|
Otkrivam te u mirisu
odlazećeg ljeta,
u stihu jednom davno
napisanom,
u pogledu snenog oka,
u šutnji vremena
budućeg,
u udaru groma,
toj svijetlećoj reklami
umišljenog neba
što maše zvjezdicama
ispred našeg nosa.
Otkrivam te u
nagovještajima vrane
koja nema sluha da se čuje,
u povijanju trave,
u kiši što golica asfalt
pa se i sama smije,
u slutnjama pomahnitalog mozga,
valjda pametni i ne pišu pjesme.
Otkrivam te sirovu i surovu,
Oporu i slatku,
jer si moja i razumiješ
tu dvojnost bića,
ta lica što izmigolje
pa se opet vrate
ispod kože,
ne dam da se smiješ,
smijeh ostavljam drugima,
tuge se i onako duže pamte.
|