Sanjin Lugić svoje teme traži u arhetipu, u junacima antičkog mita, u njihovim ”divljim” sudbinama da bi ih, zatim profiltrirao, kroz arhetip rafnog užasa, ”osvježen” u kolektivnoj svijesti našeg naroda u sasvim nedavnoj prošlosti. Ta kolektivna svijest se pojavljuje u načinu na koji se mitovi narativno transformišu i likovno oblikuju (”Ikar”, ”Sizif” itd.).
Razumljivo je da ovom sadržaju fovistički pristup liniji i boji sasvim prirodno odgovara: divljina je zavladala svijetom!
Istina, ni u svom ”mirnodopskom” ciklusu Lugić nije napustio fovizam boje i oblika preko kojeg se dva ciklusa ipak vežu u jednu cjelinu. Samo to ovdje jeste samo fovizam boje i oblika, ekspresija bez očaja.
Edvard Munk, slikar čuvenog ”Krika” i njegovih brojnih varijacija slikao je i fantastično lijepe portrete fantastično lijepih žena.
Kod Lugića se ova dva elementa ponekad nađu na istoj slici, gdje se ”krik” boje i linije povezuje sa čudesnim primjerima ženske ljepote, koji, dakako, nisu tradicionalno portretni, nego se pojavljuju kao neka vrsta zračenja, ozračja.
Žena je uopšte slikareva opsesivna tema, ona je vezana za rađanje, za porođaj, ali ne u onome sociološkom, ”marksističkom”, smislu: kao rob obnove svijeta, nego u renesansnom smislu: kao Madona sa djetetom transformisana modernim izrazom ali prisutna u nekoj vrsti blaženstva ili pak snage – Vilendorfske Venere.
Blaženstvo, dakle, može da proizađe i iz fiziološke, ”gadne”, prezentacije formi koje podsjećaju na unutarnje organe, ali je ipak – blaženstvo.
Žena je kod Lugića često raspeta, ali ne u patnji, i ne na krstu, nego na slikarskom štafelaju: dva oblika stvaranja i rađanja se međusobno isprepliću. Ona se često pojavljuje u ljubavi s muškarcem, ali je ta ljubav najrječitija kad je s njima i treći član, dijete. Sagrada familia.
Sanjin Lugić je magistrirao konzervaciju i restauraciju na Univerzitetu u Ljubljani. Glavni je konzervator i restaurator u Umjetničkoj galeriji i suradnik na odgovarajućem predmetu na Akademiji likovnih umjetnosti.
To je oblast koja podrazumijeva disciplinu, preciznost, poslušnost koji se na ovim slikama čiste izražajnosti ne vide dok ne naiđemo na neke detalje izvedene sa fovističkom snagom koji, međutim, u sebi kriju ljepotu geometrijskog rasporeda.
akademik Tvrtko Kulenović
|