kućanski je umjetnik naglašene senzibilnosti i precizne sasvim dovršene osjećajnosti koja ne drži do senzacija, ali ih može po želji proizvesti.
Sjajan primjer tome je skulptura Spiralni zov, terakota, 1990. godine, izvedena s toliko osjećanja prema masi od koje je vajana, da to zapanjuje. Ali, jednako i spram okruženja iz kojega se čovjek želi i nastoji izdvojiti. Suština tenzije spiralnog uspinjanja očituje se na ivici u spiralu uvijene glinene mase tako, što se ivica spiralno uvijene trake izobličava zbog pritiska iznutra, pod teretom same mase koja se opire spiralnom uvijanju i uspinjanju. Na kraju – mase nestaje, a produžava se uvijati tek krajičak izobličene ivice koja je sada oslobođena mase! Uostalom, ko je do kraja ostvario svoju želju i namjeru? Spiralno se krećući u masi, duhu, težnji?! Zato, na kraju, ostaje samo težnja sasvim ispražnjena od sredstava za svoje ostvarivanje i ostavljanje utiska, za bilo kakvo afektiranje. Težnja kao navika da se istraje i bude ljudski dosljedan.
Ili, Spomen na omladinsku prugu, 1977. godine – s obje strane istrošen i zatupljen kramp izrađen u engobi. Saputnik iz 1941., terakota, višestruko je naoružan, a Saputnik iz 1971., terakota – sasvim je razoružan. Majstor i njegova sjena, kamen, gvožđe. Majstor se pretvorio u kamenu sjenu svoje skulpture. Skulptura i njezina sjena – majstor i njegova sjena – neodvojivo su povezani i spojeni teškim gvožđem koje je jednim dijelom majstorov alat – majstor i margarita. Oh, taj moćni Bulgakov. Ideja i realizacija su nedvosmisleno i podjednako pjesničke. I, iste. Ne da se taj, Kućanski, jer zna kuda je pošao, čime radi i dokle treba stići. Jednakosti su jezik i priča u kompoziciji romana, masa i vještina oblikovanja ideje u kompoziciji skulpture. Etc.
Dakako, ako prihvatimo kako je Boško Kućanski pjesnička priroda, bit će i lakše razumljivo njegovo djelo. Što bi rekao, nedavno preminuli pjesnik Duško Trifunović, u prirodi je pjesničkoj da: vidi sjaj sjajnije, mrak mračnije, ali i da od toga dvoga umijesi sjajni mrak, odnosno, u svakom slučaju da pronađe rješenje svakog trenutka i da mu tako odredi fazu smisla i razvoja, životnu mjeru.
Tada će, Boškov Banatski diptih, sinuti u genijalno pojednostavljenoj opciji zarolane i savijene banatske oranice u skulpturu na kojoj možemo otčitati sve iz otvorenih prostranstava Neba i Zemlje na kojima su vrijedni orači složili brazdu na brazdu, a Mirna luka svila svoje valove – pa se ljeska bonaca.
* * *
Poetički gledano, skulpture i slike Boška Kućanskog svode i relativiziraju svekoliko čovjekovo iskustvo na idejno, umjetnički i estetski određenu i pouzdano relevantnu mjeru autorskog viđenja. Kućanski je od rijetkih i prosvijetljenih. On funkcionira besprijekorno i sjajnom mjerom, apsolutno i bez pogreške postiže ujednačen ishod i domete. On istražuje i produbljuje svoj odnos do trenutka u kojem će sinuti sasvim izbalansiran rezultat. Zato se i događa, pa postiže vrlo zanimljivu i teško sagledivu kompoziciju i odnos masa koji je iz svake projekcije gledanja različit, ali uvijek i tačan i estetski samjerljiv, savršen kao postignuće.
Nema sumnje, cijela, monumentalna pojava umjetnika Boška Kućanskog izrasta iz njegovog odnosa prema životu i sopstvenom životnom putu koji cijeni, materijalu i tehnici realizacije njegove zamisli. Ta vrsta i taj nivo saobraženosti svih postupaka koji će rezultirati umjetninom i jesu njegova poetička referenca par exellence. I, nije nikakvo čudo, kad Ive Šimat Banov kaže: kako je Kućanski i škola i uzor, pa zatvara škole odričući uzore i postaje škola, jer uzor jeste.
* * *
Estetska nepretencioznost skulptura i slika Boška Kućanskog, ustvari je privid. Riječ je o sjajnoj mjeri i neupitnom savršenstvu uratka, a savršenstvo koje ima mjeru mimo sebe, tj. u umjetniku, jednako teško dosežemo kad ga pokušavamo ostvariti i prepoznati. Čovjek je nesavršen i savršenstvo mu izmiče, jer ga odriče njegova priroda. Uvođenje užeta i njegovo provlačenje kroz drvo i terakotu, govori o Boškovoj čistoj, nedvojbenoj autorskoj predstavi ostvarenoj sasvim oslobođeno kako bi se definirao život i živi kontekst u cjelini pojave i djela, a tako i dala konačna – nepretenciozna veza za prilaz djelu, ako ne i njegova dekorativna dimenzija, funkcija i smisao koji nas uvezuje u Život.
* * *
Fascinantna je odanost Boška Kućanskog žilavom drvetu brijesta. Divlje kruške. Divlje trešnje. Drvetu, koje je patinirano u konačno oblikovanoj skulpturi i strukturi, tvrdo kao kovano gvožđe. Možda je to i sjeta, spram specifičnog stabla i krošnje od kojeg su buktale brojne šume, a koje pod dejstvom kiselih kiša ubrzano nestaju. Brest je uklet, ali, Brest je i besmrtan. Kako da ne.
Uklet jer nestaje i njegova skulptura jer je bez užeta.
I, besmrtan je brest, jer je postao skulptura Boška Kućanskog. Skulptura, koja je procvjetala provlačenjem užeta u bogatoj stilizarnoj krošnji i tako neporecivo djelatnog umjetnikovog prisustva. Umjetnik brižljivo i pedantno s nevjerojatnim osjećanje sigurnosti za svaku crticu – crtežom ispisuje Molitvu za mlade brestove.
Ustvari, Boško Kućanski je umjetnik koji rado daruje i tako in continuo održava superioran odnos i dominaciju svoga prisustva. Najveći dio svoje neupitne superiornosti Kućanski nesebično prenosi na svoje djelo, skulpturu, crtež, sliku, na taj način i njegova postignuća dobijaju to svojstvo, zadržavajući i odražavajući ih kao svojevrstan hermetizam i kao neupitan humanizam, kao zahtjev da se nadmeće u razumijevanju sa svima koji imaju duha.
* * *
Nasuprot svim znanim i neznanim nastojanjima i postignućima u Bosni i Hercegovini, Boško Kućanski je umjetnička mjera stvarnosti Bosne i Hercegovine, na neprijeporan i neporeciv način. Boško Kućanski usputno, svjedoči nepristrasno i istinito o tome, kako je Bosna i Hercegovina kulturno-civilizacijski amalgam jači od svih naših proizvoljnosti. Amalgam, koji će nas u krajnjoj instanci pobijediti. Jer, kratak je naš život i krhko je znanje. Život zna više od svih nas. A Boško Kućanski je od rijetkih koji to znaju primjereno cijeniti i koji toj vrsti uspostavljenog izazova, mogu umjetnički odgovoriti.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-07-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|