|
23. septembar
U jutarnjim izvještajima TV stanica, vide se čikaške ulice pretvorene u potoke. Na sve strane oborena stabla i električni stubovi, prignječeni automobili. Iako ni jedan tornado nije dodirnuo zemlju.
Te večeri oglašavaju se na televiziji bivši američki predsjednik Klinton zajedno sa Al Gorom koji su se uključili u svjetsku akciju očuvanja prirode od zagađivanja. Na ekranu slike neprirodnog topljenja leda i snijega na sjevernom polu Arktiku. Vide se uginuli bijeli medvjedi. Lipsali od umora zbog stalnog plivanja i gladi, jer nema foka sakrivenih ispod leda, pošto više nema ni leda. Upozoravaju Klinton i Al Gor kako se klima već mijenja. Nije to više prognoza i upozorenje za sutra jer je zlo stiglo već juče. U Americi ima godišnje oko 900 tornada. Prošle sezone bilo ih je blizu 1.500. Ove sezone, samo tokom jednog dana, zabilježeno je po sedamdeset-osamdeset. Protekle dvije godine na sve strane Amerike teške kiše i poplave. Na zapadu šumski požari zbog suša. Tokom ljeta i jeseni izgori na stotine hiljada hektara gustih šuma. To je – tvrde stručnjaci – posljedica zagađenja vazduha i porasta temperature zračnog omotača za cijeli jedan stepen Celzijusovih, što je po količini ogromna energija koncentrisana u atmosferi oko Zemlje.
Čovječe, udari se po glavi, dođi sebi! Inače skončaće priroda zbog tvog nehata, a druga žrtva, nakon bijelih medvjeda, bićeš ti, čovjek! Pa kome reći: ”Pravi si medvjed!” Nama, koji smo svjesni svih uzroka nasilnog mijenjanja klime ili onim bijelim što lipsavaju na Arktiku, čiji instinkt ipak ne može predviđati ni šta će sutra biti a kamo li daleku budućnost?
24. septembar
Te strašne prirodne nepogode brzo su, međutim, postale drugorazredne vijesti američkih medija. Jer daleko veća uzbuđenja izazivaju zemaljske olujine političke prirode. Nekoliko dana sve TV stanice vrte slike predsjednika Venecuele Čaveza i Irana Ahmedinedžada, dok oni sa tribine OUN demoniziraju američkog predsjednika Buša. Iako se to od njih dvojice moglo očekivati, ipak su se Amerikanci strašno narogušili. U najmanju ruku – kažu – ne može se na taj način karikirati predsjednik zemlje domaćina OUN. Ali daleko više kritika pljusnulo je po onim delegacijama i delegatima koji su ostali u sali OUN da saslušaju dva ”buntovna i bezobrazna” šefa država. ”Zamislite: svi su zdušno pljeskali tim ogavnim kritikama i govornicima!” – govore Amerikanci, ne vjerujući da se tako nešto može dogoditi! Mnogi se pitaju: zar nas neki u svijetu uistinu toliko mrze?!
25. septembar
Uobičajene jutarnje vijesti za Čikago. Dvoje mrtvih u sudaru luksuznih automobila nedaleko centra velegrada. Jedan vozač je, pod uticajem droge, vozio brzinom od 160 kilometara. U južnom predgrađu ubijen iz pištolja jedan policajac vrebajući noćne provalnike. Svako jutro se na vijestima nađe najmanje jedna, a ponekad i tri-četiri sliče vijesti. U saobraćajnim udesima godišnje pogine najmanje hiljadu ljudi. Ranjenih je tri-četiri puta više.
…U južnim dijelovima Čikaga pronađen leš žene kojoj je iz utrobe, nožem, izvađena sedmomjesečna beba još u zametku. Troje male djece te žene pronađeno je u mašini za veš i električnom sušioniku. Sve troje mrtvi. Uhapšena je mlađa ženska osoba koja će biti psihijatrijski pregledana, jer takav stravični zločin čine samo maloumnici. Barem tako se misli. Jer u našoj Srebrenici je pobijeno blizu deset hiljada ljudi. Zločinci su bili pri ”zdravoj pameti” svog, ipak, bolesnog uma. Pa ni stručnjaci – psihijatri više ne znaju postaviti granice između uma i maloumlja.
26. septembar
Vodi se ogorčena bitka za prevlast u Donjem i Gornjem domu američkog Kongresa. Između Republikanaca i Demokrata. Sijevaju varnice na sve strane. Nebeska tornada prate ona zemaljska. Republikanci već osam godina drže komandu u oba dijela najvećeg predstavničkog tijela SAD - Kongresa. Ali već duže vrijeme i Stranka i njen najistureniji čovjek predsjednik Buš ”peku se” u paklu političke žeravice. Demokrate su nanjušile da je došao povoljan trenutak kada mogu frontalnim udarom oni dobiti većinu. Trebalo bi da u Kongresu Demokrate osvoje 20 mjesta na izborima koji slijede u novembru pa da ”samelju” Republikance.
