|
Ovaj rad zamishljen je kao vodich kroz leksik jednog pjesnika. Preciznije, usmjerila sam se na prouchavanje rjechnika u Sidranovoj knjizi pjesama Sarajevska zbirka, te ciklusa uvrshtenih u ovu zbirku: Pjesme pod opsadom, Stare pjesme, Put kojim smo prolazili, Slijepac pjeva svome gradu, Tri pjesme, Pjesme poslije opsade.
Smatrala sam da ova zbirka i ciklusi pjesama unutar nje najbolje daju primjer Sidranove slojevite i probrane leksike koja jasno oslikava funkcioniranje jednog jezika u cjelini i onoga shto se njime mozhe rec'i.
Iz ovih pjesama shvac'amo da Sidran ne spada u spontane pjesnike, nego je pjesnik koji posjeduje izoshtrenu svijest o tome shto pjesmom zheli kazati.
Leksika njegovih pjesnichkih ostvarenja dokaz je kako je od svih stilova knjizhevnoumjetnichki po svojim leksichko-semantichkim osobinama najspecifichniji. To je individualni stil, koji crpi svoju gradju sa svih stilskih podruchja izraza.
U vezi s tim ruski stilistichar Federov istiche: ”Opc'enarodni jezik u stvaralashtvu pojedinog pisca pretvara se u individualni stil i chini neshto jedinstveno. Kao i jezik umjetnichke literature u cjelini, knjizhevnoumjetnichki stil jednog pisca shiri je i raznovrsniji od pojedinih funkcionalnih stilova”.3
Na leksichkom planu ovaj stil karakterizira upotreba raznovrsnih leksichkih slojeva (dijalektizama, historicizama, arhaizama, zhargonizama) i postupaka zasnovanih na znachenju (metonimija, metafora i dr.). Tako, redovito u knjizhevnom tekstu srec'emo dva postupka: ”prirodno-jezichke rijechi u odredjenom kontekstu dobivaju dodatna znachenja, specifichne konotacije, ili se uvode okazionalizmi, nove rijechi chije znachenje, pa i forma, ne postoje izvan konkretnog teksta”.4
Sidran preradjuje jezichku i stilsku gradu poniranjem u dublje slojeve rijechi, trazhec'i svojim senzibilitetom paralelizme medju rijechima i asocijativnim slikama kojima stvara nove vrijednosti i sopstveni sklad.
Posudjenice u Sidranovoj poeziji, kao uostalom i sve strane rijechi, uglavnom imaju evokativnu funkciju, docharavaju odredjeno vrijeme i prostor, obrazovanje i druge uslove u kojima zhive i rade oni koji ih upotrebljavaju.5
Autorova nakana da govori o bosanskom miljeu, o lichnostima tog miljea iz proshlosti i sadashnjosti, iziskivala je upotrebu leksika orijentalnog porijekla. U zbirci pjesama Sarajevska zbirka narochito su dominantni turcizmi,6 koji zbog velike chestote imaju izrazitu stilsku vrijednost.
Evo popisa nekih od mnoshtva leksema orijentalnog porijekla u vec' navedenim pjesmama:
arabeske, alkohol, bakrachi, baba, avlija, bostan, duhan, dernek, hejbet, ekser, damar, c'umur, hrsuz, shah, kismet, musabak, shejtan…
Orijentalizmi su iskorishteni da bi se postigla poetska izrazhajnost, koja biva pojachana odgovarajuc'im kontekstom. Nesumnjiva je chinjenica da su orijentalizmi, za koje se Sidran opredjeljuje, blizhi jeziku i jezichkom okruzhju u kojem je rastao i gradio svoj jezichki i duhovni identitet.
Pogreshno je kazati da se Sidran orijentalizmima koristi samo onda kada zheli docharati zhivot, obichaje i narav bosanskog chovjeka u proshlosti, jer su oni jednako frekventni u pjesmama koje su tematski, prostorno i vremenski vezane za sadashnjost.
