|
Pod kožom svojom
i pod svojim krilom
Kriješ ptice lutalice
kriješ smiješne vrckalice.
Njišeš cvjetne ljuljaškice
Smišljaš sitne besmislice.
Kriješ svoje besanice
Slažeš sitne sličice.
Puniš njima svoje pjesme.
Puniš torbe, puniš vreće,
Sipaš u njih bez nekog reda,
Malo tuge, malo grijeha.
Pada poslije trena svjetla
Malo sreće, pregrš leda.
Bježiš od njih u bespuće,
Kriješ tako od drugih lice.
Skrivaš sebe iza smijeha,
Tuga te i tada, stalno vreba.
Stavljaš snove u svoje srce.
Sanjaš sebi prijatelje,
Njima sanjaš samoga sebe.
Trpaš u život krupne sitnice.
Trpaš život u svoje srce.
U nedogleđa i razmirice.
U novi dan sipaš zlatni prah!!
Tjeraš zimu od sebe i tjeraš led
Sanjajući prugu!
Sanjajući svijet!
Daljini žudeć’
Zauvijek!
|