|
Ugledna mostarska porodica Ćišić iznjedrila je nekoliko veoma učenih ljudi, dvojicu muftija, najmanje po jednog šejha, vakifa i kaligrafa. Koliko su Ćišići bili ugledni vidi se i po tome što i danas u Mostaru, na Brankovcu, postoji ulica Braće Ćišića. Mostarski muftija Muhammed-ef. Ćišić svrstao se u red mostarskih pjesnika, a mostarski i blagajski muftija Mustafa-ef. Ćišić autor je značajnog Zbornika fetvi na turskom jeziku, doskora potpuno nepoznatog, čiji se autograf danas čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. O ovim će učenjacima i spisateljima biti riječ u tekstu koji slijedi.
Muhammed-ef. Ćišić
Muhammed-ef. Ćišić, mostarski muftija, živio je polovinom 18. stoljeća. Da li se školovao samo u Mostaru ili je i on odlazio u Istanbul na studije nije nam poznato. Mi vjerujemo da jeste jer su skoro svi njegovi prethodnici znanje stjecali u prijestolnici Carstva. Predavao je u nekoj od mostarskih medresa, vjerovatno u Karađoz-begovoj, jer je to bilo u djelokrugu rada svih mostarskih muftija. Zna se da je pred njim učio glasoviti mostarski muftija Mustafa Sidki-efendija Sarajlić prije nego što je otišao u Sarajevo, a zatim u Istanbul. Umro je u Mostaru 1212. (1797/98.) godine i ukopan u haremu Kadun Fatimine džamije gdje su mu se nišani nalazili do ekshumacije 1932. godine kada su prenijeti u harem Ćejvan Ćehajine džamije gdje se i danas nalaze. Na sačuvanom uzglavnom, kamenom nišanu, manjih dimenzija, stoji ovaj tarih u stihovanoj prozi na arapskom jeziku:
O (Bože) koji praštaš i pokrivaš
mahane.
Ponos velikih učenjaka, mevlana Muhammed-efendi, muftija,
Neka Allah omogući da mu zemlja bude lahka
I da mu Džennet učini počivalištem.
Preselio Božijoj milosti, godine 1212. (1797/98)
Muftija Muhammed-ef. Ćišić uspješno se bavio i poezijom. Za sada znamo za jedan njegov tarih (kronogram), na turskom jeziku, povodom poplave u Mostaru 1791. godine. Pjesma je naslovljena ovako: Sastavio ponizni Muhammed Kiši-zade (Ćišić), a zapisana je na 57. listu rukopisa R-522 Orijentalne zbirke Arhiva Hercegovine. Evo tih stihova u Hasandedićevom prijevodu, a našem prepjevu:
Na svijetu ima mnogo djela koja
se za pouku mogu uzeti
Ali sličnog ovom ni muško ni žensko više neće vidjeti.
Odredbom Hakka u našem gradu desio se potop veliki
Zbog čega se na sva stvorenja spustio strah golemi.
Kiša je ljevala jedne noći od mraka do zore
I sa svih strana su bujice plavile kao more,
Naročito one vode koje su niz Dronjevac tekle
Mnogi životi u Mostaru i mnoge kuće tada su poklekle.
Ovako nasilje nije voda počinila do današnjeg dana,
Svijet ovo broji u znakove Sudnjega dana
Allah učinio njegov kraj sretnim i neka nas obraduje
Neka nas dobrim spomene svak’ ko ovo čuje,
Tačno 1206. po hidžri ovo bilo je.