Koristec'i se orijentalizmima i na dijahronijskoj i na sinhronijskoj ravni, autor nas zheli uputiti na chinjenicu da je taj dio leksike vec' davno postao dio nasheg nachina iskazivanja emocija i refleksija. Osim, svakako najdominantnijih orijentalizama, medju posudjenicama u poeziji Abdulaha Sidrana susrec'emo i leksichke jedinice iz grchkog, latinskog, talijanskog, shpanskog jezika.
Poglavito su to rijechi koje su se odomac'ile u nashem jeziku, a ima i barbarizama7 danih u izvornom obliku.
Grchki jezik: anahrona, astrologija, ateizam, drama, stih, harmonija, strofa…
Latinski jezik: aparat, cirusi, satira, kontinent, lavor, placebo…
Rijechi iz grchkog i latinskog jezika najvishe ima u pjesmi Shetnja sa Stevanom, gdje se Sidran, shodno tematici, za iskazivanje ”pjesnichke sudbe” vjeshto koristi ovim leksichkim slojem (strofa, stih, drama…).
Rijechi iz ovih jezika daju notu himnichnosti Sidranovoj poeziji, te se ona nudi chitaocu kao dinamichnija, ekspresivnija i pozornija.
Takodjer su vrlo upechatljivi barbarizmi u izvornom obliku. Njihovo prisustvo poetici daje zhivost, upechatljivost osjec'aja, misli i slike:
Io sono-come si;
Espanoles sin patria, ombre prejado y entelegente, lavador publico dia i tarde…
Clara, no lloras bria mia, no temes la fosa fria;
Madre que non conoce otra justicia, que el perdon ni mas loy que amor…
Strani jezik u poeziji Abdulaha Sidrana zahtijeva od chitaoca intelektualni angazhman, oslushkivanje zvuchanja rijechi i njihovo valjano smjeshtanje u kontekst pjesnikove intencije.
Od ekspresivno obojenog leksika (zhargonizmi, vulgarizmi, psovke i erotonimi) najzastupljeniji su vulgarizmi i psovke kao poseban sloj zhargonskog leksika.
– Ono c'e – posralo – na Moskova da udari!
– Bilo pa proshlo, sad ga jebaji.
– Registro, odjebi!
– Al hoc'esh klinac…
Ovaj sloj leksika intenzificira pjesnikovo osjec'anje ljutnje, ironije, ali pokazuje i blizak pjesnikov odnos sa upotrebnom leksikom narodnog govora.
Odsustvo vulgarizama i psovki kao posebno izrazhajnih rijechi pomoc'u kojih se naglashava i prozhivljava pjesnichka poruka, uchinilo bi stihove suhoparnijim i obezvuchenijim.
Nerijetko u Sidranovim stihovima opazhamo vezu rijechi koje njihovo ili ”tudje” kazivanje chine ekpresivnijim, upechatljivijim. Odsustvo takvih frazeologizama u pjesmi, uchinilo bi da ”pricha” ne bude isprichana do kraja, do istinitosti i srzhi autentichnosti kojoj autor tezhi. Neki od tih frazeologizama jesu:
”Ali je
na njegovom grobu
ispod petokrake
komotno moglo pisati
umro od jezika.”
(Grob i tunel)
Nastali postupkom metaforizacije, frazeologizmi iza svoga konotativnog znachenja kriju pravu istinu. Tako c'e frazeologizam ”umro od jezika” u sebi nositi poruku da je otac, ustvari, zhrtva sukoba pojedinca i totalitarnog sistema vlasti.
”Kako se Nedzhad
pedeset i devete
trbuhom za kruhom
obreo u Belgiji.”
”Nije zhivot shto i polje prec'i”
Kazivao je svako malo…
(Mezar Hamid-bega Karpava)
Razgovorna frazeologija i kolokvijalne metafore imaju za funkciju prikazivanje Sidranove veze sa narodom, osjec'anja za njegov jezik, shto smatra izuzetno vazhnim za razumijevanje sudbine chovjeka smjeshtenog u odredjeni kulturno-historijski kontekst.
