|
 Draga naša, kako su te ono najmilije zvali Razija i Smilja – Neđeljka, mila majko, predobra bako.
Kada smo prije 24 godine ispraćali tatu u tišinu vječnosti mislila sam da doživljavam najveću i najtežu bol. Prevarila sam se. Nikad tužnijeg dana današnjeg. Golema gorčina je u našim srcima. Beskrajno smo tužni a uz tu tugu osjećamo ponos što si bila naša majka, baka, svekrva, punica i tetka. Bilo je majko u tebi neke urođene otmjenosti koju si nekrnjenu prenjela kroz život i sačuvala kao lijepu crtu svoga lika. Mislim da si to nasljedila od majke. Zajedno sa njom i sestrom živjeli ste teško u djetinjstvu i mladosti, životom siromašne porodice, uskraćene igrom sudbine za očevu ljubav. Ali naša baba Milica uspjela je Ljeposavi i tebi to nadoknaditi. Vaspitala vas i obrazovala, borile se svom snagom, neiscrpnom voljom i neiscrpnom energijom majke, zbog čega smo mi, vaša djeca, bili ponosni na vas.
Završivši učiteljsku školu polaziš na konzervatorij ali ljubav prema našem tati bila je veća i ta želja da stekneš najviše muzičko obrazovanje ostala ti je neispunjena. Svojim radom, zalaganjem i svestranošću pokrenula si pionirske aktivnosti u oblasti predškolskog rada. Radila si za dobrobit djece gdje si nastojala svim svojim bićem da što više doprineseš na razvoju društva kao i da svojim radom budeš primjer onima koji će te nasljediti. Novim i osmišljenim idejama o radu, generacijama si prenjela poruke ljubavi i veličanstveno završila taj vid svog djelovanja da bi se posvetila onima koje si najviše voljela, svojoj unučadi.
U njima si simbolizovala sve vrijednosti bake. Bili su ti i ostali trajna briga, posebno tvoja Tea. Znala si da ih strpljivo slušaš, da ih ohrabruješ, podstičeš. Imala si razumjevanja i strpljenja za sve njihove nestašluke, ostavila im u amanet puno doživljaja po kojima će te pamtiti. Damir i Luka su ovdje, Sandra i Tea sa Klaudiom i Ronaldom bili su uz tebe do skoro posljednjeg dana života.
Bilo je majko u tebi toliko dobrote. Za tebe nikad nije bilo važno da li je neko ove ili one vjere ili nacije i svačija opredjeljenja si poštovala. Mržnja ti je bila strana a prijateljstva iskrena i topla. Bila si ispunjena dušama onih koje si voljela i koji su voljeli tebe. Sve tvoje drugarice bile su dio tvog života i u njima si imala neizmjerno zadovoljstvo. Ima trenutaka Neđeljka u tvom životu koje si pamtila zauvjek, ostali ti u svijesti a neki zabilježeni u podsvijesti, svejedno, obilježeni snažnim emocijama s kojima si ih doživila. Suvišno je da napominjem kakve si sve strašne trenutke proživljavala u ovome ratu. U jednom životu dva rata, ipak je previše. Zla vremena, zle ljude pobjeđivala si svojim opredjeljenjima kojima si do kraja ostala vjerna, bez kolebanja i klonuća, idejama pravde, ljudskosti, ljubavi za svakog čovjeka.
Draga mama nemam namjeru preuveličavati tvoju ličnost jer istinu o tebi znaju svi oni koji su te imalo poznavali. Bila si čovjek iznad svega sa puno razumjevanja za sve, strpljenja za svakoga. Mila majko, premda je u tvom životu kao i kod svih ljudi bivalo i neuspjeha, razočarenja, žalosti, nisi nijednom promjenila svoj uzvišeni moral i način mišljenja, zaslužila si iskazivano poštovanje zbog svoje dosljednosti i čvrstine. Hrabro si živjela, hrabro od nas i odlaziš. Moram da kažem da su Asja i Alma tužne. Voljele su baku Nedu jer pravu baku nisu ni upamtile. S nama u tuzi su i Dejan, Neneta, Vlado i Mladen. Svi su te mnogo, mnogo voljeli. Nedostajat ćeš Maji i Hamici. Svu tvoju slatku ljubomoru razumili su i poštovali, osjetili svu tvoju zahvalnost za sve što su učinili za tebe. Valja se nama svima navikavati bez tebe. Raziju, Anu, Smilju, Milojku, Maru, Džemilu, Ljilju, Seku, sve tvoje drage prijateljice i mi volimo. Nastojat ću im zamjenuti tebe uz veliku zahvalnost šta su tvoj život učinile sretnijim.
I na kraju majko oprosti za svaku moju i Acinu ljutnju, za svaki naš povišen glas, za svako ne mogu, neću. I to je sve bilo iz beskrajne ljubavi prema tebi. Ti si bila i ostala naše najveće znamenje a zar ima nečeg ljepšeg i uzvišenijeg.
Mirno nam spavaj u ovom svom posljednjem počivalištu. Neka je pokoj tvojoj dobroj, napaćenoj duši i neka ti je laka zemlja!
|