|
Intuicija u nizu slika koje ostaju simboli, ne-zemaljski, a odnose se na sve nevidljivo i nepoznato kao znak nedekodiran u umjetnikovoj stvarnosti. Ostaje pitanje bez odgovora o imaginaciji, njenoj pojavnosti i o složenosti ljudskih ponašanja, o stvarnosti koju ne poznajemo, onoj koja je naučno nedokazana. Tematika transcendentnog. Per Lagerkvist je umjetnik koji postavlja pitanja o smislu, posebno u takvim vremenima kao što su rat i nepogode, postavlja pitanja o zlu i dobru kao nekoj sintezi u čovjeku i to je jedan od češćih motiva kojim je prožeto njegovo djelo. Ono najgore što je upoznao to je ratno zlo; pisac pokušava da uđe u prostore ljudskog uma i da apeluje na uspavane savjesti u vezi sa manifestacijama prijetećim, izrečenim riječima ili realizovanim u dokumentima, da pokaže rat u slikama sa karakteristikama uništavanja ljudi u svijetu, a to što je uspio da zamisli i ostvari slike i što ih je ostvario onako kako jeste, to postaje i ostaje humanistički podvig koji ga je uvrstio u red velikana svjetske književnosti.
Religiozni sadržaji i ratna tematika, simboli još uvijek nedovoljno istraženi. I pored brojnih književno-teoretskih radova koji prate njegov književni opus, stvaraju dojam da se čitalac nalazi u području filozofije koja je prožeta književnim. U vezi sa iracionalnim problemima uspostavlja kontakt sa životom kao zagonetkom; te slike predstavljaju uskrsnuće irealnosti na osnovama narastajuće gladi, umora, straha, tjeskobe, halicunantnih ponašanja. U vezi sa umorom ili sa opojnim drogama on razmišlja o postojanju i razvija jedan umjetnički ritual nestajanja u svjetlosti i miru koji nije ”utonuće u ništavilo”, nego blaga svjetlost, prijelaz, preselenje, transformacija i dugi oblik života koji naslućuje, a to naslućivanje usko je situirati u jednu religiju. Revolt protiv konvencionalnog prikazivanja dobra i zla postaje provodni motiv u njegovom cjelokupnom ostvarenju.
Dželat
”Sa Dželatom stoji Lagerkvist u središtu borbe sa zlom – djelo je bez premca u nordijskoj književnosti. Deset godina prije nego je novela izašla čitao je u novinama (”Le Temps” u Parizu) o nekom španskom dželatu koji je putovao vozom. Jedan za drugim napuštali su putnici kupe, niko nije htio da se vozi sa njim. Lagerkvistu je tema poslužila da kaže o revoltu, o strahu, o životinjskom u ljudima, o borbi za slobodu i ljudska prava i o otporu protiv nacizma.”16
Knjiga je objavljena 1933.17
O prvom dijelu koji je u potpunosti simboličan, kritika se ne upušta u jasne ili u dulje analize.
Moglo bi se reći da je to i ekspresionizam i egzistencijalizam i simbolizam, sublimirani izraz modernosti i Lagerkvistova ”osveta” nad realističkim načinom izraza.
U noveli, kao i u drami, naznačena su dva vremena u kojima se radnja dešava. U prvom dijelu radnja je smještena u srednji vijek. Naznaka je scenska:
”Bödeln satt och drack vid ett halvskumt bord inne på värdshuset. I skenet av det enda, osande talgljus som krögaren bestod hängde han stor och väldig över bordet i sin blodröda dräkt med handen om pannen där bädelsmärket var brant in.”18
”Dželat je sjedio i pio kraj jednog polumračnog stola unutra u gostionici. U osvjetljenju jedine, žmirkave svijeće kojom ih je kafedžija častio, razmišljao je duboko i mnogo, pokraj stola u svojoj crvenoj odjeći s rukom na čelu, gdje je izgarao njegov krvnički znak.”
