|
Prvi i dosad jedini opis Ključa dao je Stevan Delić.20 Opis je zabilježen prije devedeset godina i zaslužuje pažnju. On je uočio da je grad podignut na ”uzdignutoj uzbrdici”, i da ga od istoka prema zapadu zatvaraju tri visoke stijene. Iako bez klasičnog predvorja, sastojao se iz Gornjeg i Donjeg grada.
Od istoka prema zapadu uočio je ”Vilinu pećinu” sa ponorom i dubokom jarugom, gdje su se posadnici snabdijevali vodom u vrijeme velikih oborina.
Položaj zidova ograničen je krečnjačkim gromadama pri spajanju vanjskog bedema, dok stjenoviti teren do krajnosti štiti istočni bedem gornjeg grada. U njemu je ulaz sa dovratnicima visokim 1,70 m i širokim 0,80 m. Teren je nivelisan ispred donjeg praga, a iznad njega usječeni su stepenici za izlaz na stražarsku stazu. Sudeći po ostacima kružnih udubljenja u zidu, šetnicu je podržavala drvena galerija.
Unutrašnjost zatvara dvorišni prostor 51x19,2 m, a na najvišem grebenu uzdiže se glavna kula (donžon) četverougaone osnove, 8,00x8,00 m sa zidom debelim 1,80 m. Južno od glavnog ulaza raspoređena je četvrtasta kula 7,00x3,40 m koju je Delić nazvao tamnicom.21 Sa zidovima širokim od 0,80 do 1,00 m, ona je nadzirala tajni izlaz za donji grad.
Iznad sjeveroistočnog bedema zapažaju se topovski otvori i brojne puškarnice-strijelnice. Na zidovima glavne kule vidljiva je daleko manja brojnost otvora za vatreno i hladno oružje.
Za arhitekturu grada možda je najvažniji opis spoljnog bedema gornjeg grada, visokog oko 7,00 m i širokog do 3,50 m, što je, bez sumnje, neuobičajeno za srednjovjekovne gradove. Za zapadni i južni zid tog dijela grada Delić ističe da su imali debljinu 0,80 m i da odatle opsađenim nije prijetila opasnost.22
Prilaz glavnom ulazu gornjeg grada bio je izveden kroz bočni zid visok 2,00 m i širok 1,40 m. U tom dijelu tvrđave vodosnabdijevanje je bilo redovnije iz do danas dobro očuvane cisterne 4,00x3,00 m. Uz nju se prepoznaju ostaci neidentifikovane stambene zgrade na putu prema tamnici.
Po dužini, Donji grad se ne razlikuje od gornjeg i znatno je niži.
Mnogo više je oštećen, tako da se osim jugoistočnog ugla ne prepoznaju ostaci zidova. U srednjem vijeku su bili moćni i zatvarali unutrašnjost sa istoka i zapada, a sa sjevera, strma padina gornje fortifikacije. U taj dio grada ulazilo se sa sjeveroistoka, iza kamene stolice uklesane u stijeni, 68x35x40 cm.
Zidovi i kule omeđuju približno pravilan prostor dvostrukog četverougla, gdje su donji, gornji i centralni prostori zaštićeni prirodnim stijenama. Zbog toga su zidovi pojačani samo na mjestima gdje grebeni nisu postojali, ili su tek naizmjenično primjetni.
Kako bi se onemogućio prilaz neprijatelju do slabije ozidanih bedema iznad litica na kojima se grad sterao, bočna kula je dobila ulogu isturene osmatračnice. Ako se izostavi spoljni bedem sa ulazom u nižu tvrđavu, najraniji zidovi Gornjeg grada brižljivije su izvedeni od njegovog donjeg i mlađeg proširenja.
Osnova Ključa pokazuje da se na njoj mogao razviti odbrambeni sistem pravilnog četverougla na nivelisanom terenu sa uvučenim motriljama na uglovima Gornjeg grada. Kako su Osmani u dužim i kraćim prekidima prodirali u vojvodstvo, bedemi i kule su pretrpjeli znatne prepravke, već od Sandaljeve smrti, 1435. godine.
