Nura Bazdulj-Hubijar
RAJAN
Radovanu Marušiću |
Život ga je mazio cijelo
djetinjstvo, mladenaštvo, dobar dio mladosti. Onda, kao da se sve počelo rušiti. Mlada
mu sestra umrije pri porođaju, otac ode na prečac, nedjelju dana iza kćeri. Sve se,
kažu, svršava na broju tri, i sreće i nesreće. Mjesec dana iza toga, majka dobi
moždani udar. U tom kolopletu događaja i unutarnjih previranja gotovo se izgubio.
Da može krenuti dalje, očekivati još sunčanih dana, ponadao se kad je majka
otpuštena iz bolnice, neizliječena, ali dovoljno oporavljena da se može brinuti za
sebe, najčešće i za njega. Samo više nije bila u stanju čuvati unučicu, jedino što
joj preostade od kćeri nego se, ona samo zna kako, oprosti od nje i dade je na brigu i
staranje drugoj baki.
Kuća im bila gotovo u
centru ali ne blizu tranzitne ceste, dakle bez buke i trke, tako da se sticao dojam kako
su negdje na periferiji. Visoka ograda koja je okruživala bašču sa sve četiri strane,
dopunjavala takav dojam. Otac je bio poznat i priznat arhitekta, te je sukladno tome i
kuća bila projektovana. Imala je prizemlje, dva kata i potkrovlje. Tri metra oko kuće
bila su kaldrmisana krupnim bijelim oblutcima izvan kojih se nastavljao cvjetnjak i
ružičnjak. U bašči su imali čak četiri izvora ledene bistre vode. Majka je sve
lijepe dane provodila uglavnom vani okupirana brigom oko cvijeća. Sa koliko je samo
nježnosti oblagala stabalca ruža stajskim đubrivom. Sjela bi onda na asfaltirani plato
iznad kuće i zaštićena od pogleda čitala, ili se prosto podavala suncu.
|
|
|
Nakon gubitka dvoje od
troje najdražih bića, željela je još samo jedno - da se Rajan oženi. A i vrijeme mu
bilo. Napunio je tridesetu, solidno zarađivao u vlastitom arhitektonskom birou.
Rajan bijaše
hedonista. Uživao je u društvu žena, prijatelja, volio popiti ali do granice nakon koje
bi ugoda prestala, zapjevati, putovati. Volio je i majku i trudio se, koliko mu je to
njegov temperament dopuštao, što više vremena njoj posvetiti.Majka
pak, dok je porodica bila na okupu, čini se sve voljela podjednako. Od kada ostadoše
sami, svu tu ljubav kao teret prebaci na sina, te je ponekad čak pokazivala znakove
sebičnosti.
Toga
dana zatekao ju je upadljivo blijedu, znojnu, u groznici. Žalila se na žestoku
glavobolju, pri govoru malo zaplitala jezikom. Dođe liječnik. Nakon pregleda izrazi
bojazan da se udar može ponoviti i predloži smještaj u bolnicu. Majka odlučno odbi.
Naljutio se,
ali je ljutnju glasno i jasno ispoljio nakon što liječnik ode.
- Znam da neću
vjekovati. Želim što
više biti s tobom.
Ništa drugo nije
rekla. Ni pri tim riječima nije bilo plašljivosti, bolećivosti, pretjerane
sentimentalnosti. Nešto u njemu se slomi.
- Oženit ću se, majko
- nenadano kaza. - Još danas ću zaprositi Srnu.
Tek tada se u mutnom
oku zacakli suza. Možda je samo želio da to vidi.
- Polako vozi,
sine. Podaleko je a klizavo, vazdan pada - doviknula mu je na izlasku.
- A ti budi
dobro. Sad će teta,
obećala mi je.
Sjeo
je za volan i čim je izašao iz grada nastavio u punoj brzini. Nije mislio na blatnjavu
cestu, mislio je kako će na vijest reagirati Eni.
Posumnjala
je kako nešto nije kako treba već nakon što se izmigoljlo iz njenog zagrljaja prije
nego ga je čestito i stegla.
Sjeo je,
pogledao u oči i bez pauze, bez dizanja i spuštanja glasa, u dahu kazao kako se uskoro
ženi. Srna je dobra, lijepa, voli je. Dok je trajalo to s njima bilo je lijepo, ali je
nikad nije zavaravao niti uljuljkivao u lažnoj nadi da ta veza može nešto poroditi.
Jasno joj je ko je i da kao takva nikad ne bi došla u obzir da mu bude nevjesta, kamoli
majka njegove djece. Avantura je ipak samo avantura. Može biti lijepa ali je redovito
prolazna.
Ni riječ nije kazala.
Samo su joj se vilice stegle čvrsto, čvrsto, kao da ih je na taj način držala pod
kontrolom. Ni u šta nije bio siguran osim da ga je ispratila pogledom čovjeka spremnog i
na ubojstvo.
Sleđen je izašao u
kišni jesenji dan i vratio se u grad. Srna je razdragano, gotovo ne vjerujući prihvatila
njegov prijedlog. Nakon što su zagrljeni šutjeli nekih pola sata krenuli su vijest
saopćiti majci. Vjenčanje će biti za mjesec dana...
Pred kućom strka,
gužva, raširene široke trake, policijska kola.
Teta je sve objasnila.
Zvala je telefonom neka žena iz policije. Saopćila je majci da je Rajan imao udes i na
mjestu poginuo. Teta je sve to čula iz slušalice jer je žena govorila dosta glasno.
Otišla je u kuhinju po limun i šećer. Kada se vratila
u sobu majke nije bilo. Ko bi ga znao kako se bolesna i slaba tako brzo popela u
potkrovlje.
Tijelo
je bilo prekriveno na kaldrmi iznad kuće.
Vratio
se Srni.
Ostani
sa policijom. Sad ću ja. Samo moram nešto obaviti. U vezi smrti tvoje majke? Da. Moram
naći nekoga ko će poći s njom. |
|