Kad govorimo o Zdravkovim pavtama – ili: paftama, kovanim plochama, plochicama, karikama, ili okivanju slika, pravljenju grivni, sponki, spojki kao o njegovom radu u metalu s izrazito estetskim i slikarskim namjerama, moramo rec'i kako je Zdravko Novak kod nas, prednjak i u tom poslu.
Na Novakovim pavtama/paftama, vidimo ciljane i odmjerene udarce chekic'em, kovanje odmjerenom i usmjerenom snagom, kovanje materijala radi istezanja i njegovoga iskivanja do sasvim odredjene mjere, povrshine i forme. Vidimo estetski potaknut fizichki rad i njegovo postvarenje u metalu do iskovanih povrshina chipkastog izgleda koje, patinirane i reljefne obuimaju i lijezhu na povrshine slika u preciznoj i filigranski dokovanoj estetskoj mjeri i formi. Polijec'u metalne ptice, lebde nishani, a teshki metal postaje igra chipkaste strukture i minucioznog pletiva, treperav u pokretnim elementima.
Dakle, pavte/pafte Zdravka Novaka, poetichki gledano – nastajale su kao umjetnina s eksplicite estetskim namjerama i nemaju drugu svrhu, osim da ostvarene prema autorovoj zamisli ispune njegovu dushu u povrshini slike. Kao shto pishe Filiberto Menna u Analitichkoj liniji moderne umjetnosti, lijepo vidimo, kako Novakove pavte/pafte, dosezhu njegov osobeni mentalni-lingvistichki poredak i postavljaju pitanje odnosa izmedju umjetnosti i realnosti.
Naime, umjetnik, krajnje slobodno koristi sasvim razlichite elemente i materijale u slici, odredjujuc'i svakom od njih sasvim primjereno mjesto komponirajuc'i ih do slike. Nije uocheno da iko ostaje ravnodushan naspram Novakovih pavta/pafta.
Na taj nachin, Novak je otishao s druge strane jednog starog i umjetnichkog zanata koji se bavio okivanjem tankih pushaka takozvanih: paftalija, rukohvata ili jabuke sedala, okivanjem rezbarenih ukrasnih predmeta, ukrashavanje kozhne opreme za konje i konjanike, hormi, sedala, bisaga, oglavina i uzda, kovanjem chekrkli chelenki sa dvanaest pera, kopalja i oklopa za junake, okivanjem djevojachkih sehara za ruho, chekmedzha za zlatnike i nakit, kutija za pisac'i pribor i bochice murec'epa, ormara s dragocjenostima, pisac'ih stolova, halki na vratima, rijetkih i dragocjenih kaligrafski prepisivanih knjiga – otishao je u smjeru i na onu stranu iz koje je sam umjetnichki zanat kao primjenjena umjetnost izashao.
Ustvari, Zdravko Novak je shvatio onaj modernistichki epigraf Zhana Koktoa: Naslikani grozdovi vishe ne privlache ptice. Jedino um prepoznaje um. Zdravko Novak na/i svojim pavtama/paftama pravi slike, shto je dominantno kubistichki slikarski odnos.
* * *
Tek i poslije puno postignuc'a u podruchju primjenjene umjetnosti, Zdravko Novak se predstavlja i kao vrstan slikar, najcheshc'e u tehnici pigmentalnog pastela i olovke u boji.
U Novakovim pastelima, zatjechemo slikara u vatrometu boja kao u otvorenoj kozmichkoj riznici koloristichkog obilja na ranije ne/s/poznatim mjestima, a koje je uvijek prigusheno dubinom prostora i tmice, ali sada, na estetski sasvim dovrshenim slikama chiji produzheni smisao postajemo i koje dugo nosimo kao svoj osnovni i duboko dozhivljeni osobni znak.
Interesantan je, a snazhan refleks kojim Novak u slike unosi i nadgradjuje chovjekovo prisustvo. Toplina, karakteristichne crvene boje terakote/crijepovlja na krovovima chovjekovih nastambi, zapazhanje promicanja godishnjih doba i za njih karakteristichnog kolorita, koloristichki akcenti koje u estetskom slijedu i nebeskom prostoru trazhe, prizheljkuju, zapazhaju i pronalaze chovjekov duh i oko, a nalaze svoje svjetlucavo izjednachenje u junskoj vecheri punoj svitaca. Etc.
Dakako, rijech je i o tome, shto se Zdravko Novak u chasu cjelovite ljudske i umjetnichke zrelosti prihvatio slikanja koje je diplomirao na Fakultetu primjenjenih umjetnosti u Beogradu prije 45 godina. Dakle, zreo chovjek i umjetnik sasvim svjestan: shta je to slikarska opcija i likovna moguc'nost iskaza. Novakove slike u tehnici pigmentalnog pastela, po prvi put nam otkrivaju duboko lirsko porijeklo njegovoga bavljenja umjetnoshc'u uopc'e. Novak je chovjek iznimno izgradjenog i slozhenog senzibiliteta.
