Iz gotovo svake pjesme uvrštene u knjigu zrači dvosmjerna ljubav koja svjedoči o dubinskoj povezanosti autora i njihovih roditelja. Ta ljubav nije proizvod uzajamne egzistencijalne ovisnosti, već čvrste emotivne veze pjesnika i njihovih majki i očeva. Ona seže od najranijeg djetinjstva, kad su u obiteljskim gnijezdima Miloševića, Andrića i Kujundžića izrastali budući pjesnici, čiji je glas ostao vjeran zavičaju i toplom roditeljskom domu i zagrljaju. Kasnije seobe i zasnivanje vlastitih obiteljskih zajednica nisu kidali čvrstu emotivnu vezu pjesnika s njihovim majkama i očevima. Čak ni očevi prerani odlasci iz svijeta iz kojeg ćemo jednoga dana svi mi otići, nisu gasili pjesničku želju i potrebu za pisanjem pjesama s posvetama ocu. Svoje ponajbolje pjesme posvećene ocu Andrić i Kujundžić napisali su u godinama sjećanja na svoje plemenite očeve Miju i Muju. Koliko je ta emotivna veza snažna i duboka rječito potvrđuju ovi stihovi:
- Tvoje tijelo kruži u obliku vode,
- Kosti su tvoje zemljom optočene,
- Duh tvoj je oče zlatni prah slobode
- (I.M. Andrić: Sonetna zvijezda ocu)
- Ne da se Stari, nema takve moći,
- Živi u sinovima i u šćerima,
- Više neće ići nit će otkud doći,
- Džaba čekamo danima, večerima.
- (A. Kujundžić: Balada o Muji Kujundžiću)
Za razliku od Andrića i Kujundžića koji su više pjesama posvetili ocu, u Miloševićevom izboru znatno je više pjesama o majci. Razlog tome je prerani gubitak oca koji je stradao još u Drugom svjetskom ratu. O ocu pjesnik pjeva na temelju priča o njegovoj ljudskoj dobroti. Pjevanje o majci u Miloševićevoj poeziji je maštovito, razigrano satkano od tananih niti, koje spajaju siromašno djetinjstvo i bogatu pjesničku opservaciju svega što je uz njega vezano. Majka je najljepši cvijet u pjesnikovoj bašti i miris toga cvijeta. Ona je biljka koja liječi, pčela koja neumorno radi, kap vode na suhim usnama, i zvijezda vedra koja se smiješi, kao što pjesnik pjeva u pjesmi Majčina suza.
- Majčina suza, zvijezda vedra
- Što bdi nad tobom dok se smiješiš,
- Koja te čuva, koja te gleda,
- Da ti se ništa ružno ne desi.
I dok Milošević majku gleda očima djeteta, Kujundžić i Andrić intenzivnu pjesničku komunikaciju s majkom i ocem uspostavljaju u zrelijim godinama. Cijeli izbor tako dobija okvir u kome se mogu pronaći čitatelji različite dobne zrelosti, od djece u vrtićima do starijih osoba.
Po odabiru pjesama autori su se prvenstveno rukovodili njihovim književno-estetskim vrijednostima i pedagoškim porukama. U knjigu je tako uvršteno više desetaka pjesama koje mogu naći mjesto u antologijama i školskim udžbenicima. Značaj teme i neupitni kvalitet izabranih pjesama, otvaraju mogućnost uvrštavanja knjige u obaveznu školsku lektiru za osnovne škole. To bi bilo i najveće priznanje autorima za uloženi napor u stvaranju knjige, kakva već dugo nije objavljena na našim prostorima.
|