|
I mostarska alimska porodica C'emalovic' potvrdjuje izreku: ”Ne kazhi se u Mostaru uchen!” Taj grad je u proshlosti bio na glasu kao grad uchenih ljudi. Tom imidzhu doprinijeli su i C'emalovic'i. Najistaknutiji alim ove porodice bio je hafiz Dervish Muhammed-efendija, imam, mutevellija i kaligraf. Znamo za najmanje josh jednog hafiza C'emalovic'a i jednog kaligrafa, odnosno prepisivacha rukopisa. U Travniku je zhivio muderris Ahmed-efendija C'emalovic' i njegov sin Abdullah-efendija, katib. C'emalovic'i su inache bili ugledni gradjani Mostara, medju kojima je bilo i mutesellima – upravnika grada. Ime jednoga od njih uklesano je na kuli kod Starog mosta. Radi se o tarihu koji se i sad vidi u unutrashnjosti ove kule iz 1821. godine o njenoj obnovi, a sentenca o mutesellimu glasi ovako:
- ”Nadzornishtva gradnje svesrdno se prihvatio mostarski mutesellim Mustafa-aga C'emalovic'”.
Izgleda da su C'emalovic'i zhivjeli i u Blagaju kod Mostara. Tamo je, u velikom haremu, ukopan Omer-aga C'emalovic'. Bilo ih je i u Travniku gdje su, vjerujemo, doselili iz Mostara.
Ahmed-efendija C'emalovic'
Ahmed-efendija C'emalovic', sin Muhammeda, muderris, rodjen je, vjerovatno, u Mostaru oko polovine 18. stoljec'a. S obzirom na to daje bio muderris morao je imati visoko obrazovanje. Bio je muderris Loncharice medrese (Tekijske, Elchi Ibrahim-pashine) u Travniku. Na dvije-tri godine prije njegove smrti u istu medresu stigao je iz Mostara i Dervish Muhammed-efendija Korkut. Mozhda je bash C'emalovic' pozvao Korkuta u Travnik kada je osjetio da mu treba zamjena.
Ahmed-efendija je imao sina Abdullah-efendiju koji je dugo godina bio katib. Ahmed-efendija je umro u Travniku 1826/27. godine i ukopan u mezarju kraj Loncharice dzhamije. Nad njegovim mezarom i danas se nalaze kameni nishani sa dva tariha, jedan u stihu, a drugi u prozi, na turskom jeziku. Uzglavni nishan je sa mushebek-turbanom shto je znak uchenosti. Evo kako glase oba tariha, prvi je oshtec'en:
On (Allah) vjechno je zhiv!
Ah, shteta, shto Ahmed-efendtja Kemal-zade,
Shto mu znanju i pobozhnosti premca ne imade,
– A shto je opet Bozhija dobrota i plemenitost –
Ode sa Ovoga svijeta i naseli se u vjechnost.
(…) Bozhe, nastani ga u vrtu rajskom.
Iz visokog svijeta nevidjeni (glas) tarih mu prozbori:
”Dushi Ahmed-efendijinoj neka Allah (vrata milosti otvori).”
Godina 1242. (1826/27.)
S druge strane nishana uklesan je ovaj tarih u prozi:
On (Allah) vjechno je zhiv!
Merhum, Allahovom oprostu potrebni, chasni muderris,
Ahmed-efendija, sin Muhammeda. Neka mu Allah oprosti (grijehe).
Godina 1242.
Abdullah-efendija C'emalovic'
Abdullah-efendija C'emalovic', sin Ahmed-efendije, katib, rodjen je pred kraj 18. ili pochetkom 19. stoljec'a u Mostaru ili Travniku gdje mu je otac dugo godina bio muderris. Kao sin muderrisa i on je krenuo putem nauke i obrazovanja. Ne znamo koju je medresu zavrshio niti da lije ishao kud na studije. S obzirom da je bio katib, vjerovatno u sluzhbi bosanskog valije, sigurno je imao visoko obrazovanje. Kako stoji u njegovom tarihu dugi niz godina je sluzhio kao katib. Umro je 1878/79. godine i ukopan pokraj oca u haremu Loncharice (Tekijske) dzhamije u Travniku gdje su mu se kameni nishani do danas ochuvali. Uzglavni nishan je sa ulemanskim turbanom ispod koga je, u stihu, lijep tarih na turskom jeziku kojeg je spjevao pjesnik Halim (vjerovatno shejh Abdulhalim Sikiric'):
Neka je slavljen Onaj koji je
jedinstven u moc'i i vjechnosti.
Koji je Svoje robove stavio na kushnju u smrti i prolaznosti,
Abdullah-efendija se najzad za vjechnost odluchi,
Neka vjechno Zhivi i vazda Budni dushi njegovoj milost pokuchi.
