Pjesničkoj braći Velji Miloševiću, Atifu
Kujundžiću i Ivi Miji Andriću
Ne idi Veljo u kasne sate
Ne idi stradalniče, ne idi brate
Ne idi Veljo po mjesečini
Presrest će te čuvari tame i džini
Ne idi Veljo iz Doma pisaca
Nigdje ne idi bez zvijezda i svitaca
Ostaćeš Veljo bez svoje lirike
Ostaće Alek bez svoje prilike
Ostaćeš Veljo usred prevrata
U domu svome bez krova i vrata
Ne idi kada vrijeme nije
Dopast ćeš boljke i robije
Ne odlazi, rođeni, kada društvo čeka
Daleko je do ljubavi, dovijeka
Ne reče sve što si htio
U bagrem-bašti gdje si boravio
Ovo jeste Balkan, dragi i najdraži
Gdje te draga po bespućima traži
Djeca jesu vojska najjača
Zovu te, zovu iz cvjetnih palača
Ne putuj u dane pozne
Kako ćeš bez zemlje Bosne
Ne idi bez pozdrava i čaše vina
Bit će tužna tvoja Hercegovina
Bit će pusto veče u kući Ćorovića
I (: mûk se čuti sve do Žitomislića
Zasjat će suza u Šantićevoj bašti
Da se sretamo u nezaboravu, u mašti
U Mostaru, ispod Cima
Hamza ti pruža grozdove rima
Skender te priziva iz ponornice
Soneti su zlatna slova naše osmrtnice
A na Barama Mak čeka
I sve modrija Modra rijeka
Tamo su slavne poete i boemi
Nek’ ti je pokoj duši i rahmet golemi.
Sarajevo, oktobar 2004.
|