Buduc'i je knjiga pjesama Sarajevska zbirka otvorila najshiri prostor pjesnichkih zanimanja za dogadjaje iz povijesti i sve drugo shto svojom aktualnoshc'u zaokuplja njegova lirska interesiranja, razumljivo je da se kroz pjesme sretno ujedinjuje vrijeme koje na svoj nachin trpe I.F. Jukic', Mustafa Krilash, S.S. Kranjchevic', T. Ujevic'…
Kroz tu plejadu lichnosti susrec'emo se sa njihovim lichnim imenima koja su dokaz sveopc'e sharolikosti antroponima na prostorima Bosne i Hercegovine, imenima koja su se zachela davno, a egzistiraju i danas.
Antroponimi, njihova frekventnost u pjesmama, kao i ponavljanje nekih sintagmi (”strashno svjetlo”, ”taj nachin ljudski” i dr.), pjesniku su vazhna sredstva pomoc'u kojih zheli pojmiti neke sushtinske stvari oko kojih svijest mu neprestano kruzhi: tu je svjetska pustosh ”shto istim glasom plache i pjeva” i ”historija bolesti koja kazuje vishe nego zdravlje”.
Ishchitavajuc'i pjesme iz Sarajevske zbirke i ciklusa uvrshtenih u nju (Sidran, zapravo, pishe jednu knjigu, jer njegove knjige nikad nisu medjusobno toliko razlichite da se ne bi mogle prirodno ukljuchiti pokoji ciklus), primjec'ujemo da mu antroponimi (kao i druga leksichka gradja) sluzhe za postizanje tachnosti, uvjerljivosti i preciznosti u izrazu. U tom smislu rijech je o poetici koja duhovno poshtenje istiche kao sredishnji zahtjev, a to, izmedju ostalog, postizhe odabirom lichnosti koji su okusili ”trpnju realnoga zhivota” i shto su u stanju izdrzhati provjeru istinitosti.
Antroponimi historijskih lichnosti, lichnosti knjizhevnika i drugih, sluzhe pjesniku kao ”zhrtve” da bi ostvario svoju odluku o nelaganju. Oni su tu da se ne bi osjetio direktan prodor privatnog u pjesmu, pa osjec'amo da stihove stvarno kazuju Basheskija, Astrolog Kozma i dr.
U nekim pjesmama pak, kroz antroponime poznatih historijskih lichnosti, uspostavio je dijalog, razmjenu smislova dva razdaleka svijeta, i tako postigao da proshlost, pomalo mitska, postane izvor vanrednih poetskih efekata.
U vishe Sidranovih pjesnichkih zbirki uochljiv je njegov centralni motiv – Sarajevo (Planeta Sarajevo, Sarajevska molitva, Bolesnik Sarajeva, Govori Sarajevo, Dernek u Sarajevu, Tin u Sarajevu). No, to nije jedini lokalitet koji njegovu poetsku misao proshiruje do nesluc'enih simbolichkih granica, obuhvac'ajuc'i znachenja koja daleko prevazilaze historijsko-geografske, pa i dosadashnje kulturoloshke vidokruge.
Koliko su geografske destinacije vazhne i kao vrsta duhovnog putovanja, te koliko Sidran posredstvom njih kozmichke i ljudske pojavnosti stapa u jedno, vidi se iz prisutnosti toponima:
Ja vjerujem u tu moc', jer ne
sumnjam:
Ona me je, pedeset godina, i vishe,
Vodila na dugom, izukrshtanom putu:
Sarajevo, Belgija, Carigrad, Egipat, Japan,
Petrograd, Teheran, Bombaj, Atina…
Kada toponime nabraja u nizu, Sidran pokazuje uskomeshanost emocija, stanje uzbudjenja. Nabrajanje teche brzo, shto utjeche na emocionalnu liniju koju gradi tempo i intonacija.