Dogodio se ovdje ovaj značajni događaj,
O, ti požrtvovani, dobro znaj.
|
Nedžad Pašalić Paša: Vrelo Bune, 2001.
|
|
Mustafa-ef. Ćišić
Mustafa-efendija Ćišić je mostarski i blagajski muftija iz 19. stoljeća. Na položaju mostarskog muftije bio je od prije 1793. godine. Malo znamo o njegovom školovanju i njegovom životu. Vjerovatno je završio jednu od mostarskih medresa, pa onda išao na studij u Istanbul. Takav je bio običaj kod njegovih prethodnika. Bio je i muderris u nekoj od mostarskih medresa, ponajprije u Karađoz-begovoj, jer su, po ustaljenom običaju, svi mostarski muftije ujedno bili i muderrisi, najčešće baš u Karađoz-begovoj, glavnoj mostarskoj medresi. Možda je bio brat (ili sin) Muhammed-efendije Ćišića, takođe mostarskog muftije, svoga prethodnika. Imao je i sina Muhammeda koji je potpisan kao svjedok prilikom jednog vjenčanja obavljenog kod mostarskog kadije, uz ramazan 1830. godine. Ovaj je muftija poznatiji kao blagajski muftija, na što ukazuju potpisi pod njegovim brojnim fetvama, a tako stoji i u tarihu na njegovom nišanu. Naime, na muftijinom kamenom, uzglavnom nišanu, sa oblim turbanom i prugastom mudževezom, koji se nalazio u haremu Kadun Fatimine džamije u Mostaru (a ne u Carinskom haremu kao što je pisao Hasandedić i Mujezinović), do ekshumacije 1932. godine, nalazio se ovaj tarih u poeziji i stihovanoj prozi na arapskom jeziku, u četrnaest uokvirenih polja s obje strane nišana:
Bože, koji mnogo praštaš i
pokrivaš ljudske mahane!
Ponos plemenitih učenjaka, veleumnika, djelatnika,
Autoritet vijeća znalaca i predavača,
Uzor pedantnih i temeljitih spisatelja,
Imam poniznih i ponos pobožnih,
Jedinstven u svome vremenu, Mevlana Mustafa,
Muftija Blagaja, obasuo ga Allah obiljem oprosta,
Nastanio milošću Svojom, u okrilju Dženneta,
Obasutog blagodatima iz ruku mladića i djevica
Preselio milosti Vladara, Milostivog Dobročinitelja,
Šestog zi-l-ka’de, u četvrtak,
Godine hiljadu dvije stotine i jedanaeste.
Godina 1211. (1797.)
Iako je opisan kao ”Ponos plemenitih učenjaka, veleumnika, djelatnika, autoritet vijeća znalaca i predavača, uzor pedantnih i temeljitih spisatelja”, muftije Ćišića nema ni u jednom temeljnom djelu o književnosti naših ljudi na orijentalnim jezicima. Ne pominju ga ni Bašagić, ni Handžić, niti Šabanović, jer nisu znali za njegov Zbornik fetvi. Prvi ga je pomenuo Kasim Dobrača u drugom svesku Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Iza muftije Mustafa-efendije Ćišića ostao je vrijedan Zbornik fetvi (Fetawa medžmu’asi), na turskom jeziku, koji je doskora ostao potpuno nezapažen. Tek ga je prošle godine predstavio dr. Ismet Bušatlić u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke i potanko nam izložio njegov sadržaj. U svom Zborniku muftija Ćišić je bilježio i skupljao fetve raznih, većinom domaćih muftija, među kojima, ipak, ima najviše njegovih fetvi. Muftija Ćišić se nije potpisao, ni na početku, niti na kraju djela, niti je zapisao vrijeme nastanka ovog Zbornika, ali činjenicu o njegovom autorstvu saznajemo iz bilješke kasnijeg mostarskog muftije Mustafe (Sarajlića) iz 1846. godine, koja se nalazi na početku rukopisa i u kojoj se kaže da je rukopis pronađen u zaostavštini muftije Mustafa-efendije Ćišića. Činjenica da djelo nije u potpunosti dovršeno govori nam da je pisano i popunjavano do autorove smrti, do 1797. godine. Možemo, dakle, sa sigurnošću ustvrditi daje djelo nastalo u posljednjih dvadesetak godina 18. stoljeća.
