Dragi doktore,
Kako lete dani, mjeseci i godine – tek, shvatamo koliko si nam značio i koliko nam nedostaješ. Ne, ne spominjemo te u tuzi, ne smijemo, jer bi te to povrijedilo. Spominjemo te u pjesmama, na izložbama, na poetskim večerima, u druženjima, u ćaskanjima…
To ti poručuju kolege, kao i Tvoja draga i plemenita Nada i Tvoja djeca koji su ti bili čvrst oslonac u životu i stvaralačkom radu.
|