|
Posvec'eno majci Sidiki
Ne zaboravljam
tvoje tople ruke
na mojoj kosi
milovanja
shto su se kao slapovi
slijevala
duzh moga zhivota
titrava svjetiljka
ne ugasla…
I taj osmijeh
shto otvarao je vrata
osunchane kuc'e
nanizani snovi
nesrusheni…
Ne zaboravljam da
u tvome okrilju
ugnijezdila se vjechnost…
Jutra bez strepnje
dani bez bola
i moje duge, duge molitve
posute blagim sjajem mjesechine
shto tiho je dopirala
iz noc'i
jeseni shto su se izvlachile
iz ljepljivih kisha
kishe koje su me
odvlachile u led zime
u vjetar…
Ulazim lagahno u krletku
koju mi namijenishe
smijeshim se stisnutih zuba
i plovim u sjec'anje…
Sve shto mi ostaje
tkano je rukom tvoje ljubavi
shto prekriva bezimena prostranstva
kao blagoslov u obilju zala
kao svjetionik na rubu podivljalog mora
kao svitac u muklom, mrklom mraku…
Samo ti znash da
Vapim
na obalu iznjedriti
tu utopljenu nadu
tu odbjeglu barku
taj uzdisaj…
|