Ćišićev Zbornik fetvi nema uvoda, ali ga je muftija imao namjeru kasnije napisati jer je na početku djela ostalo više neispisanih listova. Prvi, veći dio Zbornika, sastoji se od 51 poglavlja (kitab) i nekoliko odjeljaka (bab) iz svih područja šeri’atskog prava i pravne prakse.
Drugi, manji dio, sastoji se od 32 odjeljka, a tretira šeri’atske propise o erazi-miriji. Pošto djelo nije dovršeno neke su teme samo naznačene, bez ijedne upisane fetve. ”Životnija” poglavlja i odjeljci popunjeni su brojnim fetvama, a ona manje bitna samo sa ponekom.
Evo poglavlja i odjeljaka u prvom dijelu Zbornika: Poglavlje (kitab) o čistoći; O namazu; O zekatu, o desetini, haraču i pristojbama; O postu; O hadždžu; O braku; Odjeljak (bab) o dojenju; O spolnoj nesposobnosti; O postbračnom pričeku kod žena; O hranjeništvu; O izdržavanju; Poglavlje o oslobađanju robova; O zakletvama; O krivičnom pravu; Odjeljak o diskrecionom pravu; Poglavlje o ratnim pohodima; Odjeljak o glavarini; Poglavlje o riječima koje izvode iz vjere; O nahočetu; O nađenim stvarima; O odbjeglom robu i naknadi za njegovo privođenje; O nestaloj osobi; O poslovnom udruživanju; O vakufu; O kupoprodaji; O jamčenju; O opunomoćivanju; O svjedočenjima; O zastupanju; O parničenju; O priznavanju; O nagodbi; O investicijama; O pohranjivanju; O pozajmljivanju; O poklanjanju; O zakupninama; O skrbništvu; O prisili; O ograničenoj pravnoj sposobnosti; O ovlašćenoj osobi; O uzurpaciji i garancijama; O prvenstvu pri kupnji; O diobi; O davanju zemlje na oranje i zakupljivanju oranica; O zakupljivanju voćnjaka i vinograda; O klanju stoke; O kurbanu; O ružnim i lijepim djelima; O obradi napuštene zemlje i navodnjavanju; O pićima; O lovu; O zalogu-hipoteci; O krvnim deliktima; O krvarinama; O oporukama; O nasljedstvu; Odjeljak o obračunavanju nasljedstva; Poglavlje o međama; Razna pitanja; Odjeljak o uobičajenim porezima i drugim nametima.
Drugi dio Zbornika o propisanom zakonu o erazi miriji sastoji se od slijedećih odjeljaka: Tumačenje propisa o statusu sina i unuka; Tumačenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa oca na kćer; Tumačenje propisa o prenosu zemlje sa brata na sestru; Tumačenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa sina na oca; Tumačenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi s brata na sestru; Tumačenje propisa o statusu nasljednika mulkova, obradive zemlje i one koja im pripada; Tumačenje propisa o statusu suvlasništva na mirijskoj zemlji; Tumačenje propisa o seljanima, (osobama) van sela i strancima; Tumačenje propisa o statusu maloljetnih; Tumačenje propisa o statusu zemlje bolesnika, maloumnika, senilnog, zatvorenika i pijanice; Tumačenje propisa o statusu zemlje odsutnog i nestalog; Tumačenje (propisa) o statusu (zapuštene?) zemlje i njenoj obradi; Tumačenje propisa o statusu oživljene zemlje; Tumačenje propisa o statusu prepuštanja vlasnika zemlje sebi i prepuštanja svojoj ženi i svome sinu; Tumačenje propisa u slučaju prepuštanja zemlje jednom od suvlasnika i njegovom dopuštenju; Tumačenje propisa u slučaju prepuštanja zastupnika vlasnika zemlje; Tumačenje propisa u slučaju dozvole, opoziva, zamjene i …?; Tumačenje propisa o obezvrjeđivanju zemlje obradom neovlaštenih i drugih osoba; Tumačenje (propisa) o uvjetno napuštenoj zemlji zamjenom i nadoknadom; Tumačenje (propisa) kada opunomoćenik prenese zemlju; Tumačenje (propisa) o praznoj zemlji… i njenom zalaganju; Tumačenje (propisa) o podjeli zemlje kada neko umre i kada ostavi iza sebe nasljednika; Tumačenje (propisa) o zemljišnom sporu; Tumačenje (propisa) o zemljišnom sporu, svjedočenju i dokazivanju; Tumačenje (propisa) o ispaši, čobanima, parničenju i ostalom; Tumačenje (propisa) o zimskim i ljetnim ispašama i gajevima; Tumačenje propisa o pošumljenoj, zasađenoj i kultiviranoj zemlji; Tumačenje (propisa) koji se odnose na ponovno uspostavljanje zgrada i voćnjaka na zemljišta; Tumačenje (propisa) koji se odnose na ono što izlazi iz zemlje, korišćenju i pokopavanju mrtvih; Poglavlje o zemlji za stanovanje (?); Poglavlje o oštećenim i razrušenim objektima (harab), o ustupanju zemlje pod zakup (muqata) i njenom oporezivanju (resm); Poglavlje - Razne teme. Trideset i tri poglavlja (ili odjeljka) imaju samo naslove i ostavljen prostor da se fetve upišu.