Merhum je razboriti sin Ahmed-efendije Kemal-zade,
Dugo godina bio je katib i vjerno sluzhio Carstvu, neka se znade.
Konachno mu je prispio glas: ”Vrati se!”,
Ostavi prolazni svijet, udje u sigurnu kuc'u, i spasi se.
Halime, Ruhi-kudus potpuni tarih mu je rekao:
”Abdullah-efendiju u vjechnost Istiniti je primio.”
Godina 1296. (1878/79.)
Hadzhi-hafiz Dervish Muhammed-ef. C'emalovic'
Hadzhi-hafiz Dervish Muhammed-ef C'emalovic' rodjen je u Mostaru 1824. godine. Tu je pohadjao mekteb i medresu, ali i hifz. Ne zna se koju je medresu pohadjao niti pred kim je zavrshio uchenje Kur’ana napamet. Po okonchanju shkolovanja posvetio se imamskom pozivu. Za imama Tabachice dzhamije u Mostaru postavljen je dekretom iz 1855, godine, iako nije bio okonchao shkolovanje. Na hadzhdzh je ishao 1867. godine. Hadzhi-hafiz Dervish Muhammed-ef pominje se u drugom izvoru kao imam Tabachice i Neziragine dzhamije od 1878. i 1887. godine. U Prorachunu vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889. hafiz C'emalovic' se navodi kao mutevellija Tabak-hane vakufa (Tabachice dzhamije). Ovaj vakuf se tada sastojao od jednog duc'ana i jedne odaje. I danas se u sastavu te dzhamije nalazi duc'an u kome se prodaju suveniri. Izgleda da je hafiz. C'emalovic' tada bio i imam i mutevellija ove dzhamije. Bio je poznat u Mostaru kao ”Arap-hodzha”. Umro je 1890. godine i ukopan u haremu Dervish-pashine dzhamije u Mostaru. I on spada u mostarske vakife. Svojom oporukom od 17. zu-l-ka’deta 1299. (1882.) godine, uvakufio je 1677 grosha i, izmedju ostalog, odredio da se od ovog iznosa podijeli 100 grosha njegovim kmetovima. Bio je to znak njegove nesumnjive plemenitosti.
Hafiz C'emalovic' spada u znachajnije mostarske kaligrafe i prepisivache rukopisa. Sachinio je najmanje dva rukopisa Kur’ana (jedan je sachuvan) i jedno obimno hadisko djelo. Po svoj prilici on je prepisivach i jednog rjechnika. S obzirom da je od prvog do posljednjeg, nama poznatog, njegovog rukopisa proshlo 19 godina, smatramo da to ni u kom sluchaju nisu bili njegovi jedini rukopisi, moralo ih je biti mnogo vishe, ali nam se nisu sachuvali. Istine radi moramo navesti chinjenicu da je Hasandedic' mislio da se u ovom sluchaju radi o dvojici razlichitih hafiza i kaligrafa: hadzhi-hafiz Dervish Mehmed C'emalovic' i hadzhi-hafiz Muhammed-efendija C'emalovic'. Imena Mehmed i Muhammed pishu se na isti nachin, a Dervish je bilo njegovo drugo ime. Na stotine je primjera da su ljudi nosili po dva imena. Uporedjivanjem rukopisa, vremena u kome je djelovao, dzhamija u kojima je imamio i titula hadzhi i hafiz lahko je ustanoviti da je rijech o jednom te istom chovjeku.
Prvi njegov rukopis predstavlja rukopis Kur’ana, nastao 1860. godine, a nalazi se u Zbirci orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovachkih franjevaca, br. 255. Rukopis Kur’ana sachinjen je lijepim, vokaliziranim nash pismom na 592 stranice manjeg formata. Tekst je uglavnom pisan crnom tintom, uokviren debljim zlatnim linijama, a na prvim dvjema stranicama nalazi se lijep i dopadljiv `unvan u boji. Papir je zhuc'kast, a korichenje tvrdo. Na kraju rukopisa nalazi se biljeshka da je ovo drugi primjerak Mushafa kojeg je prepisao Hafiz sejjid Muhammed Dervish Kemal-zade al-Mostari.
Drugi rukopis radjen rukom ovog kaligrafa chini djelo Ash-Shifa ’bi ta’rif huquq al-Mustafa, zbirku hadisa o zhivotu vjerovjesnika Muhammeda (s), autora Abu al-Fadla `Iyada ibn Musaa al-Yahsubija as-Sabtija (u. 1149.), na arapskom jeziku. Ovaj je rukopis sachinjen 1879. godine, a chuva se u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R-136. Ispisan je lijepim, nevokaliziranim nash pismom na 512 stranica srednje velichine. Tekst je pisan crnom, a poglavlja crvenom tintom, obrubljen crvenom linijom. Papir je bijel, a uvez kartonski.