Sa Hercegovom vlašću Ključ gubi političku ulogu, ali mu raste strateška i ekonomska vrijednost. Tada su zidovi ojačani srednjovjekovnim opusom incertumom sa ispunom od trpanca u krečnom malteru.
Jedno od najinteresantnijih pitanja se odnosi na prilagođavanje novoj tehnici ratovanja. Sudeći prema ostacima strijelnica i topovskih otvora, grad je bio mnogo bezbjedniji od Blagaja i Samobora. Prevazilaženjem prvobitne izgradnje čvrstih i masivnih konstrukcija, odbrambeni smisao je dobijao na obimnijim izmjenama. Vjerovatno je to razlog više za proučavanje promjena u temeljima kula i zidova. Za unošenje ratnih sprava mogli su poslužiti veliki polukružni otvori. Ipak, položaj kula i objekata Donjeg grada nije moguće ustanoviti bez istraživanja, mada se u manjoj mjeri isti problem osjeća i u gornjogradskoj fortifikaciji. Povećanje nosivosti donjih zidnih površina nije bilo od uticaja na gornje završetka koji su se vremenom sve više obrušavali. Do osme decenije XIV vijeka, visina kula nije povećavana. Krajem XIV i početkom XV vijeka otpočela su pojačavanja zidova, tako da je danas gotovo nemoguće potpuno uočavanje prvobitne zidne teksture. Spolja su doživjele zadebljanja preziđivanjem, pri dnu mnogo debljim, pri vrhu mnogo užim. Ta okolnost je smanjila efikasnost urušavanja topovskim gađanjem. Da li je u to doba ispred grada podignut novi zid ili rov ne može se zaključiti bez pomoći arheologije. Sličan zaključak se odnosi i na ojačavanje kula koja su sprječavala prilaz kontraforima.
(nastavak u sljedećem broju)
____________________
1 Delić, S.R., Ključ, GZM XXIII, Sarajevo, 1911., 500.
2 Dinić, M., Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978., 245.
3 Dinić, M., n.d., Beograd, 1978., 245.
4 Jireček, K., Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo, 1951., 75.
5 Dinić, M., Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978., 261.
6 Dinić, M., n.d., Beograd, 1978., 245.
7 Delić,, S.R., n.d., 501, Dinić, M., n.d., 261.
8 Ćirković, S., Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba, Beograd, 1964., 14, 218, 248, 253, 264; Jireček, K., Istorija Srba, Beograd, 1952., 395; Ćirković, S., Istorija Bosne, Beograd, 1964., 330, 337; Orbin, M., Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968., 38, 189, 191, 193, 361; Kreševljaković, H., - Kapidžić, H., Starohercegovački gradovi, Naša starina II, Sarajevo, 1954., 19; Čelebija, E., Putopis, Sarajevo, 1957., 446.
9 Delić, S.R., n.d., 501.
10 Delić, S.R., n.d., 502; Dizdar (kastelan) nadzornik tvrđave
11 Isto mjesto.
12 Isto mjesto.
13 Isto mjesto.
14 Vego, M., Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH, III, br. 159; Vego, M., Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, Sarajevo, 1964., 194; Stojanović, Lj., Stari srpski zapisi i natpisi, III, br. 6132, Beograd, 1902.; Slijepčević, P., Staro groblje po Gacku, GZM XL, Sarajevo, 1928., 61-62.
15 Thalloczy, L., Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, München-Leipzig, 1914., up. kartu, 1:750 000 von Josef Jakubec.
16 Vego, M., Historijska karta srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.
17 Korać, V., Trebinje, Istorijski pregled I, Trebinje, 1966., vidi kartu Travunije, Niderle, L., Slovenske starožitnosti, Dil. II, sv. 2.
18 Kovačević Kojić, D., Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978., up. kartu.
19 Delić, S.R., n.d., 491.
20 Delić, S.R., n.d., 491-502.
21 Delić, S.R., n.d., 495.
22 Isto mjesto.
|