Da navedemo naše muftije koji su, sa svojim fetvama (obavezujućim pravnim odlukama), zastupljeni u Ćišićevom Zborniku.
Mostar: Hasan, Mustafa, drugi Mustafa, Salih, Ahmed, šejh hadži-Ahmed, Fevzi, Ali, drugi Ali; Blagaj: Mustafa (autor Zbornika), Ali (Fehmi-ef. Džabić?), Vaiz Ali; Sarajevo: Mustafa, Sejjid Muhammed, hadži-Muhammed, šejh Muhammed, kadija Husein, Abdurrahman; Prusac: Mustafa (ibn Muhammed al-Aqhisari), Ibrahim (Munib al-Aqhisari), Muhammed (Prozorac); Travnik: Muhammed (ibn Emrullah Šam-zade), šejh Muhammed, hadži-Ebu Bekr, Ataullah; Banja Luka: šejh Muhammed; Foča: Sulejman Šekib; Pljevlja: Ahmed, Ibrahim. Za trojicu autora fetvi nije navedeno zvanje i mjesto: Muhammed Emin (Isević?), Isa, Abdullah, a za izvjesnog Mustafu-efendiju nije navedeno mjesto, najprije će biti da je riječ o Mostaru.
U Zborniku ima 130 fetvi autora Mustafa-ef. Ćišića. Najviše ih je u Poglavlju o uzurpaciji i garancijama, 15 fetvi, zatim u Poglavlju o parničenju, 14 fetvi, u Poglavlju o priznavanju, 11 fetvi, u Poglavlju o poslovnom udruživanju, 10 fetvi i tako redom.
Ovim djelom muftija Ćišić se svrstao u one rijetke bosanske autore koji su iza sebe ostavili zbornike fetvi, pravnih decizija, koje su sami donosili ili su ih sakupili iz drugih djela ili od svojih kolega muftija. Najpoznatiji naši autori iz te oblasti bili su Ahmed Mostarac i Ibrahim Munib Pruščak. Sada im se, rame uz rame, može pridružiti i Mostarac Mustafa-ef. Ćišić.
Autograf djela Fetava medžmu’asi ispisan je uvježbanom rukom autora, lijepim ta’lik pismom na 338 stranica (neke su prazne) srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a istaknute riječi podvučene su crvenom linijom, kasnije crnom. Papir je bijel i žućkast, deblji, a uvez kožni. Autograf ovog Ćišićevog djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, R-4036.
|
Vesna Oborina: Stara kapija, 2006.
