|
Dnevnik neduzhnog
59.
walkman koji je okachio o svoje ushi
proizvodio je jednu jaku buku srec'om
Duras ga natjera ostaviti aparat
koji je uznemiravao cijelu kabinu
iznenada se pojavi jedan drugi zloc'ko
koji nam ga preote i njegovo lijepo lice
usprkos toj frizuri na irokeshki
prestade uljepshavati dosadu u vagonu
tad preuzevshi u san njegovo lice ja se
opet zabih u svoj mrzovoljni izgled
60.
Pirineji prekriveni snijegom
Pirineji tamo dolje kao kakav bedem
dizhu se da bi oznachili granicu
izmedju Francuske i Shpanjolske
oni razdvajaju ljupkost s jedne strane
i s druge strane oporost i strogost
a sada dok me zaglushuje buka
shpanjolskih motora u ovom hotelu
ja se pitam jesu li ti blistavi
Pirineji od maloprije bili uistinu stvarni
61.
kad nanovo ugledam ove katalonske predjele
gdje dodjoh prije dvadeset godina
i koje iznova prijedjoh u svojoj glavi
pogled koji mogoh sachuvati za to vrijeme
moje lice tad poprimi nezadovoljan izgled
obuzme me jedna uporna gorchina
chemu dakle sluzhe svi ti napori
ta lutanja ti strahovi te osame?
a ako se nakon svoje smrti probudim
hoc'u li znati smisao koje mi one dadoshe?
62.
ako li ja kazhem ”ja” to je zato shto je
to moja stvar otkad mi je doshlo da mislim
(tvoja takodjer moj istovrsniche moj brate
koji mozhda chitash ove prikupljene stihove)
ako sam rekao ”ja” da li sam nagradjen
kao shto ribar nalazi naknadu
nakon shto baci u ogromno more
svoju mrezhu da bi ondje pronashao riba?
otkad mi je doshlo da mislim
ja sebe trazhim u svim smjerovima na sto nachina
63.
vi o meni imate mrske slike
i tako ljubazni vi me pogorshavate
u zhudnji jednog odvratnog china
gdje moje tijelo ustukne sramnim mislima
jednog drugog sharmantnog i pobijedjenog
tijela grozotom jednog uzhasnog transa
na zhalost tijelo o kojem ja mislim
je ono andjelovo chije zvijezde urlaju
da bi mojom chednoshc'u vidjele tijelo
uprljano tako gnusnim postupkom
64.
bijah sebe uvjerio pod utjecajem
Ferratera kojeg je uvijek trebalo piti
da bi se pobijedilo jaku shugu
koju u nama chine spazmi povijesti
tako crn kad se kotrljam iz bara u bar
da pijuc'i objesim jednu zaslijepljenu
gubicu koja na kraju odluchi da u
teturavom hodu uputi se kroz
vishe od stotinu tura zatupljujuc'ih i mlitavih
prema spavaonici svojoj tochki polazishta
65.
i navika buduc'i da se odomac'ila
ja nastavih piti a da vishe nisam vidio
(shkola me naime vratila u razred
buchnih gimnazijalaca) po tome dolazi sat
da se pravi siesta i vec' blijedost
dana se degradira vrijeme prolazi protjeche
a da se moja dusha nikad ne pusti
biti izlizana zhivahnom snagom
rijeke chija opora kretnja chupa
sve ono shto hoc'e sputati njenu snagu
Preveo Tomislav Dretar
|