|
Ili c'e smisliti kakvu lagariju poput one koju je lansirao profesor Muhamed Suc'eska, (ko c'e kome, ko svoj svome!). Po njemu, Muhamedu, granate shto su ispaljivane sa Stotine i zvizhdale iznad glava i krovova Mostaraca ulijevajuc'i stravu i jezu u zhitelje Donje mahale nisu ispisale nekrolog Starom mostu. Nego su, kobajagi, pripadnici Armije BiH postavili dinamit i kurdelu i, u datom trenutku u paramparchad zdrobili simbol svoga grada.
Tada je – da podsjetimo na ono shto i vrapci znaju – u istochnom Mostaru proglashen Dan zhalosti, dok su na zapadnoj strani seirili i pucnjavom slavili ovaj vandalski chin. To je bio delirium odushevljenja ekstremista HVO, HV, i nekolicine domac'ih Hrvata. Ta slavljenichka paljba ”ovjekovjechena” je i na tv. ekranima pa c'e, kad-tad njen eho doprijeti i do ushiju profesora Muhameda kojeg je na centralnom dnevniku Senada Hadzhifejzovic'a, dr. Berko Zechevic', vjerodostojnim argumentima demantovao i osramotio.
I danas, trinaest godina nakon ubijanja duhovne svetinje Mostara, ovdje mnogi smatraju da je najvec'i neprijatelj grada propaganda podjela, podvojenosti, netolerancije. Dosta je dogadjaja, skupova, tribina i emisija koji pozljedjuju stare rane.
Zlo, uzajamne optuzhbe, zavist, korupcija, organizovane kradje i provale, stalni shtrajkovi i raspushtene shkole su fenomeni koji u ovoj sredini poprimaju velike srazmjere. Muku i bijedu grada, kao i apsurdne razlike u standardu na istochnoj i zapadnoj obali Neretve, chini se, najbolje oslikavaju grafiti po kojima Mostar podsjec'a na urbanu pustinju.
Otidjite u nekad najelitnije mostarsko naselje – DUM, gdje se zhivjelo tako lijepo, rodbinski, komshijski i ljudski, a sada je veoma, veoma tuzhno – pa c'ete se uvjeriti. Fasade zgrada su rugoba od koje treba kloniti ochi. Sve je isharano crtezhima i psovkama, onim najprostachkijim i najuvredljivijim: …bem vam majku kurvu ustashku i vlashku …bem vam majku kurvu balinsku i muslimansku. Psuju i meni, i tebi, i njima, i svima.
A svi smo brac'a. Nismo brac'a po krvi i mlijeku, ali jesmo po zemlji u kojoj smo rodjeni, po gradu i rijeci gdje zhivimo, po suncu koje nas grije i po zraku koji udishemo. Zhalosno je da mnogi ne vole ovu rodjenu zemlju, ne poshtuju njenu povijest, njenu zastavu, njenu himnu, njene praznike, njenu nezavisnost. Josh zhalosnije je kada Ivo Miro Jovic' optuzhuje Bosnu i Hercegovinu da je izvrshila agresiju na Republiku Hrvatsku! A chime smo to mi mogli da napadnemo susjednu prijateljsku zemlju koja je ukazala gostoprimstvo desetinama i stotinama hiljada nashih prognanika i izbjeglica – mozhda prac'kama i toljagama.
Kada se sretne s grafitima u DUM-u, na Strijelchevini, Aveniji, na zgradi ”C'elovine”, na Rudniku, u Prijechkoj charshiji, ovaj se zapisivach pribojava da su njihovi akteri spremni da opet srushe Stari. Pri chemu bi im mogli da budu na ”usluzi” prevejani kriminalci i lopovi koji su, zimus, na ulazu u Kujundzhiluk, s krova i kroz prostorije Zavoda za zashtitu spomenika provalili u agenciju ”Fortuna-turs” i odnijeli 60 hiljada KM. Ubrzo zatim, u najstrozhem centru grada, u Fejic'evoj ulici upali su u sjedishte AIR-Bosna i odnijeli kasu teshku oko 400 kg, sa 50 hiljada KM i 200 avionskih karata, shto, kako upuc'eni tvrde nisu mogli izvesti bez ”viljushkara” i teretnog kamiona; da bi nedavno usred bijela dana opljachkali i banku chije je sjedishte u Hotelu penzionera!
Dragi i poshtovani gospodine druzhe chitaoche, kako vidite, hoc'e da srushe i ovaj most koji imate u rukama i koji je od proshlog broja ”pocrnio”. Sve chine da ga ugase. Zapravo chine na taj nachin shto niko od gradskih, kantonalno-zhupanijskih i federalnih organa vlasti chasopisu ”Most” ne daje ni dinara dotacije, a vec'inu drugih bh. chasopisa finansijski pomazhe Fondacija za izdavashtvo/ nakladnishtvo BiH. Ovi chasopisi isplac'uju i autorske honorare. Blago njima. Kada bi mostarskom ”Mostu” dali barem jednokratnu pomoc', srce bi nam bilo kao Hum. Ali, nec'e, pa nec'e.
Ipak, dok je god mostoljubaca (chija imena objavljujemo na predzadnjoj korici nasheg i vasheg chasopisa) – bic'e i mostarskog ”Mosta”. Uprkos svemu, mostoljupci ne mrze mostomrsce, samo im zamjere da sve one koji se bore za zajednichki Mostar i za suverenu, demokratsku i evropsku Bosnu i Hercegovinu optuzhuju da su ljudi bivsheg sistema!
Pravo govorec'i i jesmo – dok god ovdje buja nacionalizam koji je brat od strica fashizma. I ovaj slovopisac – bez obzira na to kako c'e ko protumachiti ovo slovo – oduvijek je tvrdio da nas dobri glasovi, sklad i chistota dushe, pomirenje, ljubav, umjetnost i uredjeni grad mogu spasiti od ovog ludila i ponora u koji smo gotovo ponovo zakorachili.
Za sve ima jedna utjeha. Jedan ”svjezh” grafit. Prochitajte ga na zgradi ”Razvitka”, odmah kraj semafora:
Volim Mostar makar ‘vaki!
Razjedinjeni, razmostareni, razgradjeni, udvojeni, razbrac'eni,
ali – nashki.
Mostar u srcu, Velezh do groba, a i Zrinjskom svaka pohvala.
|