Po nashem sudu on je 1853. godine prepisao rjechnik nasheg autora Muhammeda ar-Rumija al-Bosnawija Subha-i sibyan. Ovaj rukopis je uradjen lijepim nash pismom, a chuva se u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 1394. Tu se ovaj kaligraf potpisao kao Dervish ibn hadzhi-Mustafa Kemal-zade (C'emalovic'). Kao shto nam je odranije poznato Dervish je njegovo drugo ime. Na ovaj nachin smo mu saznali i za ime oca – hadzhi-Mustafa.
Sejjid hadzhi-Osman-ef. C'emalovic'
Sejjid Hadzhi-Osman-ef., sin hadzhi-Mustafe, mostarski je kaligraf i prepisivach rukopisa iz druge polovine 19. stoljec'a. Nedostaju podaci o njegovom shkolovanju i kasnijem angazhmanu, u svakom sluchaju pripadao je stalezhu uleme. Sudec'i prema rukopisu bio je obrazovan chovjek. Poshto jedini njegov sachuvani rukopis predstavlja molitvenik da se zakljuchiti da je bio pobozhan chovjek i da je uzhivao u zikru.
Hadzhi-Osman je 1882. godine prepisao popularni An’am (Molitvenik) za koji nije naveden autor, na arapskom jeziku. An’am je ispisan lijepim, vokaliziranim nash pismom, na 264 stranice manjeg formata. Tekst je pisan crnom, a rijechi Allahumme crvenom tintom. Stranice su obrubljene debljom zlatnom linijom. Papir je zhuc'kast, a uvez kartonski, dotrajao. Na kraju rukopisa nalazi se biljeshka: Prepisao sejjid hadzhi-Osman Kemal-zade, sin hadzhi-Mustafin 1300. (hidzhretske) godine. Rukopis se chuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R-428. Kaligraf ovako lijepog rukopisa sigurno je prepisivao i druga djela, ali nam se njegovi rukopisi nisu sachuvali.
Mozhda je sejjid hadzhi-Osman-efendija brat hafiza i kaligrafa Dervisha Muhammed-efendije C'emalovic'a.
Hafiz Mustafa-ef. C'emalovic'
Hafiz Mustafa-ef. C'emalovic' mostarski je alim iz prve polovine 19. stoljec'a. Nema podataka o njegovom shkolovanju niti pred kim je izuchio i polozhio hifz. Svakako je zavrshio mekteb i jednu od mostarskih medresa. Po okonchanju shkolovanja radio je kao imam. Bio je imam i hatib Dervish-pashine i hadzhi-Ali-bega Lafe dzhamije. Ubraja se u mostarske vakife, jer je oporuchio po 22 dukata (zhute madzharije) za tri mostarske dzhamije: Kotlevijinu, Zirainu (Arshinovic'a) i hadzhi-Ali-bega Lafe. Umro je negdje pochetkom 20. stoljec'a i ukopan u haremu Dervish-pashine dzhamije u kojoj je sluzhbovao kao imam i hatib i chiji je jedan od vakifa bio. Moguc'e je da je ovaj hafiz sin hadzhi-hafiza Dervisha Muhammeda C'emalovic'a pred kojim je, mozhda, i hifz zavrshio, i po djedu dobio ime.
U prorachunu vakufa za 1889. godinu kao mutevellija vakufa Dervish-pashe (Bajezidagic'a) naveden je H. Mustafa C'emalovic'. Kao shto smo vec' naveli on je bio i imam i hatib te dzhamije. Njegova mutevellijska plac'a iznosila je 20 forinti dok je plac'a imama i hatiba bila 69, a mu’ezzina 30 forinti. Tadashnji prihodi ovoga vakufa iznosili su 200 forinti od dva duc'ana i 12 forinti iz mukate.
____________________
(Prorachuni vakufa u Bosni i Hercegovini za 1889., godinu, str. 295, 313; Hivzija Hasandedic': Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Provincijalata hercegovachkih franjevaca, Mostar 1961., str. 64, rukopis; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar 1977., str. 75, 99; Isti: Hafizi Mostara i blizhe okoline, Takvim za 1977., Sarajevo 1976., str. 98-99; Isti: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980., str. 95; Mehmed Mujezinovic': Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1977., str. 407, 412-413; Isti: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine (II, Sarajevo 1982., str. 155, 326; Muhamed Zhdralovic': Prepisivachi djela u arabichkim rukopisima II, Sarajevo 1988., str. 305, 309; Ahmed Mehmedovic': Leksikon nashe uleme, rukopis)
|