Svaki dan u svim medijima javljaju o nesmiljenim verbalnim duelima predstavnika i kandidata jedne i druge stranke. Demokrate sve jače čeprkaju po već otvorenoj Bušovoj rani: optužuju ga da je nepromišljeno, grlom u jagode, krenuo u rat sa Irakom i da je danas prijetnja terorista po sigurnost SAD veća nego prije septembra 2001. godine. Buš, međutim, odlučno ponavlja da je situacija daleko bolja, opasnost manja. Ali objavljen je izvještaj 16 američkih istražnih i špijunskih organizacija u kojem se kaže kako je Irak ”kuhinja novih fundamentalista i terorista” i kako tamošnji rat pogoduje širenju i jačanju terorističke mreže islamskih fundamentalista koji će i dalje remetiti svjetski mir.
Uz to jedan penzionisani armijski general iz najvišeg vrha Oružanih snaga SAD optužio je Ramsfelda, sekretara za odbranu, da nestručno vodi rat u Iraku, što Ameriku košta teških milijardi dolara i do danas tri hiljade života vojnika, uz preko 20 hiljada ranjenih. Ali, i pored istih zahtjeva sa još nekoliko autoritativnih strana, Buš energično brani svog, kako ističe, supersposobnog ministra odbrane.
Postolje Republikanaca se, izgleda, ozbiljno ljulja. Poznati novinar Bob Vudrof, onaj što je otkrio Niksonov ”votergejt”, napisao je knjigu u kojoj je dokumentovano iznio sve Bušove greške vezane uz rat u Iraku kao i kontroverze tog dalekog američkog ratovanja.
Ali Republikanci se ne predaju. Isto tako uporno ponavljaju: Da su Demokrate u većini i na vlasti, rat protiv terorista se ne bi ni vodio. Oni sabotiraju akcije sveameričke odbrane. A Amerika i Amerikanci bi bili sve veće žrtve terorističke pomame!
1. oktobar
Još jedan vreli tuš za već poprilično ”obarene” Republikance. Otkriveno je da je predstavnik Floride u Donjem domu Kongresa Mark Folej slao intimne i golicave internet poruke jednom muškarcu mlađe dobi. Kad su mediji malo više pročeprkali tu temu ispostavilo se da su u republikanskom taboru već pet godina znali za Folijeva ”foliranja” nastranim seksualnim sklonostima i neuobičajenim ljubavnim dopisivanjima. Ali da niko od rukovodilaca Stranke nije oštro reagovao. Što je najgore, Folej je aktivno učestvovao u definisanju zakona o ”ebjuziranju” odnosno napastvovanju mladih. Dao je ostavku na svoju poziciju u House of Representative (predstavnički donji dom). Svi ocjenjuje da će ova afera itekako koštati Republikance na slijedećim izborima za Kongres.
S tim u vezi čak i neki konzervativni krugovi SAD zahtijevaju ostavku prvog čovjeka Donjeg doma Kongresa mister Denisa Hasterta. On je, kažu, i ranije znao za Folijeve ”nestašluke” ali nije ništa preduzeo da se on smiri ili smijeni. Buš je, međutim, ustao u odlučnu odbranu Hasterta, ističući na TV ekranima da je on ”veliki otac, sposoban učitelj i izvanredan trener” i da nema razloga da se povlači.
2. oktobar
Televizija prikazuje dječake, djevojčice i tinejdžere kako u jednoj velikoj sali uzastopno podižu ruke prema nebu, moleći se Kristu. U rukama drže male lutkice. One predstavljaju djecu u zametku majčinih utroba. Dječaci i djevojčice između 6 i 10 godina mole Boga da se smiluje onim koji su za abortus. Jer time ubijaju žive ljude. Djeci, dok se obraćaju Kristu, teku suze potocima niz obraze. Jedna debela dama diriguje tom predstavom. Svi oni su ”vojnici Isusove vojske”. Svi oni se kunu da će ratovati za Isusa i njegovu vjeru. Ne kaže se protiv koga. ”Vojsku” predvodi gospođa Fišer, inače poznata kao zaneseni eksponent najkonzervativnije religiozne evangelističke crkve koja zdušno podržava predsjednika Buša.
Novinar koji vodi emisiju kaže kako mladež, u redovima te ”Kristove vojske”, pada u trans i histeriju, gubi vezu sa stvarnošću, svim djelićima duše i tijela obraća se Bogu. Novinar veli: Nije li to društveno štetno? On smatra da su roditelji ti koji ih upućuju stazama krajnje zanesenosti Kristom, što se djeci, kad odrastu, može osvetiti.
