|
A onda je doshlo Slovo Gorchina u Stocu. Bez obzira na male padove i improvizacije ova manifestacija josh uvijek njeguje osmishljene programe i zadrzhava svoj renome u regionu, pa i shire.
U porobljenom i opustoshenom Stocu.
Po prisnosti domac'ina i organizatora – vidjelo se: ovaj je grad vishe od Begovine i Djulhanumine kuc'e, vishe od Radimlje i Daorsona, od Badnja i Krive c'uprije – Stolac nije pored, pokraj Mostara, nije ispred i iza – Stolac je u nama, mi u njemu.
Svemu tome pechat je dala izlozhba Jusufa Nikshic'a nazvana – Protest! Ovaj bard bh. slikarstva, u razvalinama Sharic'a kuc'e, ranije galerije ”Branko Shotra” izlozhio je samo dva rada – Stolac i Podina i desetak – praznih ramova!
Jusin gest s ”golim” ramovima na sablasnim zidovima Sharic'a kuc'e nije samo-protest. To je jedna vrsta krika – zashto smo ovakvi kakvi jesmo! Zashto nas ubijaju, zashto pale, siluju, izgone i progone. To je ujedno apel. I vapaj. Poziv svima nama i onima koji misle drukchije.
Za nasheg Jusu slikarstvo je zapitanost, pitalica na koju samo privilegovani mogu dati odgovor, snagom svoga duha i slobode razmishljanja. Za njeg slikarstvo nije nishta drugo nego opchinjenost, stalno vrac'anje na nepoznato, na vidjeno i skriveno. Za ovog majstora shtafelaja i kichice, ”Oslushkivanje sebe” je najprovokativniji i najidealniji segment u stvaranju slike, pa taman ona bila – prazan ram.
Mogu ti rec'i, maestro – iako zamoren od asocijacija, boja, linija i oblika – na stolachkom Slovu Gorchina izgledao si velichanstveno. Onako, u sheshiru i dzhinsu. Malo si zborio ali puno kazao.
Oduzhio si se i profesoru Branku Shotri chija je stvaralachka imaginacija – po Vojislavu Vujanovic'u – bila opsjednuta vertikalama stabala smjeshtenih u zachudnoj atmosferi gorovitih ambijenata – ali Shotrina inspiracija, prozheta humanim, ni jednog trenutka nije doshla u iskushenje da kazhe – vi, koji ulazite ovamo, ostavite svaku nadu, vec' je istovremeno ispjevavao poemu u kojoj su se ispreplitali zaumna ljepota i strahotnost realne istine.
Kad prosudimo zdravo, nasha realna istina je tu, u Stocu na zgarishtu jedne, nekada pitoreskne charshije u koju su hrlili umjetnici iz cijele zemlje i svijeta. Charshije koju smo zvali lirikom neba i zemlje, carstvom prirode i graditeljskog naslijedja. Kolijevkom umjetnosti i – zaduzhbinom duha.
Te slike koje prichaju o ljudskoj i geografskoj harmoniji, za sada su ishchezle iz Stoca, ali su ostale u nashim sjec'anjima.
I u Protestu akademskog slikara Jusufa Nikshic'a.
|