|
Ponekad izmedju je zid
sa dvije suprotne strane
prislonimo prste
dodirujuc'i isto mjesto
tek slutec'i udisaje onog drugog
Nishta nije izvjesno
Shutimo,
jer shta bi to i mogli rec'i
josh nismo doshli dotle
da prichamo sa hladnim mrtvim zidom
Ipak,
osjec'amo neshto
tutanj skrivenog srca, mozhda samo,
tugu shto nashla je uporishte, da zaplache,
Nema vishe ruku, ni lica, ni tijela,
tek nagovjeshtaj postojanja
I ako slomijem razum
progovorim
prinosec'i obraz vlazhnom zidu
mozhda me ipak
uspijesh chuti.
|