|
Slike Marije Babovic' govore nekim posebnim, pomalo chudnim jezikom. Osim boje kojom ona veoma ekspresivno ”govori” svoja osjec'anja, njene slike su prava poezija. One su realne i irealne u isto vrijeme. Ljudski likovi su njena preokupacija. Ti likovi su chesto atomizirani i pomalo deformisani. To je nerijetko i u zhivotu, pa u tom smislu, ona je realista.
Slikama Marije Babovic'-Bosanke teshko je trazhiti uzore u slikarstvu drugih.
Iz prostog razloga shto je izrazila svoj slikarski izraz, svoj jezik. Po nechemu kao da potsjec'a na Shagala, ali to mozhe biti samo privid. Ona ne kopira vec' stvara. Njene slike su uistinu nova stvarnost. Nije chudo shto je svaka njena slika u isto vrijeme pjesma izrazhena bojama, a svaka pjesma (jer je pjesnik) kompleks osjec'anja slikovito izrazhenih.
|