|
Ukratko: Augustin Tin Ujevic' rodjen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Osnovnu i srednju shkolu pohadjao je u Imotskom, Makarskoj i Splitu. U Zagrebu na Filozofskom fakultetu 1909. pochinje studij, ali se onda intelektualno i politichki angazhira na jugoslovenskoj ideji, pishe, putuje, biva hapshen i zatvaran, da bi najposlije emigrirao u Pariz, gdje je zhivio vishe od shest godina. S propashc'u Austro-Ugarske vrac'a se u novoosnovanu drzhavu Juzhnih Slavena. Prvih poratnih godina zhivi najdulje u Beogradu, a onda ga put vodi preko Imotskoga, Zagreba, Splita i Bracha u Sarajevo, u kome je proveo sedam godina (1930–1937.). Nakon Sarajeva, tri je godine zhivio u Splitu, da bi se 1940. nastanio u Zagrebu, gdje je ostao zhivjeti do svoje smrti 12. studenog 1955. godine.
Za vrijeme zhivljenja u Sarajevu (mozhda bi se moglo rec'i – za vrijeme boravka u Sarajevu, jer Tin Ujevic' je jedino ”zhivio” u literaturi i poeziji, a shto se gradova tiche, u njima je samo – boravio!) Ujevic' je objavio dvije knjige poezije: ”Auto na korzu” (1932.) i ”Ojadjeno zvono” (1935.).
Ujevic'evo prvo znachajnije knjizhevno pojavljivanje zbilo se u ”Hrvatskoj mladoj lirici” 1914., gdje je debitovao s Ivom Andric'em, Vladimirom Cherinom, Franom Galovic'em, Ljubom Wiesnerom, Zdravkom Milkovic'em… Potonjim je pjesnichkim knjigama veoma brzo stekao status najvec'ega pjesnika nashega jezika. Uz iznimno vrijedno pjesnichko djelo, obrazovanjem i chudesnom erudicijom, premda nikada nije dovrshio fakultet i premda je vazhio za najvec'eg bohema knjizhevnosti nashega jezika, priskrbio je za sebe status jednog od knjizhevnih velichina XX stoljec'a.
Za zhivota Tin Ujevic' je objavio svega nekoliko knjiga poezije: ”Lelek sebra” (1920.), ”Kolajna” (1926.), zatim vec' pomenute knjige ”Auto na korzu”, ”Ojadjeno zvono”, kao i ”Zhedan kamen na studencu” (1954.). Sabrana djela u sedamnaest (17) knjiga objavljena su mu izmedju 1963. i 1967. godine, a broj knjiga koje je prevodio sa stranih jezika, a prevodio je chak sa deset jezika, zapremao bi barem josh toliko i tako opsezhnih svezaka.
Inache, ovaj najnoviji sarajevski izbor poezije Tina Ujevic'a pod naslovom ”Most na Miljacki”, kojeg je sachinio knjizhevnik Zheljko Ivankovic', ova knjiga se i ”otvara” pjesmom ”Most na Miljacki”, a slijede cjeline, ciklusi: ”Svakidashnja jadikovka”, ”Kolajna”, ”Visoki jablanovi”, ”Pobratimstvo lica u svemiru” i ”Zhedan kamen na studencu”. Na kraju je krac'i esej o pjesnichkim snovidjenjima i nemirima Tina Ujevic'a, kao i krac'a biografija.
U pogovoru za ovu knjigu, nadahnuto i veoma znalachki precizno i jasno, Zheljko Ivankovic' oslikava misaoni i pjesnichki svijet, naglashavajuc'i da su poezija i bohemija uz ime Tina Ujevic'a, nerazdvojivi simboli jednog nevjerovatno bogatog zhivota. Jedno je iz uzvishenih duhovnih sfera, a drugo pripada najnizhoj razini socijalnog zhivljenja. Jedno pripada plemstvu duha, drugo vulgarnosti tijela. Reklo bi se spoj najudaljenijih od svih moguc'ih zhivljenja totaliteta, pa ipak dvije krajnosti koje se upravo u umjetnosti dotichu. Svec'enik duha, chak biskup duha, shto je Ujevic' neosporno bio, postao je i ustrajavao kao shizmatik tijela, chudak svakodnevnog, preziruc'i fizichko svijeta, pa i vlastitosti, zhestoko se opiruc'i drushtveno konvencionalnom, izrugujuc'i se s astralnih pozicija svim gradjanskim konvencijama. Malo se ko potrudio razumjeti njegovu bohemiju, ali priche o njoj i njezinim manifestacijama zhive u knjizhevnom zhivotu, u svijetu anegdota i danas, toliko desetljec'a poslije, nishta manje intenzivno. Tekst njegove poezije i kontekst njezina fizichkog svijeta, znachenjska njezina metafizichka dimenzija i banalna pojavnost pjesnikove svagdashnjice i danas zhive intrigantnu diskrepanciju. Premda, rijech je samo o uzdignuc'u obichnog, smrtnog, troshnog, banalnog u kozmichke i metafizichke sfere pjevanja i mishljenja.
|