Znani mostarski pjesnik Milovan Krunić, kojega su sile sudbine nanijele u Beograd, objavio je, kod uglednog beogradskog izdavača ”Svet knjige”, novu knjigu poezije ”Majka”. Mogli bismo ovu knjigu donekle smatrati referentnim rezimeom Krunićevih dosadašnjih pjesničkih iskustava, usmjerenja i dometa. Ovo tim prije što knjigu čine tri tematska i izražajna segmenta na kojima je Milovan Krunić do sada gradio svoj pjesnički put i uspon.
Knjiga, naime, sadrži tri obimna ciklusa: Majka, Nedohvati i Crni i kameni cvjetovi. To bi, dakle, bile i tri faze u pjesnikovom interesovanju, traganju i opitima.
Mada za poemu ”Majka” Milovan Krunić tvrdi da je nastajala od 1974. godine pa naovamo, nismo skloni da tu tvrdnju prihvatimo. Poema o majci počinje se stvarati u najranijim godinama života kada se osjete prvi treptaji majčinoga srca, prvi zraci njene topline, njeni prvi umilni glasovi. Ova poema (30 pjevanja sa 667 stihova) odiše ljubavlju, sentimentom, emocijama, poštovanjem. Kazuje se dječjom dušom, često oblicima koji podsjećaju na dječje stihove. Autor ne govori, naime, uopšteno o majci, već striktno o svojoj majci, njenoj dobroti i plemenitosti, raširenim rukama i toplim smiješkom.
|
Salko Honđo: Napuštena kućica
|
I drugi dio knjige ”Nedohvati”, više je lične arome, odjek je autorovog življenja i pjevanja, pamćenja i tragike, njegovih muka i nesanica. Većina pjesama posvećena je po nekome od pjesnikovih prijatelja, čime s njima dijeli svoje tjeskobe, preokupacije i izričaje. S druge strane, u većini pjesama ovog ciklusa autor priziva jug i more, zavičaj, tj. Hercegovinu kao svoju kolijevku. Čezne on za tim ambijentom svjestan da je udaljavanjem od zavičaja duhovno obogaljen, da su to za njega sada nedohvati. Ako bi i bilo kakve satisfakcije to je prilika da ima, s ushićenjem i poetskim zanosom, nekome i nečemu pjevati.
Treći ciklus ”Crni i kameni cvjetovi” sav je u znaku stare japanske pjesničke forme – tanke i čini nam se da je, u smislu konsekventne poetike, najzreliji dio ove knjige. Tu je pjesnik više okrenut trenucima iz života, refleksima na sve oko sebe, ljepoti prirode, čari malih stvari. To je hvatanje poetike svakodnevnog življenja i zapažanja. Krunić spretno hvata te trenutke, prepoznaje u njima duhovitost, mogućnosti obrta do apsurda, pa ih, čini nam se olako, pretače u stih, u tanku – kultnu pjesmu od pet nerimovanih stihova od kojih su prvi i treći peterci a ostali sedmerci. U ovom ciklusu su dvadeset četiri skupine sa ukupno tristo šezdeset minijatura, odnosno hiljadu i osamsto stihova. Nesumnjivo veliki trud ali zanimljivi rezultati.
|
Zadnja izmjena: 2007-01-07
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|