U drugom: ”moderna” vremena:
”Där hade kommit in flere folk, det sorlade och vimlade, hördes röster och skratt och klirande av glas borta i halvmörket…”
”Došli su mnogi gosti, brujalo je i komešalo se, čuli su se glasovi i smijeh i kuckanje čašama dalje u mraku…”
Naznaka promjene vremena na sceni data je poput didaskalije:
… globen uppe i taket vred sig långsamt och kastade ett otydligt blåviolett och grönaktigt sken…19
… reflektor gore sa plafona okreće se polako okolo i širi različitu svjetlost, plavoljubičastu i svijetlozelenu…
Oštra satira na ponašanja jednog vremena data je direktnom osudom, stilskom formom koja je i dijalog i pripovijedanje:
”Mi ne sličimo nijednom drugom
narodu, bezuslovno nužno moramo imati boga za nas lično i to brzo.
Rat je snaga i moć. ”Jedan narod koji ne želi rat, to je bolestan narod!”
”A onaj koji dovede do mira taj je izdajica!”
”Dolje izdajice!”
”Smrt im!”
”Jasno je da moramo proširiti naše učenje širom svijeta! … A onaj narod koji ne prihvata naše, istrijebićemo.”20
Muzika se mijenjala. Fini orkestar u drugom kraju sale svirao je neki tango na temu jedne stare, klasične kompozicije. Bilo je tiho sa punim ugođajem u sali, a onda je neki gospodin morao izaći u toalet. A kad se vratio, vidio je siromaške da sjede kod nekog stola iza podijuma za muziku da bi uzeli nešto hljeba na brzinu. ”Herr” se zažario u licu i prišao im.21
Bolest nacionalizma izražena je ovdje otvoreno, pjesnik je izašao iz zaogrtanja teksta prenesenim značenjima.
Patuljak22
Romani Per Lagerkvista nisu zabavna štiva, pisac u svakom slučaju ostaje vjeran izabranoj temi i sintagmi kojom postavlja pitanje o besmislu uništavanja; okreće se i onoj drugoj strani, pokušava pronaći uzroke nenormalnih ponašanja i u tom dijelu koji se pomjera u područje irealnog nalazimo čitav niz simbola od kojih mnogi ni do danas nisu dekodirani.
Patuljak je kratko djelo u kojem je sublimirano razmišljanje o uzročno-posljedičnim vezama dobra i zla u čovjeku, odnosno o vanjskim odnosima između naredbodavaca i izvršitelja (dvije ličnosti) u situaciji kad je naredbodavac okružen slavom, a izvršilac – u zatvoru.
Zlo je u Lagerkvistovom djelu rat, a u vezi sa tom temom, zavisno od situacija, simboli se mogu dekodirati u skladu sa konkretnim situacijama.
Citiram jedno od rješenja ovog simbola koje je u svojoj studiji o Lagerkvistovim djelima naveo Ragnhild Fearnley:
”Dvärgen” er romanen om selve den onde viljen … mennesket som i makten søker kompensasjon for sin mindreverdighetsfølelse og hensynsløst ofrer andre menneskers liv og lykke, ja, nyter å se død og ødelagelse omkring seg. Det er en uhyggelig bok.”23
Patuljak se u ovoj situaciji javlja ”objašnjavanjem” u prvom licu:
”Ja sam otkrio da ja ponekad izazivam užas. To čega se ljudi boje – to su oni sami. Oni vjeruju da ih ja plašim. Ali to je patuljak unutra u njima, to čovjekoliko biće sa majmunskim licem, što to čini, što diže glavu iz dubine u njihovu narav. Oni postaju plašljivi jer ne znaju da imaju neko drugo biće u sebi. Nešto što izbija na površinu, nešto iz njihove unutrašnjosti, nešto od taloga u njihovoj duši, nešto što ne prepoznaju i što nije u vezi sa njihovim vanjskim životom.”
Kad to dovedemo u vezu sa ratom, u pitanju su svakako izvjesna stanja svijesti, kao i strahovi i psihoze uzrokovane nemirnim vremenima.
