|
Nakon toga
Od ribe ostashe koshchice.
Vazdushni medjuprostori,
u kojima veterani revolucije
sa dodatkom se naseljavaju
i zheljama
zeleni kupus od juche uzgajaju.
Trgovci.
Ko trbushne radnje pune rjeshenja nudi,
pjeva sada praznoc'i,
dok moda ne postanu.
Mnogi nose sada shtedljivo srezane mantilchic'e,
kojima rukavi, dugmad i dzhepovi nedostaju.
Niko ne zheli biti proshlost.
Shta sada igramo?
Jedan zadatak radimo.
Dopushtamo da nas premjeste.
U koji vijek?
Jednu pletenicu nositi i pred publikom se smjeti oshishati.
Ili kod narodnih seoba nazad se vratiti,
s bolesnom nogom i uskoro nakon toga naseljen biti.
Kada smo pocheli, mislili smo: najprije zapocheti.
To nije bilo tako zamishljeno.
U stvari mi smo voljeli ono a ne ono.
Ali to ne dodje.
Ovo dodje.
To nismo mogli znati.
Toga nema.
To lezhi iza nas.
Shta u bla-bla-mjehuric'u stoji.
Prigovori iza igralishta.
Zashto ovo a ne ono?
Nakon toga se promijeni moda.
Jedan proces uchenja u chistom posmatranju
pocheo je.
Mi zhivimo bez zahtjeva.
U ukrashavanju zasjechen ostati.
Sve dok se balega pushi,
novo je pismo na kamenu.
Kasnije c'e proc'i ovuda sakupljachi.
Mala i duzha vriska je ishchitana.
Na primjer ova: ne nikada ne!
Poslije toga posta namjeshtaj lud.
Ova ideja, tako strma
i josh uvijek neosvojiva,
mami penjache planina iz cijelog svijeta.
Ljeto za ljetom gube se tako u visine.
Krivnju nose gledaoci
sa svojim: Previsoko, Prestrmo.
Ta udaljenost kestenova.
Ili moj prst preko usko vezane zhichane petlje.
Ovdje sam nekoliko puta trchao.
Ovdje sam se prestigao.
Zashto oni govore uvijek o srec'i.
Radostan sam, kada pada drvo.
A u istom razmaku stoje prazni kestenovi.
Vec' u Prije toga pochelo je ono Nakon toga.
Izgledalo je onako dobro pripremljeno
i priblizhavalo se oprezno u chvrstini.
A, dok smo rekli sad, lezhali su zahtjevi
za premjeshtaj ovog Sad naprijed.
(Kasnije se na nekom trec'em mjestu
kako rekoshe u dijelovima odrzhalo.)
Nakon toga su se druge stvari i chinjenice fotografisale.
Te shtete hodnika su se kasnije izrachunale.
Nakon toga smo premjeshteni
i trazhimo viceve od ranije.
Nakon toga su dolazili rachuni kuc'i.
Nashi dugovi nas nikada ne zaboravljaju.
Prevela: Bisera Suljic'-Boshkailo
|