|
|
Šejh Hadži-Mahmud-efendija Ćišić
Šejh Hadži-Mahmud-efendija Ćišić ubraja se u istaknutije mostarske alime i vakife iz sredine 19. stoljeća. On je, prije 1850. godine utemeljio jedan vakuf (legat) koji se sastojao od jedne kuće, jedne berbernice i jedne pekare. Prikupljeni novac od izdavanja ovih objekata pod zakup, po odredbi vakifa, trošio se za plaće mutevelliji (upravitelju), mu’allimu (učitelju u mektebu), bibliotekaru, te za popravak vakufskih zgrada i mostarskih medresa. Osim toga, on je, na uglu Titove i Karađozove ulice sagradio jedan mekteb i, svojom vakufnamom iz 1848. godine, odredio da se mu’allimu toga mekteba isplaćuje godišnje po 50 groša. U godini 1889. prihodi vakufa šejha Mahmud-ef. Ćišića iznosili su 760 forinti, a rashodi su bili slijedeći: 80 forinti plaća mutevelliji, 60 forinti plaća mu’allimu (Salih-ef Bubić), 15 forinti bibliotekaru i 50 forinti za popravak vakufskih zgrada i medresa. Višak prihoda podijeljen je učenicima medresa Buk’a, Brankovac (Hadži-Balina) i Roznamedžijina. Mutevellija ovog vakufa u to vrijeme bio je Nazif-ef. Ćišić, vjerovatno vakufov sin, unuk ili bliži srodnik. Zgrada Ćišića mekteba srušena je 1938. godine i na istom mjestu podignuta jednokatnica na ime istog vakufa. Danas ovaj objekat služi kao stambena i poslovna zgrada. Vidi se da je Mahmud-ef. Ćišić bio pokrovitelj nauke i obrazovanja u gradu na Neretvi. Iz prihoda njegovog vakufa izdržavane su tri medrese, jedan mekteb i jedna biblioteka.
Šejh hadži Mahmud-ef. Ćišić umro je 1267. (1850/51.) godine. Ukopan je u haremu Kadun Fatimine džamije u Mostaru gdje su ukopavani i njegovi preci, pa i dvojica muftija Ćišića. Ovo mezarje ekshumirano je 1932. godine kada su mu i nišani zagubljeni. Titula hadži nam kazuje da je Mahmud-efendija putovao na hadždž u Mekku i Medinu, a titula šejh da je pripadao svijetu tesavvufa i da je, možda, bio na čelu neke mostarske tekije, te da je imao svoje muride.
Ahmed-ef. Ćišić
Ahmed-efendija Ćišić je kaligraf i prepisivač rukopisa iz 19. stoljeća. Potječe iz učene mostarske porodice Ćišića koja je ovom gradu podarila dvojicu muftija i više vjerskih službenika. Iz njegovog potpisa znamo da je bio sin Omera Ćišića. Bio je veoma obrazovan čovjek i znao sva tri orijentalna jezika. Ahmed-efendija Ćišić je 1851. godine prepisao poznato djelo Feriduddina Attara, Pendnamu – Knjigu pouka, na perzijskom jeziku. Rukopis se čuva u HAZU u Zagrebu, br. 1387. Ovo djelo klasika perzijske književnosti prepisano je lijepim nash pismom. Volio je, dakle, književnost, a naročito perzijske klasike.
____________________
(Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889., str. 321; Hasan Nametak: Mostarske džamije i njihovi vakufi, Novi behar, 15. maj 1937, br. 20-22, str. 273; Hivzija Hasandedić: Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, Prilozi za orijentalnu filologiju, 76-17, Sarajevo 1970., str. 120-121; Isti: Mostarske muftije, prilog kulturnoj povijesti Mostara, Glasnik VIS-a, 1975., br. 9-10, str. 440-442; Isti: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980., str. 77, 83-85; Kasim Dobrača: Katalog GHB, Sarajevo 1979, sv. 2, str. 825; Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine III, Sarajevo 7 982., str. 281-283; Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo 1988., str. 304; Ismet Bušatlić: Blagajski muftija Mustafa Ćišić i njegov kodeks Fatawa madžmu’asi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo , 2005., knj. 23-24, str. 93-115; Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis).
|
|
Zadnja izmjena: 2006-12-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|