Bijeljina odavno vapi za istinskim kulturnim dogadjajima i sadrzhajima. Vishe od decenije sve se svelo na mahalski nivo i na mitologiju i mitomaniju. Igranje sa pjevanjem i srbovanjem. Tu su i neki Vishnjic'evi dani Djogama, Nogama, Kaporima i Bec'kovic'ima sadrzhani. Programi su provincijalni. Nema osmishljene programske koncepcije sa kulturnim sadrzhajima na vishem nivou koji ne podilaze i ne dodvoravaju se masi i gomili. Kultura, to su gusle, tambure i slichni sadrzhaji. Uz sve to sve je uklopljeno u crkvene i religijske praznike i molitvenike.
U tom i takvom kulturnom sivilu iskrsla je kao zvijezda Danica jedna izlozhba na pochetku avgusta 2006. godine. Naime, Galerija Milenko Atanackovic' i njena nova direktorica Ifigenija Vasilic', istorichar umjetnosti, priredili su rijetko uspjelu i osmishljenu izlozhbu umjetnichke fotografije. Glavni akter izlozhbe je niko drugi do Slobodan Krstic', majstor jugoslovenske fotografije i umjetnik evropske fotografske federacije AFIAP. Ovo mu je trinaesta samostalna izlozhba u zemlji i inostranstvu. Sa istim izlozhbama posjetio je preko chetrdeset gradova u ex Jugoslaviji i dvanaest zemalja svijeta. Dobio je oko pedeset nagrada i priznanja. Ova poslednja, priredjena ovih dana u Bijeljini, predstavlja sublimaciju njegovog tridesetpetogodishnjeg nadasve uspjeshnog umjetnichkog rada.
Izlozhbom dominiraju tri zhanra, tri tematske cjeline: portret, zhenski akt i pejzazh. Gledalac odnosno posjetilac ostaje bez daha pred svakom fotografijom koje plijene svojom ljepotom i umjetnichkom vrijednoshc'u. Ne zna se koja je cjelina ljepsha ili su sve podjednako lijepe zajedno. Pa, ipak dominira i osvaja zhenski akt odnosno prikaz zhenskog tijela, vjechne i nepresushne inspiracije svakog umjetnika, pa i Slobodana Krstic'a. On je tu fotografiju doveo do savrshenstva, do perfekcije koju svako pozheli da ima u svom vlasnishtvu. Ovom izlozhbom i Gradska Galerija dobija ponovo ono mjesto koje je imala prije 1992. godine. Velichanstveno.
Ta renesansa Gradske Galerije ponovo unosi kulturu u gradski duh Bijeljine. Jer, treba se podsjetiti da je Bijeljina do 1992. godine imala najljepshi gradski trg, gradski park, gradsku biblioteku, gradsku trzhnicu i gradsku galeriju u Bosni i Hercegovini. Od svega toga danas samo svoju pravu ulogu odrazhava Gradska Galerija Milenko Atanackovic' u opshtem kulturnom sivilu. Trg je pretvoren u vasharski kich, park lichi na shumu punu vrana, a i ostalo nije nishta bolje. Svud je prisutan duh SDS, a bez duhovnosti.
Otuda je izlozhba umjetnichke fotografije pod nazivom ZLATNO DOBA (Tri trec'ine, jedno cijelo) autora Slobodana Krstic'a pravi kulturni dogadjaj u posljednjoj deceniji i povratak starim, a dobrim vremenima Gradske Galerije. Sve chestitke i organizatorima. A ko izlozhbu ne posjeti bic'e uskrac'en za divnu kulturnu ljepotu.
|