Slike Zdravka Novaka, idejno i poetichki, u svojoj osnovi, chuvaju Novakovo svekoliko iskustvo crtezha, grafike, dizajna, umjetnichke fotografije, rada u metalu, tapiserije, muzike – kao odgovorne slobode jaaz improvizacije i, razumije se: sportskog pokreta kao dinamizma. Ako se unesemo, mjestimichno, na Novakovim slikama mozhemo vidjeti prostor kojim plovi visoko estetiziran i oslobodjen zvuk, jer, uz sve shto jeste kao chovjek i umjetnik, Zdravko Novak je cijeloga svog ljudskog vijeka istinski zaljubljenik u muziku i vrstan dzhezer.
Dakle, u svekolikoj raznovrsnosti i obilju talenata njegove pojave, njegovih interesa i postignuc'a, Zdravko Novak je podudaran s vremenom koje zhivi, u sportu, muzici i likovnoj umjetnosti, sasvim jednako primjenjenoj i oslobodjenoj. U sasvim odredjenom smislu, Zdravko Novak se rastao od ikonichkog, integrirajuc'i se u osobnoj ikoni koju mozhemo vidjeti u pokushaju sagledavanja multi-projekcija njegove chudesne i neponovljive osobe.
Recheni dinamizam na Novakovim slikama kao posljedichan odnos njegovoga bavljenja sportom i muzikom, ne narushava, vec' artikulira i gradi poetichko i estetsko bic'e njegove slike, shto je rezultat rafiniranog odnosa i umjetnichke mjere. Energichni potezi i linije samo ponekad, logichno i funkcionalno dijele povrshinu slike ili oznachavaju mjesto susretanja, ali puno cheshc'e, oni su oznachitelji prisutnog ili minulog karakteristichnog svjetla ili zvuka, na koje reagira umjetnikova priroda, uzimajuc'i svjetlo i zvuk, ritam i sportski dinamizam kao poticaj koji dovrshava sliku.
* * *
Treba poslushati melodijske i ritmichke varijacije improvizacija Zdravka Novaka i uochiti: kako su iste naslonjene na najsuptilnija mjesta i akcente prvobitno artikulirane u nama dobro poznatim kompozicijama. Treba identificirati Novakov istanchan smisao za jaaz improvizaciju na zahtjevnom instrumentu kao shto je saksofon, to treba shvatiti i kao drugachije slushanje i jednako suptilan estetski dozhivljaj, odnosno, otvaranje sasvim nove estetske moguc'nosti dogradnje kompozicije i drugachijeg izvodjenja muzichkog djela, tj. njegove interpretacije.
Dakako, rijech je o savrsheno suptilnom, uistinu inventivnom i kreativnom zahvatu u muzichko djelo i njegovu nadgradnju chisto estetskim sredstvima, ne radi pukog ukrashavanja shto muzichari nerijetko chine, vec' radi identificiranja estetske moguc'nosti. Iz zahvata zvuka, harmonskog i ritmichkog sklopa, iz melodije i melodijskih dionica, izdvajaju se i oko nas dugo lebde prozirne muzichke slike Novakovih jaaz improvizacija. One nam izranjaju iz same koshtane srzhi identificirajuc'i se u sivoj mozhdanoj masi i duhovnom sklopu kao u nama samim prisutna a zanemarena opcija izvodjenja i slushanja muzichkog djela.
* * *
Zdravko Novak je, vjerojatno, jedini likovni umjetnik koji je u Tuzli nacrtao sve chega vishe nema, koji je fotografirao i to chega vishe nema i ono shto dolazec'i u Tuzlu mozhemo vidjeti. Novak je chovjek i umjetnik koji ingeniozno i kongenijalno zhivi svoje vrijeme i ostvaruje svoje moguc'nosti i zamisli. Ta chinjenica, u konachnom svodjenju nastojanja da se sagleda Novakova umjetnichka pojava, navodi na zakljuchak: Zdravko Novak je umjetnik kojega je iznjedrio sami vrh vala moderne, kao stilske formacije koja je sazhela i potom razvijala svekoliko chovjekovo umjetnichko iskustvo, tokom XX. stoljec'a. U radovima Zdravka Novaka mozhemo identificirati na koji nachin moderna u ovim kulturnim prostorima i josh zhivi.
Ustvari, skoli nas chudesna pomisao, kako je Bosna i Hercegovina Zemlja koju je takodjer bitno artikulirala moderna, pa je njezin osnovni sadrzhaj kulturalne naravi a koji kao takav, proizvodi ljude po sebi bliskoj mjeri. Sasvim sljedstveno tome imamo Zdravka Novaka, kojega zajedno sa nama ima ta chudesna zemlja, shto reche pjesnik: zemljica jedinstvena na kugli zemaljskoj.
Zemlja, koja je na istom mjestu najjacha i najranjivija.
* * *
01.03.2006.
|