Pisana rijech Abdulaha Sidrana vishestruko je zanimljiva za prouchavaoce jezika i nudi raznolike teme: frekvencija upotrebe pojedinih rijechi, povezanost stila i ljudske lichnosti, metatekstualnost, jezichka organizacija… U ovoj studiji obuhvac'ene su samo neke od njih, ali i one trazhe dodatna podrobnija istrazhivanja. Nesumnjivo je da ovaj pjesnik posjeduje shirok i raskoshno probran leksik, te u ovom kratkom radu nije konachno obuhvac'en, prepoznat i protumachen.
O Sidranu se pisalo kao knjizhevniku, ali se sa jezichkog aspekta nije temeljitije pristupalo njegovim ostvarenjima, iako nude obilje materijala za fonetska, sintaktichka, leksichka istrazhivanja. Narochito je interesantna, i vrlo zastupljena u njegovim djelima, intertekstualnost, koja daje osobitost Sidranovoj sveukupnoj pisanoj rijechi.
Knjizhevnoumjetnichka ostvarenja modernih pisaca u Bosni i Hercegovini otvaraju moguc'nosti drugachijem knjizhevnom i lingvistichkom pristupu u cilju doprinosa rasvjetljavanja literarne i jezichke misli.
Bibliografija
1 Agic', Senad, Muslimanska lichna imena, El-kalem, Sarajevo, 1999;
2 Bugarski, Ranko, Lingvistika o choveku (knjiga II), sabrana dela, Chigoja: XX vek. Beograd, 1996;
3. Federov, A., Jazyk i stil hudozhestvenogo proizvedenija, Moskva, 1963;
4. Fowler, R., Linguistic Critism, Oxford, 1996;
5. Katnic'-Bakarshic', Marina, Stilistika, Ljiljan, Sarajevo, 2001;
6. Muratagic'-Tuna, Hasnija, Jezik i stil C'amila Sijaric'a, Filozofski fakultet Prishtina i ITP Damad, Novi Pazar, 1993;
7. Shkaljic', Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo,
1979.
Rjechnici i pravopisi
1 Andric', Dragoslav, Dvosmerni rechnik srpskog zhargona, Bigz, Beograd, 1976;
2. Mic'unovic', Ljubo. Suvremeni rechnik stranih rechi, Knjizhevna zajednica Novog Sada, Univerzitetska rijech, 1988;
3. Klajic', Bratoljub, Rjechnik stranih rijechi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1978;
4. Anic', Vladimir i grupa autora, Hrvatski enciklopedijski rjechnik. EPH i Novi Liber, Zagreb. 2004.
____________________
1 H. Seidler, Allgemeine Stilistik, Vandenhoeck und Ruprecht. Göttingen, 1953.
2 Fowler, R., Linguistic Critism, Oxford, 1996.
3 A.V. Fedorov. Jazyk i stil. Moskva, 1963.
4 Marina Katnic'-Bakarshic', Stilistika (priruchnik za studente), Ljiljan, Sarajevo, 2001.
5 Hasnija Muratagic'-Tuna, Jezik i stil C'amila Sijaric'a, ITP ”Damad”, Novi Pazar, 1998.
6 Uobichajeno je u nashoj nauci o jeziku da se rijechi koje smo primili iz turskog, arapskog i perzijskog jezika nazivaju turcizmima, poshto su doshle u nash vokabular posredstvom turskog jezika. Tako su postupili i raniji leksikografi, kao npr. Shkaljic' u svom rjechniku turcizama. Vec'ina se takvih posudjenica odomac'ila u nashem jeziku te ih ne mozhemo smatrati barbarizmima (tj. stranom leksikom).
7 Barbarizmi - lingv. kovanica, fraza ili stil jezika ropski udeshen prema stranim jezicima, Bratoljub Klaic', Veliki rjechnik stranih rijechi, Zora, Zagreb, 1974.
|