|
 Sazhetak: Dr. Smail Balic' je suradjivao brojnim prilozima u zagrebachkom chasopisu boshnjachke nacionalne manjine, Behar. Objavio je oko 40 pisama, chlanaka, eseja, analiza. U ovom tekstu autor slijedi dijelom kronoloshko i dijelom tematsko pojavljivanje Balic'evih tekstova u chasopisu kroz vrijeme od jednog desetljec'a. Neke priloge registrira u kratkom potezu, a nekima posvec'uje shiru prikazivachku pozornost, zbog trajne aktualnosti tema kojima se dr. Balic' bavio. Umjesto zakljuchka autor ovog preglednog chlanka smatra da je dostatno pismo koje rahm. Smail Balic' objelodanio u Beharu, pokazujuc'i kroz odnos prema adresantu, u potpunosti svoj moralni i intelektualni profil.
|
|
U ovom preglednom chlanku o suradnji dr. Smaila Balic'a sa zagrebachkim boshnjachkim chasopisom u Zagrebu Behar, htio bih iznijeti nekoliko podataka ne samo o prirodi objavljenih tekstova, nego pokushati, preko njih, odgovoriti i na znatizheljno pitanje zashto je, kao istaknuti kulturni radnik, priljezhni znanstvenik, znalac vishe jezika – pokazivao upornu tezhnju da bude shvac'en i od onih koji o islamu, islamskom kulturoloshkom krugu i islamskom shvac'anju historije, budu podjednako obavijeshteni, a ne samo muslimani o chijem je kulturno-historijskom duhu i njegovoj realizaciji pisao.
Smail Balic' je duboko vjerovao da nema i ne mozhe biti tolerancije tamo gdje se ljudi ne poznaju, gdje jasno ne pokazuju jedni drugima svoja lica dobre volje, gdje jasno i nedvosmisleno kulturnim sadrzhajem vlastitog bic'a ne potvrdjuju svoj identitet. Chovjek bez identiteta – nepredvidiv je chovjek i drugima, kao takav, potpuno nejasan, pa mozhda i opasan. To na svoj nachin poruchuju svi njegovi tekstovi, a izravno potvrdjuje pismo kojim je odbio sudjelovati na simpoziju Povratak iskonu, u Zagrebu, u jesen 1992. godine. U tom stavu, nalaze se svi drugi stavovi drushtvene prirode koji isijavaju iz Balic'evih tekstova.
|
Elma Jelovac: Stari most
|
|
Chak i povrshan, panoramski uvid u bezbrojne naslove tekstova koje je objavljivao u nekim malim, pa i nepoznatim emigrantskim listovima, u kratkim edukacijskim tekstovima koji pouchavaju ili tek na konkretno pitanje odgovaraju – govori o njegovoj zhelji da korisno upotrijebi svoje spoznaje o sudbinskom predmetu svog interesa. Odgovara na pitanja od kada je neshto, kakvo je neshto, i zbog chega je neshto – i za razliku od naslijedjenih spoznaja svojih uchitelja – redovito upozorava na bit, na smisao, a otvoreno apelira na odbacivanje ljushture formirane predrasudama i potroshenim obichajima, historijskim muljom i naplavinama chak i onih naroda kojih vishe nema. Kasnije c'e se vidjeti, vec' u prvim godinama demokratskih promjena u BiH, kad su ga vlastiti tekstovi priblizhili Boshnjacima izmedju kojih je i sam proistekao, koliko c'e biti cijenjen i podrzhavan, ali – ruku na srce! – josh vishe opstruiran i osporavan.
U prilozima koje je ponudio Beharu osobno ili tekstovima na njemachkom na koje je upozorio i izrazio zhelju da budu prevedeni i objavljeni – prvo shto je uochljivo jest bash ta, tematska raznovrsnost i razvedenost, od pionirskih historijskih istrazhivanja ”prvih dodira” islama s Europom, koje je prije njega inicirao chuveni Handzhic', ali je tema, zajedno s autorom i vjerom kao takvom ”arhivirana” od komunizma i praktichno zaboravljena sve do najnovijih vremena. Prvi dodiri1, istodobno je i prvi naslov kojim dr. Balic' zapochinje vrlo plodnu suradnju s nashim chasopisom godine 1993.
