|
XXXXVII
Ove godine primamo nove chlanove u Drushtvo pisaca BiH. Mozhe se prijaviti svako ko je izdao makar jedno relevantno knjizhevno djelo – veli Upravni odbor. I birac'emo ga/ih na Skupshtini/Saboru koja/i je zakazan/a za pochetak aprila/travnja 2007. g. Hiljadu maraka (konvertibilnih) obezbjedish, objavish knjigu, platish par relevantnih knjizhevnika da napishu relevantnu recenziju i ti postajesh relevantni chlan Drushtva pisaca – da ne kazhem Knjizhevnik. Kao relevantni chlan Drushtva pisaca molim Upravni odbor i moje drage kolege da na buduc'oj Skupshtini/Saboru kao relevantnost uzmemo u obzir slijedec'e: Objavljena djela (mogu i dijelovi, zashto da ne?!) u blizhem i shirem okruzhenju, recentne knjizhevne kritike o napisanom/im djelu/ima i kao posljednje (ali ne i zadnje odnosno ne pod obavezno) da buduc'i kolega/ica biva uvrshten u odredjene antologije. Pored domac'ih, naravno. Mozhda trazhim previshe? Ne trazhim vishe od onoga shto i sam ne bi dao. Ili uzeo. Da li?
XXXXVIII
Ipak, Drushtvo pisaca BiH je zaista prostor koji mi omoguc'ava da budem dio jedne elitne skupine osoba koje zhele ostaviti neshto iza sebe u pisanom obliku. Knjizhevnom. I zhao mi je shto nas, ipak, josh uvijek u Zakonu definishu kao Udruzhenje gradjana: Skupila se raja, elem. Volio bih da i drzhava (resorna ministarstva, naravno) u skladu sa josh uvijek nepostojec'om Kulturnom strategijom i/ili Strategijom culturae u cjelini pomogne da ovo nashe Drushtvo postane svjetionik, da ne kazhem putokaz novim generacijama ovdashnjih muchenika, pardon gradjana, da postoje neki novi vidici za izlaz iz sveopc'eg mraka koji nas okruzhuje. Da svjetlo postoji, a da ga je potrebno samo upaliti. No, ko c'e? I kada?
XXXXIX
Izgleda da hapshenje Karadzhic'a i Mladic'a vishe nec'e biti uslov za Srbiju kada je prikljuchenje Evropskim integracijama u pitanju. Pitanje gotovo vec' sigurne nezavisnosti Kosova c'e biti regulisano preko zaboravljanja svega onoga shto ova dvojica uradishe na prostorima bivshe Jugoslavije. Nec'e se dirati Bosna (a i Hercegovina), vele. To znachi RS (onaj manji dio drzhave) ostaje tu gdje jeste. Uc'i c'e Srbija u pregovore za pridruzhivanja bez nekih narochitih uslova po navedenom pitanju. Ko zna, mozhda u Parlamentu Evrope jedan od njih bude i poslanik odnosno predstavnik. Zajedno sa Holandjanima (bivshim UN vojnicima) i nekim Grcima (plac'enicima). Zaista, chemu chudjenje jer je ta ista starica majka dozvolila neopisivo klanje drugih i drugachijih u sopstvenom dvorishtu?
L
Ispricha mi moj prijatelj Edhem (elokventan ekonomista iz gradic'a Turbe kod Travnika) jednu prichu: U starim bosanskim selima postojao je obichaj takozvanog Plesa sa vukovima (daleko bilo, nema nishta Kevin Kostner sa navedenim?!) kada se okupljala grupa ljudi a medju njima i neko ko je imao zadatak da pripremi dobru motku koja je na zavrshetku (gornjem, pod nazivom Guzhva) imala posebno uvrnuti dio koji je bio izuzetno bolan za onoga ko primi udarac. Elem, ta grupa bi pronashla zhrtvu koja je te noc'i ”fasovala degenek” poslije kojeg bi odredjeno lice ostajalo invalid III kategorije od chega se nije mogao oporaviti chitav zhivot. I morao je shutjeti o tome. Do kraja ovozemaljskog zhivota. Jer ko jednom zaigra sa vukovima, to znachi da nije imao nishta sa drushtvom i drzhavom vec', ochito je, sa narodnim sudom. Shto pokazuje da drzhava, opet je ochito, nije mogla rijeshiti problem navedenog lica/osobe. Zbog chega isprichah ovu prichu? Jednostavno, zbog toga shto bi danas zaista dobro doshao jedan takav ples. Pa josh sa vukovima. Toliko ima grijeshnih osoba/lica na prostorima bivshe nam zajednichke drzhave, da bi se mogao odrzhati i Festival plesa sa vukovima. Medjunarodni… Dapache.
30.01.2007. g. – 31.01.2007. g.
|