|
Jorgu Semprunu
Aušvic je danas Muzej Smrti
Ulaznica se plaća
U Muzeju Smrti vidio sam
Zamrznute Krematorije
Za spaljivanje leševa
Iznad Krakova bjeličasti dim
koji me podsjećao
na tragove Pepela
A Pepeo je oduvijek
samo tražio Slobodu
koja je sama naučila da pjeva
Muzej Smrti u Aušvicu
ima specijalne sobe za mučenje
Sobu za zaborav sobu
za razmišljanje
Sobu za Kosti
sobu za Prah
sobu za Historiju
Sobu sa mrtvačkim Ključem
sobu za Krv
sobu za Limfu
Sobu za Zube
sobu za Jezik
sobu za Oči
sobu za Krik
sobu za Ludilo
Sobu za Kosu
i čeonu Kost
sobu za Naočale
sobu za Mrak
Sobu za Štake
sobu za Cipele
sobu za Pisma
koja nikad nisu stigla
Sobu za lične stvari
koje mirišu na djetinjstvo
sobu za Lutke
Sobu za Hemiju
sobu za Biologiju
sobu za Medicinu
sobu za atomsku Fiziku
Samo nedjeljom
Muzej Smrti ne radi
tog dana Poljaci se odmaraju
Iznad Aušvica olovno nebo
slično tijestu od Ječma
od Pepela
|