Posebni znachaj islama za jugoistochnu Evropu (s posebnim osvrtom na Bosnu), drugi historiografski tekst iz istog tematskom izvora, objavio je pet godina kasnije, u 36. broju VII. godishta chasopisa, a trec'i iz istog povijesnog kruga, br. 42, godinu dana kasnije.2
Bosanski kulturni prostor za njega je predstavljao nevjerojatno bogatstvo, sa zaboravljenim imenima konkretnih pojava i duhovnih kretanja kroz povijest, a u zadnjih pedesetak godina potpuno zamuc'enim tumachenjima, s jasnim ciljem da se Boshnjaci ”operiraju od svoje kulturne historije”, da se izvorna, bosansko-patarensko-muslimanska, sinkretichka i islamska kulturna bashtina otudji i da se odvoji bash od njih, od naroda koji ju je proizveo u historijskim vrtlozima povijesne procedure od tisuc'u godishta.
II.
U skupini kulturoloshkih priloga, Balic' objavljuje tekst Odakle je Hasanaginica3, dajuc'i vrijedan prilog historiji kulture vlastito promishljanje o chudnoj i chudesnoj zagonetki zbiljne pozadine neusporedive balade. Daje osebujna tumachenja nekih izraza i slozhenog duhovnog svijeta, zatim o prepravcima balade u drugim sredinama itd.
Na tradicionalnom simpoziju Zagrebachke dzhamije (1994. godine), Smail Balic' je govorio o dvojbama u djelima Bashagic'a, Handzhic'a i Mulabdic'a4, a uz 125. godishnjicu rodjenja Osmana Nuri Hadzhic'a, obnavlja uspomenu za takodjer iz bosanskohercegovachke knjizhevnosti protjeranog knjizhevnika, za kojeg se tek ovih godina, prvi put u znanstvenom obliku, upozorava na njegovu osobu kao autora prvog bh. romana (u autorskoj kolaboraciji s Ivanom Milic'evic'em). Taj rad je objavljen u dva nastavka pod naslovom Veliki reformator duha5, s posebno britkim uochavanjem Hadzhic'eve kritike drushtvene zaostalosti putem osmishljavanja islamske tradicije.
Jedan od njegovih starijih tekstova polemichkog zhara, za koji nasha chitateljska publika nije znala jer je svojedobno objavljen u ”Bosanskim pogledima”, Polemika o Njegoshu6, izazvan je tadashnjim nesmiljenim komunistichkim udarom na ”nepropisno mishljenje” boshnjachke intelektualke (i same pjesnikinje) koja je tek ovlash prigovorila da je neumjesno pa i nedopustivo da bosanska muslimanska djeca moraju punih pedeset godina, pod plashtem velichine umjetnichke realizacije ”Gorskog vijenca”, napamet uchiti i pritom uzhivati u stihovima
”Nekrshc'u se gore usmrdjeshe”
”Odzha riche na ravnom Cetinju”
”Sve je poshlo djavoljijem tragom:
zaudara zemlja Muhamedom”, itd.
Tekst je objavljen i kao ilustracija mrachne intelektualne pozadine iz koje, sukcesivno, u historijskom ritmu, provaljuju planirani pogromi na bosanske muslimane, upozoravajuc'i na trajno mjesto srpske nacionalistichke i genocidne politike.
S njemachkog je prevedena i u nas takodjer prvi put objelodanjena, u neku ruku kao dopuna shirem stavu, kao europski kontekst, ilustrativna i vrlo pouchna Balic'eva analiza Islam u europskoj shkoli prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima.7
|
Elma Jelovac: Vjetrenjacha
|
|
III.
Osobito su zanimljivi Balic'evi prilozi o ulozi vjere u sukobima u Bosni i Hercegovini, ali i moguc'oj ulozi u edukaciji ljudi za suzhivot i dobre odnose.