4. oktobar
Rod Blagojević je guverner naše države Ilinoj. To mu ga dođe kao, recimo, nekadašnjih predsjednik Republike Bosne i Hercegovine ili Slovenije. Po prezimenu se odmah vidi da je porijeklom sa naše bivše jugoslovenske grane. Uskoro će izbori za novog guvernera. Blagojević se opet kandidovao jer u Ilinoju glavnu riječ vode Demokrate a on je član te stranke. Protivnik mu je Džudi Bar Topinka, Republikanka. Bila je dugo vremena ministar finansija u administraciji prethodnog guvernera Džordža Rajana. Taj Rajan je došao pod udar zakona još prije sedam-osam godina, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. Jedan vozač velikih kamiona, koji voze i preko 30 tona tereta širom Amerike, udario je svojevremeno vozilom u ven koji se zapalio, a u njemu je izgorjelo šestoro djece. Kad ga je policija počela ispitivati ispostavilo se da ne zna ni beknuti engleski. Policajci su mu kidisali duši da kaže kako je dobio vozačku dozvolu a ne zna jezik. On je na kraju priznao da je jednostavno platio ljudima koji su zaduženi za vozačke ispite i dozvole. Taj vozač je takođe sa naše bivšo-jugoslovenske grane.
Tada se klupko počelo odmotavati. Otkrivene su velike malverzacije u službama Ministarstva koje je vodio Rajan. Kasnije, kad mu se bližio kraju mandat guvernera države Ilinoj, EfBiAj – istražna služba – počela je čeprkati po papirima i ponašanjima ljudi u Ministarstvu unutrašnjih poslova i okruženju guvernera Rajana. Ispostavilo se da je guverner godinama sticao dodatne prihode protuzakonitim radnjama unutar kruga svojih najbližih saradnika. Nedavno je osuđen na višegodišnji zatvor.
U javnom predizbornom radio-duelu Blagojevića i Džudi Topinke, ovoj dami su pripisane takođe razne financijske radnje koje nisu na liniji zakonitosti. Zauzvrat, Topinka pita Blagojevića: ”Kako to da vam je jedan prijatelj poklonio djetetu za rođendan ček od 1.500 dolara? Nije li to zbog toga što ste mu zaobilaznim putem zaposlili suprugu?”
Ovo je mala ilustracija američkih predizbornih čarki i dvoboja. Kandidati jedni drugim predbacuju male i velike malverzacije, lopovluke i ponašanja koja nisu u skladu sa zakonima i moralnim normama. Nisu to rijetki slučajevi već gotovo pravilo. Zbog toga se ja mnogo ne sekiram kad pročitam kako u BiH vladaju protekcionizam, lopovluci i nemoral. Jer to su sve sifati pokvarenog naličja ljudskog duha koji se podjednako ispoljavaju i u maloj Bosni i u prevelikoj Americi. I u ne tako velikim državama kao što su Francuska, Njemačka, Velika Britanija. Eto, čitava predizborna kampanja za američki Kongres vodi se u atmosferi optuživanja na teme nemorala, korupcije, malverzacija, rođačkih veza u vlasti itd.
Možda je razlike u tome što bogate SAD mogu lako podnijeti te ”male krađe” i nemoralnosti. Dok u našoj BiH narod mora da i dalje guli sa sebe već ogoljelu ”golu kožu” kako bi podmirio pohlepu ”velikana”.
6. juli 2005.
Vraćam se dnevničkim zapisima godinu dana unatrag. Putujući za američku prijestonicu Vašington, ja i žena navraćamo u državu Pensilvaniju da posjetimo komunu Amiša. To je vjerska sekta koja je u 18. vijeku prebjegla iz Evrope u Ameriku, bježeći od progona i kasapljenja ”običnih kršćana” koji ih nisu priznavali. Upoznali smo zajednicu koja živi po zakonima koji su vladali prije više od dva vijeka. Nemaju automobila, nemaju elektrike, televizije, telefona, nemaju mašina za pranje veša. Ne idu u vojsku, odbijaju da prime pušku u ruke, neće da budu gradonačelnici, senatori ili predsjednici Država. Jedan postariji Amiš, dugačke bijele brade i sa crnim šeširom širokog oboda na glavi, kaže nam: ”Volim ovaj život jer mi je sve u njemu prema mojim željama i sklonostima”.
Kraj septembra 2006.
