|
U srednjem vijeku Dubrovnik je bio živa spona putem koje su održavane česte i raznovrsne veze sa obližnjim naseljima na području Popova. Zahvaljujući očuvanim informacijama Državnog arhiva u Dubrovniku te veze su prepoznate i iskorištavane u literaturi za različite aspekte proučavanja, između ostalog i kao zahvalan prostor za izučavanje historijske topografije šireg dubrovačkog zaleđa. Brojni su primjeri u ugovorima u kojima je pored predmeta radnje zabilježeno i porijeklo stanovništva iz zaleđa koje se javlja kao druga, ugovorom obuhvaćena strana. Obzirom na dosta slabije očuvano stanje pisane građe u zaleđu, nerijetko to su i jedine informacije koje pokazuju njihovu životnost kroz srednji vijek. Zahvaljujući novom pokazatelju premijerno prezentiramo takav slučaj i sa selom Drijenjani u Popovu.
Selo Drijenjani, smješteno na nešto manje od dva kilometra na jugoistok od, u literaturi srednjega vijeka, poznatijeg sela Dračeva, pored putne komunikacije prema Trebinju, poznato nam je po materijalnim ostacima, stećcima, gromilama, obližnjoj prahistorijskoj Gradini (na Hatištu), te pravoslavnoj crkvi koja se pominje 1644. g.1 Ono je ucrtano na preglednim kartama Popova kod etnologa Ljube Mićevića i Milenka Filipovića te arheologa i historičara Pave Anđelića2, ali njegova srednjovjekovna egzistencija nije bila do sada evidentirana i u pisanim vrelima. Razmatranja o starosti naselja time su ostajala u sferama hronološke, zbog nedovoljne istraženosti najčešće aproksimativne, procjene tih očuvanih materijalnih ostataka.3
Zahvaljujući novopronađenom ugovoru selo Drijenjani je dobilo i svoju pisanu potvrdu i pridružilo se dužem nizu popovskih sela koja su zasvjedočeno egzistirala i u srednjem vijeku i prije prvih osmanskih popisa. Kroz prvu pisanu informaciju o naselju Drijenjani dobili smo i njihove prve poznate stanovnike. Naime, aprila 1416. godine izvjesni Vlatko Nenčić iz Popova, iz mjesta zvanog Drijenjani, dao je svoju kćerku Grlicu na šestogodišnju službu kod dubrovačkog mesara Radoslava Zentlina.4 Kratka ali zlata vrijedna informacija za izvlačenje naselja Drijenjani iz anonimnosti prošlosti popovskog područja. Navedeno još jednom pokazuje da je mikrodemografija područja Popova još uvijek otvoren i poticajan istraživački pravac za buduća proučavanja.
____________________
1 Milenko S. Filipović – Ljubo Mićević, Popovo u Hercegovini, Sarajevo 1959., 171; Šefik Bešlagić, Popovo, Sarajevo 1966., 27; Đordo Odavić, Gradina na Hatištu (Drijenjani, Trebinje), Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 180.
2 Milenko S. Filipović – Ljubo Mićević, Popovo u Hercegovini, karta u prilogu knjizi; Pavao Anđelić, Srednjovjekovna župa Popovo, Tribunia 7, Trebinje 1983., 61-79, karta između strana 64-65.
3 Nada Miletić, Drijenjani, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 174.
4 ”Vlatichus Nencich de Popoua de loco dicto Driegnani facit manifestum quod ipse locat filiam suam Gerliçam Radoslauo Zentilino mazellatori usque ad sex annos” (05.04.1416. g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, XLI, 2.
|