|
Na peronu Tri stanice Upsale
chekam signal okrenut ka Jugu
dok vrijeme prolazi, pretvara u vjechnost.
Tako valjda hoc'e, takva valjda jeste
moja sverijes levnadsede,
I moja shvedska opora sudba.
Na peronu Tri sa mnom vjetar dezhura
dok vozovi dolaze,
dok vozovi prolaze.
I nije, bash, prijatno shto Levandine nema,
shto nema moje odbjegle sjene,
moje vjechne nade.
Jer vozovi dodju,
Jer vozovi prodju.
Ti vozovi za jug.
Usamljen na peronu i vjetar bolno tuzhi
moj jedini chuvar bez komandne uniforme.
Ni njemu odavno nije vishe jasno
shto Levandine nema kad vozovi dolaze,
kad vozovi prolaze.
Mom drugaru vjetru, ipak je lakshe.
On osamu na peronu pretvara u igru.
Kovitlav ganja stranicu za umrle
zalutalog izdanja Uppsala Tidninga,
Nije mu svejedno, mom hladnom pratiocu,
shto vjechan u prostoru propushta vozove.
Ni Fyrison se ne obazire, ta chudna rijeka,
shto na peronu Tri nema Levandine
i
shto vjetar ganja stranicu za umrle.
Samo mene u srcu duboko probada
Shto vozovi dolaze,
Shto vozovi odlaze
bez mene i moje izgubljene Levandine.
Ti vozovi za jug
Ti vozovi za jug.
|