U okvirima svog tradicionalnog godišnjeg festivala Matice hrvatske Mostar redovito njeguje likovnu umjetnost preko više slikarsko-kiparskih izložbi.
Ove godine je krenula s projektom čiji je cilj prezentirati likovno stvaralaštvo Mostara u dvadesetom stoljeću, a obzirom da ga prije toga skoro nije ni bilo, znači skoro cjelokupnu likovnu stvaralačku paletu na ovim prostorima.
Želja Matice je da preko četiri izložbe i pratećeg kataloga u naredne četiri godine prezentira radove slikara i kipara čije je stvaralaštvo vezano za Mostar.
Ove godine organiziramo prezentaciju likovnih umjetnika koji su živjeli i radili u Mostaru u periodu između pedesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Iduće godine ćemo predstaviti Mostarce koji su otišli u svijet i stvarali u drugim sredinama, poslije toga one koji su došli u Mostar i svojim radom oplemenili našu likovnu scenu i na kraju, u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, mlade a danas afirmirane umjetnike.
Zašto Mostarski likovni krug i zašto danas?
Mostarski likovni krug nikada nije formalno inauguriran kao likovna grupa, ali su ovih petnaest umjetnika (Karlo Affan de Rivera, Mirko Kujačić, Meha Sefić, Ico Voljevica, Vlado Puljić, Mustafa Pezo, Mladen Soldo, Jusa Nikšić, Krešimir Ledić, Bobo Samardžić, Tihomir Cuco Stajčić, Želimir Miladin, Vojimir Borovina, Nikola Njirić i Florijan Mićković) to postali, kako preko stilski ujednačenog likovnog izričaja, tako i u zajedničkim nastupima. Oni su živjeli i stvarali na jednom uskom prostoru u relativno zgusnutom vremenu kojem su dali pečat ne samo svojim likovnim talentom već i društvenom pojavom. Ne vjerujem da je na ovim prostorima bilo više slikara nego u drugim krajevima svijeta, niti da su oni bili bolji, ali su svojim zajedničkim nastupima i načinom življenja i iznoseći umjetnost na ulice i trgove dali još jedan atribut gradu. Zbog toga ih mi ovdje prezentiramo zajedno i zbog toga je ovo jedno sjećanje ne samo na njih već i na grad iz tog doba.
Obzirom da umjetnost nije ono što umjetnici slikaju (a još manje kako žive), već način na koji slikaju, prezentirajući ih mi ne zaboravljamo na njihovu likovnu kvalitetu i opću umjetničku razinu koju su predstavljali u tadašnjim širim okvirima.
Ponosni smo na njihove likovne izričaje koji su bili ”rame uz rame” tadašnjim svjetskim zbivanjima u značajnijim umjetničkim sredinama, i širim od tadašnje države. Zbog toga ovom izložbom želimo potaknuti ponovnu valorizaciju ovdje izloženih djela i umjetnika i njihovu prezentaciju u još širim okvirima do koje mora doći.
Djela nastala u našoj maloj, zatvorenoj provincijskoj sredini to zaslužuju, jer daleko prelaze njene okvire.
Cjelokupna aktivnost i sjećanje na Mostarski likovni krug je pokrenuta u ovo vrijeme zbog spoznaje da su ”muze šutjele dok je oružje govorilo” u proteklim godinama na ovim prostorima, a nova poslijeratna siromašna zbilja nije ostavila prostora značajnijoj duhovnoj nadgradnji.
Svjesni da ”Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme sađenja … rušenja i građenja”, očekujući upravo to vrijeme i vrijeme rađanja i uskrsnuća željeli smo da sjećanje na zlatno vrijeme likovnosti pokrene stvaralački duh generacije mladih koja nas danas okružuje i čiji stvaralački potencijal treba proklijati, u što vjerujemo i nadamo se.
Zbog svega toga Matica ovu izložbu želi napraviti kao hommage izloženim autorima i poticaj novoj generaciji mladih umjetnika koji stvaraju u ovom gradu.
U Mostaru, travnja, 2006. godine
|