|
Ruke pružio
I oblake ko tijesto miješa
Čelo stuštio,
Iz očiju će munja iz nebesa
To bješe samo dječije sjećanje
Sad se snuždio,
Ko da ga vode na klanje.
Dovu mi nad posteljom uči
I šapuće
Zaplako bi al se muči
Biće bolje s Božijim
Blagoslovom
Bodri babo bolesnog bogalja
I baje
Bodren babinom besjedom
Borim se sa bolom bijesnim
Bunovan bulaznim besano
A babo broji Bajrame
I bije broj bjelutcima na brojanici
Pusti me babo da umrem,
Ne muči života u meni!
Pusti za snovima da krenem,
Zovu me u svjetlost skriveni.
Al’ on radi po svome sve,
On nejma kad da mre.
|