Charles Carl Roberts, stanovnik amiškog gradića Nikl Majns u Pensilvaniji, otišao je sa tovarom oružja i metaka u školu Amiša na periferiji grada. Poslao je muške đake kući a djevojčice je postrojio u učionici i jednu po jednu gađao u potiljak. Pet je ubio, pet je nekako preživjelo. Svi se pitaju: zašto baš mirne Amiše koji nikad ne uzimaju oružje u ruke?
I pored hiljadu i jednog objašnjenja, pravog odgovora ipak nema. Jer trebalo bi tražiti prave odgovore za napade i slične zločine na još pedesetak škola na području Amerike, tokom protekle decenije. Upadaju u učionice današnji ili bivši učenici tih istih škola ili sasvim nepoznati pojedinci i otvaraju paljbu na đake i profesore. Kasnije stručnjaci za ljudske psihe traže objašnjenja takvih postupaka. Mudruju, ali ta mudrovanja ne zaustavljaju sulude napade.
9. oktobar
Danas je veliki dan za Sjedinjene Američke Države. Rodiće se do pola noći tri stotine milioniti Amerikanac. Tako je izračunao kompjuter koji je pronašao da se na prostorima SAD svakih deset sekundi rađa po jedan novi stanovnik. Da li će on biti bijelac, Južnoamerikanac, Azijac, Indijanac, Crnac, Arapin ili mješanac od oca Crnca i majke Meksikanke? – to će se uskoro znati. Takođe je već sada poznato da će 2043. godine SAD imati cijelih 400 miliona stanovnika.
Uz tu super-radosnu vijest i jedna druga, koja je potresla Daleki istok ali i američko tlo. Sjeverna Koreja je ipak podzemno aktivirala svoju prvu atomsku bombu koja je izazvala lokalna seizmička pomjeranja od 4,2 stepena. U SAD duhovi su se maksimalno uzbudili jer je politička seizmika dostigla 9 stepeni Rihterove skale, kada se sve na zemlji ruši. Zasjeda nacionalni odbor za bezbijednost zemlja. Uz ostalo traži se odgovor na pitanje: da li Sjeverna Koreja raspolaže raketama i manjim atomskim glavama koje mogu dohvatiti tlo USA?
10. oktobar
Puna mi je glava crnih vijesti o tornadima, poplavama, ubistvima, saobraćajnim udesima, lipsalim bijelim medvjedima atomima! Prevrćem daljinskim upravljačem TV kanale. Tražim neki lakši film za razonodu. Prebrao sam svih devedeset kanala kablovske TV. Prva slika: sudnica sa sudijama, tužiocima, advokatima, porotom. Drugi kanal: u prvom planu ruka koja ispaljuje hitac iz revolvera u obris ljudske sjenke. Treći film: grupa članova jednog velegradskog kriminalnog ganga mlati bejzbol palicama čovjeka na asfaltu. Četvrti kanal: vanzemaljci vode bitku za Zemlju, sve gori i sve se ruši… Peti kanal: filmska priča o serijskom ubici koji je tokom 30 godina likvidirao trideset žena. Trideset šesti kanal CNN 2: u centru Bagdada još jedna eksplozija automobila, na ulici i trgu kamare leševa i potoci krvi.
* * *
Bježim na dvorište noseći šolju kafe u ruci. Sjedam u plastičnu stolicu, palim cigaretu, smireno ispuštam kolutove dima prema vedrom nebu oktobra. Razmišljam o Šolohovljevom ”Tihom Donu” kojeg listam ima već mjesec dana. Pokušavam da u tim trenucima primijenim Šolohovljevu atmosferu zbivanja i raspoloženja tokom građanskog rata u Rusiji 1916-1920. godine. Pisac najprije dočarava scene gomila boraca Crvene Armije koje su skidali do gola i sabljama unakazivali kontrarevolucionari bjelogardejskih kozaka. Uvijek nakon opisa takvih grozota, Šolohov se vraća svom Tihom Donu. Opisujući pejsaže proljeća, ljeta, jeseni i zime. Bijele čipkaste pjene rijeke tokom jesenjih poplava. Biserni sjaj leda uz zimske mrazeve. Ćurlike ptica selica u kasnu jesen. Mirise višnjevih stabala kad pupaju s proljeća…
Evo i ja blaženo osmatram tri vjeverice koje skakuću oko mene. Dvije se uvijek drže podalje. Jedna, manja i mlađa, prilazi mi vrlo blizu. Bacam joj unaprijed pripremljen lješnik. Ona se usuđuje prići do vrha moje cipele, grabi munjevito plijen među zube i odmah se spretno vere uz obližnje stablo. Sa krošnje počinje da pada prava kiša poljupcima jeseni pozlaćenog lišća. To me potpuno smiruje. Kunem se u sebi da više nikad neću gledati TV.
Posvetiću se proučavanju tajni života američkih vjeverica!
|