Oba objavljena priloga su zapravo odrzhani ili pripremljeni referat za dva razlichita znanstvena skupa. Prvo c'emo o tekstu Vjerska dimenzija sukoba u Bosni.8
Otvarajuc'i tekst problemskim pitanjem nacionalnog imena, Balic' uochava da je donedavni naziv ”Musliman”, za duboko prosvijetljenu Europu predstavljao svojevrsnu dvojbu, buduc'i da joj je posebice bilo nerazumljivo da se u razvojnim prilikama juzhnoeuropskih naroda ”na srednjovjekovni nachin na Balkanu nacija poistovjec'uje s vjerskom zajednicom”. Iz tog tumachenja, autor sluti da, ”polazec'i od tog stanja, moglo bi se tvrditi, da je krvavo zbivanje u Bosni 1992-1995. imalo svoje ishodishte u vjerskoj surevnjivosti” potkrepljujuc'i to nalazima u knjizi Weltkrieg der Religionen (Svjetski rat religija), njemachkog krshc'anskog kritichara Karlhajnc Deshnera (Karlheinza Deschnera) i profesora upravnog prava iz Nisha Milana Petrovic'a.
”Iz prvobitno politichki motivirane agresije, rat se postupno mijenjao i poprimao posve drukchiju narav”, kazhe Balic', da bi se najposlije pocheo prepoznavati u ”antiislamskoj revoluciji”.
U razvoju svoje teze, Balic' unosi i svojevrsnu prispodobu s holokaustom, pa kazhe: ”Dok je josh u Holocaustu dolazila do izrazhaja izvjesna crta uljudjenosti, u sjeverozapadnom Balkanu ili u Bosni bilo je sve shto se ne uklapa u jednolichnu sliku etnosa, osudjeno na posvemashnje unishtenje. Od njemachkih Zhidova su preostala bar pojedina groblja, pa i sinagoge. ”Zhidovsko vijec'e”, koje je u nevolji suradjivalo s nacistichkim ustanovama, moglo je ublazhiti nesrec'u, pa i spasiti kojeg Zhidova. Boshnjacima kao muslimanima nije bila dana ni ta moguc'nost.”
Gotovo bi se kao svojevrsna zavrshnica mogao iskoristiti zloguki programski stavak iz pera akademika Ekmechic'a, kojim na jednom mjestu Balic' ispisuje cilj srpske agresije: ”Po shvac'anju Milorada Ekmechic'a, historichara i ideologa srpskog nacionalizma, dogadjanja u BiH 1992-1995. nije bilo nishta drugo nego produzhetak srpskih oslobodilachkih pokreta.”9
Referat, koji je Smail Balic' prochitao na Nuerbershkom forumu ”Interreligiozni odgoj 2000 – buduc'nost religijskih i kulturnih susreta” 1997. godine, Behar je objavio pod naslovom O medjuvjerskom pomirenju u Bosni.10 Smisao cijelog autorskog napora je samo u jednom: da se naslute, da se pronadju i osvoje moguc'nosti oljudjene komunikacije, duboko vjerujuc'i da je snazhna potraga za tolerancijom – spasonosno sredstvo za ukupnu bosansku situaciju. U uvodnim dijelovima Balic' naglashava, nakon shto je savrsheno jasno ko je krivac a ko je zhrtva, da se ipak ”legalna bosanska vlada mozhe s pravom ponositi da se na podruchju (koje je kontrolirala, op. p.) – civilizacija odrzhala”, da ”stanovnishtvo nije izgubilo mjeru”, ”da nema revanshizma”, te da se, s druge strane ”maksimalnim popushtanjem nastoji pridobiti srpsku i hrvatsku stranu za zajednichki zhivot i multikulturalno drushtvo”, u Bosni koja je ”odluchna ostati gradjanska demokratska i pravna drzhava”.
