|
Knjiga koja je ovdje pred nama ima ukupno 251 stranicu i sastoji se od Redakcijske napomene, Uvoda, osnovnog teksta i dodatka. Obogac'ena je s 45 fotografija koje c'e pomoc'i chitaocu da vidi neke karakteristike arhitekture opisanih spomenika.
U Uvodu (7-14) autor je istakao znachaj koji je imao Mostar u doba osmanske vladavine i osvrnuo se na njegov postanak i teritorijalni razvitak, osnivanje prve mahale i dalju organizaciju grada, kao i na nesrec'e koje su pogadjale grad u ovom periodu (kuge, poplave, pozhari, mletachki upadi za vrijeme Kandijskog rata, borba porodica Dadic'a i Voljevica za prevlast u Mostaru, okupacija od strane austrougarskih trupa i neredi povezani s tim).
U glavnom dijelu knjige (15-217) koji je podijeljen prema vrstama objekata i institucija Hasandedic' je donio niz vrijednih historijskih podataka o spomenicima Mostara i dao njihov kratak opis. On ovdje nije obradio samo kulturne spomenike u uzhem smislu vec' ”sve shto ima karakter spomenika u najshirem smislu te rijechi”. Tako je pored sakralnih i profanih objekata muslimana, katolika i pravoslavnih (dzhamije, tekije, crkve, mektebi, medrese, shkole, shtamparije, biblioteke, turbeta, mostovi, kule i bedemi, chesme, shadrvani, hamami…) obradio i sve vrste institucija i privrednih radionica koje su, ”skoro sve radile u, za njih, narochito gradjenim objektima” (taphana, poshtanski i brzojavni ured, gradska opshtina…) zatim stambene zgrade, vodoopskrbne objekte, humanitarne i zdravstvene ustanove, nishane, razne lokalitete koji imaju historijski znachaj, pisane spomenike i drugo. On je pored spomenika koji su postojali u vrijeme nastanka rukopisa obradio i one koji su vec' bili nestali djelovanjem zuba vremena ili greshkama vlasti. O svim objektima koji su obuhvac'eni sadrzhajem autor daje osnovne podatke: godina izgradnje (gdje je utvrdjena), lokalitet, sadashnji naziv lokaliteta, imena graditelja i vakifa a pominje i one koji su naknadno neshto uvakufili, cijenu koshtanja gradnje i druge vrijedne podatke. Pored imena vakifa donosi i poznata imena hatiba, mutevelija, mujezina, a daje podatke do kojih je doshao i o chlanovima porodica vakifa iako oni nemaju nikakve veze s vakufom. Prenosi nam i zanimljivosti iz vakufnama poput one da je ”C'ejvan-c'ehaja odredio, izmedju ostalog, da se troshe po dva dirhema dnevno za nabavku voc'a ili, ukoliko ovog ne bude, raznih slatkisha koji c'e se dijeliti djeci njegovog mekteba svakog chetvrtka poslije podne” (86). Daje pregled pisaca i prepisivacha uz chija imena stoji da su iz Mostara, kao i imena vlasnika knjiga.
Dodatak (219-246) sadrzhi pregled mostarskih porodica u vremenskom periodu do 1878. godine, rjechnik turcizama i registar geografskih imena.
Hivzija Hasandedic', istaknuti istrazhivach kulturne bashtine chitave Hercegovine, je radio na ovoj temi dugi niz godina. Ova knjiga je sinteza svih njegovih radova i istrazhivanja historije Mostara, a nastala je na osnovu gradje iz Arhiva Hercegovine, drugih zbirki izvora i relevantne literature koja je njemu bila dostupna. Neki stavovi koje nisu bazirani na prvorazrednim izvorima i za koje se morao osloniti iskljuchivo na literaturu bili su u skladu sa stavovima historiografije vremena u kojem je djelo nastalo. U rekonstrukciji pojedinih dogadjaja koristi se i narodnom tradicijom kojoj slijepo ne vjeruje vec' je uporedjuje s pouzdanijim historijskim izvorima.
Nakon pazhljivog ishchitavanja knjige ne mogu se oteti dojmu da je ovo, pored ostalog, i mala enciklopedija Mostara osmanskog doba u kojoj nam Hivzija Hasandedic' donosi pregrsht vrijednih i zanimljivih podataka bez kojih bi poznavanje proshlosti Mostara osmanskog doba bilo siromashno.
Istrazhivanjem na ovu temu autor je prikupio veliki broj znachajnih podataka iz historije Mostara pod osmanskom vlashc'u i povezao ih u jednu respektabilnu cjelinu chime je od zaborava sachuvao mnoge vrijedne chinjenice iz nashe kulturne proshlosti. Osvijetljeni su i obradjeni svi bitni spomenici kulture osmanskog doba u Mostaru. Intervencije Redakcije drugog izdanja uputic'e chitaoca na promjene stanja obradjenih spomenika, koje su izazvane ogromnim razaranjima Mostara 1992-1995. i obnovom nakon tog perioda. Noshen veoma pozitivnim motivima da shto potpunije registrira cjelokupni spomenichki fond Mostara nastao u doba osmanske vladavine i ukazhe na njegov znachaj i potrebu shto bolje i uspjeshnije zashtite, Hivzija Hasandedic' je napisao djelo koje doprinosi boljem poznavanju i razumijevanju ukupnog kulturnog zhivota u Mostaru i shire u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu.
Kada sam razmishljao o tome kako zavrshiti predstavljanje ove knjige odluchih da to bude neshto shto c'e ukazati na njen znachaj za nas u nashem vremenu. Sjetih se jedne hudbe koju sam slushao nedavno u Ali-pashinoj dzhamiji u Sarajevu. Tema je bila odnos muslimana prema nemuslimanima s naglaskom na one krugove medju muslimanima Boshnjacima koji zagovaraju netoleranciju. Imam je, kritikujuc'i takav odnos ispravno zakljuchio da on proizilazi iz nedostatka samopouzdanja i samoposhtovanja. Uzmite i imajte ovu knjigu Hivzije Hasandedic'a, dobro je ishchitajte i razmishljajte nad njom. Njeni redci c'e vas podsjetiti na velichinu boshnjachko-muslimanske kulture, vratiti vam samopouzdanje, samoposhtovanje i vjeru u vlastitu snagu i vrijednost. Mozhda c'e biti dovoljno da vidite pregled pisaca i prepisivacha uz chija imena stoji da su iz Mostara i popis vlasnika knjiga u Mostaru 17., 18. i 19. stoljec'a koje nam autor ove izuzetno vrijedne knjige donosi.
|