”Patuljak” je doživio veliku popularnost ne samo u Švedskoj, nego i u inostranstvu. Piscu su stizala pisma iz cijelog svijeta. Između ostalog i od jednog pravog patuljka koji je bio uzbuđen i zbunjen. Taj čovjek, patuljak, shvatio je sliku doslovno i napisao da patuljci nisu posebno zli ljudi, ništa manje od ostalih. To pismo je zabrinulo pisca. Napisao je dugački odgovor u kojem je pokušao objasniti simboliku knjige i njeno stvarno značenje. Bio je to izuzetak, Lagerkvist nije objašnjavao svoja djela.24
Iniciranje zla i projektovanje ”u malog čovjeka”, simbol je koji se otkriva svojim značenjem u toku radnje i pri kraju djela:
”Nakon nekog vremena posjednut sam na sud, gdje mi je stavljeno do znanja da sam bio optužen za sve vrste zlodjela, a između ostalog i za ”njenu”25 smrt.
Čovjek me je pitao imam li nešto reći u svoju odbranu. Nisam ih udostojio nijedne riječi. … Kasnije je došla presuda. Za sva moja zlodjela i prouzrokovanje mnogih nevolja osuđen sam na lance u najmračnijoj prostoriji…
Istina je da sam miješao otrov, ali ko mi je naredio da to učinim? Istina je da sam uzrokovao smrt, ali ko je to želio?
Istina je da sam tukao, ali ko me je molio da to uradim? Ako sam ja privezan uza zid, onda je on vezan za mene.”26
Opravdava li Lagerkvist zločin na ovaj način. Nikako! On osuđuje one koji se u službi zla ponašaju bezgranično vjerno i u onim situacijama kad je u pitanju rušilački čin isto kao i one u čijim se glavama začela ideja o uništenju.
Ratne slike ”renesansne Italije” sasvim se slažu sa opisima poremećaja i haotičnih situacija nastalih iz ideja nekih naredbodavaca.
”Konji su upregnuti u kola i sve je nabrzinu natovareno, oružje i sve vrste opreme, ljudi su preskakali jedno preko drugog, saosjećanje je bilo potpuno odsutno. Slijedio sam kola u koja je bio natrpan knežev šator i sjeo pozadi. Dat je signal za razlaz, a mi smo se povezli niz obronak i stigli na bojno polje. Već tada bilo je prazno i pusto, jedino su ležali pali i ranjeni. Oni su ležali tako gusto da nismo mogli naprijed, a da ne vozimo preko njih. Veći dio bio je već mrtav, a oni drugi stenjali su i jaukali cijelo vrijeme. Naši vojnici dozivali su nas i molili da ih uzmemo sa sobom, ali to nije bilo moguće, mi smo morali žuriti da ponovo stignemo vojsku. … Nešto slično nikad nisam vidio ranije. Jedan dio konja ležao je medu leševima. Provezli smo se pokraj jednog koji je imao stomak rasporen, a iz utrobe je isticalo pored njega, po zemlji. Gadilo mi se da gledam, pomislio sam da ću povraćati. Viknuo sam kočijašu da poveća brzinu, on je zviznuo bičem i mi smo se odvezli.”27
Majstor Bernando, jedna od ličnosti u romanu Patuljak, proučava prirodu i njene tajne, istražuje cvjetove, studira svoje kamenje. To je način da se kaže o matematičkoj osnovi umjetnosti, o onome što se nalazi u osnovi Lagerkvistovog razmišljanja u njegovom programskom djelu
Razmišljanje u vezi sa traganjem za apsolutnom istinom:
”Hoćemo li biti sretniji ako uspostavimo istinu? nastavio je. Ja to ne znam. Ja samo tražim istinu. Cijeli moj život je nemirno traženje istine, a ponekad mislim da sam je naslutio, mislim da je nešto bljesnulo s neba – no nebo se nikada nije otvorilo potpuno prema meni, nikada moje oči nisu upile tu prostornu beskonačnost koju moramo osjećati da bismo razumjeli nešto. To nama nije dozvoljeno. Zbog toga je sav moj napor uzaludan. Zato je sve što sam dodirnuo postalo poluistina i nepotpunost. S bolnim mislima gledam na svoje djelo, s bolnim mislima i sjetom moraju ih i drugi posmatrati – kao jedan torzo. Nepotpuno, nedovršeno je sve što sam stvorio. Sve napuštam nedovršeno.”28
Umjesto zaključka
|