Za taj, u to vrijeme gotovo nevidljivi cilj, Balic' drzhi nuzhnim poduzeti nekoliko vazhnih zahvata, medju kojima je najbitniji i najnuzhniji – predgoj, a da ”pomiriteljska djelatnost religija (nuzhno) donosi i plodove”. Balic' u primjeru rijechi reisu-l-uleme dr. Mustafe ef Ceric'a, vidi golemu moralnu potporu svojim stavovima. Te rijechi iz bajramske poslanice 1997. snazhno odzvanjaju zhivotnim interesom za buduc'noshc'u: ”Bosna je i prije oprashtala onom chovjeku koji joj je iz neznanja nachinio zlo i zbog toga se pokajao. Ali onome koji je svjesno uzrokovao zlo, nec'e oprostiti jer takvome samo Bog mozhe dati oprosta”.
”Stupanj pomirenja treba procjenjivati po opsegu govora mrzhnje. Taj jezik josh ni izdaleka nije napushten… Jezik mrzhnje je pomoc'no sredstvo za podsticanje neprijateljstava”, pisao je Balic' 1997., trazhec'i od vjerskih zajednica da kretanje k cilju zapochne prije svega ”kultiviranjem jezika pomirenja”, potpunom ”otvorenoshc'u” i ”ekumenskim dijalogom”.
(nastavlja se)
____________________
* Chlanak je prochitan na Medjunarodnom simpoziju Smail Balic als Vordenker eines europaeischen Islam – Smail Balic' kao predmislilac europskog islama, Sarajevo, 2-5. XI. 2006. pisac je bio prvim i dugogodishnjim glavnim i odgovornim urednikom chasopisa o kojem je rijech.
1 Prvi dodiri. Prilog povijesti juzhnoslavenskih veza s islamom. Behar, god. I, br. 4-6, sijechanj-lipanj 1993., str. 13.
2 Povijesni znachaj islama za jugoistochnu Europu (S posebnim osvrtom na Bosnu). Behar, god. VII, br. 36, VII-VIII/1998., str. 8-11, 17; Islam u Ugarskoj srednjega vijeka. Povijest. Prijevod s njemachkog: Zija Sulejmanpashic', Behar, god. VIII, br. 42, V-VI/1999., str. 28-31.
3 Odakle je Hasanaginica. Behar, god. II, br. 8-9, rujan-prosinac 1993., str. 25.
4 Istok ili Zapad. Dvojbe u djelima Bashagic'a, Mulabdic'a i Handzhic'a. Simpozij. Behar, god. III, br. 10, ozhujak-lipanj 1994., str. 6-8
5 Veliki reformator duha. Osman Nuri Hadzhic' i kritika drushtvene zaostalosti putem osmishljavanja islamske tradicije. Povodom 125. godishnjice rodjenja Behar, god. III br. 10, sijechanj-veljacha 1994., sir. 26-27; 2. dio – Behar, god. III, br. 11-12, str. 30-31.
6 Polemika oko Njegosha. Estetika kao zlo. Behar, god. III, br. 14-15, rujan-prosinac 1994., str. 10-11.
7 Islam u europskoj shkoli prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima. Prijevod s njemachkog: Zija Sulejmanpashic'. Behar, god. X., br. 57, XI-XII/2001., str. 13-15.
8 Vjerska dimenzija sukoba a Bosni. Referat pripremljen za Medjunarodni simpozij Ratni zlochini u Bosanskoj krajini 1992-1995, 22-25. IX. 2000, Bihac'). Behar god. IX., br. 48-49, V-VIII/2000., str. 17-20.
9 Balic', Smail: Behar, god. IX, br. 48-49, 2000, str. 17
10 O medjuvjerskom pomirenju u Bosni. Referat na Nuerbershkom forumu ”Interreligiozni odgoj 2000 – buduc'nost religijskih i kulturnih susreta”, Nuerberg, 1997. Prijevod s njemachkog: Zija Sulejmanpashic'. Behar, god. VIII, br. 40-41, I-IV/1999., str. 7-9.
|
|
Zadnja izmjena: 2007-06-29
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|